Sveta Lucija i Split

Sveta Lucija i Split imaju jednu veliku poveznicu, koja je obilježila tragičan period života mlade Lucije, ali i dio zbog kojeg je proglašena svetom.

Novinar Slobodne Dalmacije: Kad su mi kao djetetu stariji pričali o tome kako bi slavili pojedine blagdane, posebno u ovom dijelu godine kad čekamo Božić. Tradicije su bezbrojne, ali uvijek je jedan blagdan bio iznad drugih, Sveta Luce (drugdje je Lucija), koju slavimo 13. prosinca. Kako sam pisao u prošlom blogu, za razliku od nekih drugih dijelova Hrvatske, ovaj dan je u Dalmaciji uvijek bio važniji od Svetog Nikole, posebno za djecu, a vjerojatno pod utjecajem Venecije.

 

Između Luce i Splita postoji čak i veza, makar ne baš lijepa. Lucija je bila mučenica iz Sirakuze na Siciliji, a umrla je 304. godine u jednom od progona kršćana za Dioklecijanove vladavine, samo godinu prije nego je car uselio u svoju palaču i time začeo ono što je danas Split. Bila je povijesni lik, rođena u plemenitoj i bogatoj obitelji, a njezino mučeništvo opisano je u najmanje dvije legende.

 

Kad joj se majka razboljela, Luce je pošla u hodočašće do groba svete Agate u Kataniji kako bi se tamo molila za majčino zdravlje. Tamo je imala ukazanje po kojem će joj majka ozdraviti, ali će ona doživjeti mučeništvo. Čuvši to, Lucija se odrekla cijelog svog imanja u korist siromašnih, baš kao sveti Nikola. Njezin zaručnik je pobjesnio, i prijavio je rimskim vlastima kao kršćanku. Kako legenda kaže, vojnici su je pokušali odvesti u zatvor, ali je nisu mogli pomaknuti ni volovskom zapregom. Pokušali su je spaliti, ali je vatra bježala od nje. Umrla je tek kad joj je jedan od vojnika zabio bodež u vrat.

 

Druga priča kaže da je jedan od Lucijinih udvarača bio očaran ljepotom njezinih očiju, i uporno je pokušavao navesti da ga zavoli. Onako kreposna odbijala je sve njegove nasrtaje, a kako bi ga spriječila da zgriješi iskopala je vlastite oči i poslala mu ih na tanjuru. Kad je vidio njezinu žrtvu i hrabrost, ali i zbog grižnje savjesti, mladić je postao kršćanin. Djevica Marija, pak, Luciji je podarila još ljepše oči. Zbog njezinog imena, izvedenog iz latinskog lux, što znači svjetlost – često je se povezuje i sa svjetlošću kao simbolom božanske mudrosti. Zbog toga je štuju kao zaštitnicu očiju i vida.

 

Kako sam već naveo, Luce je bila Dioklecijanova suvremenica, a ironično je kripta u carskom mauzoleju, današnjoj splitskoj katedrali, u srednjem vijeku pretvorena u kapelu posvećenu Luciji. To mjesto je cilj hodočašća na dan svete Luce, kad ljudi uzimaju vodu iz bunara koji tamo stoji kako bi oprali svoje oči zbog zaštite. Običaj je i ostaviti molitvu napisanu na papiriću uz svetičin kip. Prođete li pored katedrale na taj dan vjerojatno ćete vidjeti ljude koji čekaju ulaz u kriptu.

 

Kod kuće, na taj dan ljudi obično siju božićnu pšenicu koja će im reći koliko će plodna i bogata biti sljedeća godina. Neki kažu i da će vrijeme u sljedećoj godini biti onakvo kakvo je u 12 dana (za svaki mjesec po jedan) između svete Luce i Božića. Oni koji imaju problema s očima zavjetovat će se Luciji, a običaj je i da se ne radi ni jedan posao koji iziskuje naprezanje očiju. Što se tiče poklona, djeca prije spavanja ostavljaju čarape ispod jastuka, a uzbuđenje na sam blagdan je kao i uvijek kad se djeci dijele pokloni, makar i skromni kakve nosi sveta Luce.

Pogledajte video iz Splita, gdje se ispod katedrale sv. Duje nalazi jedinstvena kripta sv. Luce: KLIKNI OVDJE 

 

(Izvor: Slobodna Dalmacija/Visit Split)