Prema Levitskom zakoniku, majka koja rodi sina smatrala se nečistom sedam dana. Osmoga dana dijete bi bilo obrezano i dobilo ime, dok bi majka još trideset i tri dana ostajala kod kuće radi daljnjeg očišćenja. Nakon ukupno četrdeset dana, roditelji bi došli u Hram kako bi obavili obred čišćenja, koji je uključivao prinošenje žrtava – janjeta i goluba ili grlice. Međutim, za siromašne obitelji, poput Marije i Josipa, propisana je bila skromnija žrtva – dvije grlice ili dva goluba.

Osim toga, budući da je Isus bio prvorođenac, prema Zakonu je trebao biti otkupljen jer je svaki prvorođeni sin pripadao Bogu. Iako evanđelja ne spominju da su Marija i Josip izvršili otkup, ističu da su ga prikazali u Hramu (Lk 2, 22). Time je Isus prikazan kao svećenik i žrtva, darovana za spasenje čovječanstva.

U Hramu ih je dočekao pravedan i bogobojazan čovjek imenom Šimun. Nadahnut Duhom Svetim, uzeo je dijete u ruke i zahvalio Bogu riječima:

“Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru.
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.” (Lk 2, 29-32)

Šimun je time navijestio da Isus nije došao samo za židovski narod, već i za sve ljude – pravedne i grešnike. Blagoslovio je Mariju i Josipa, a Mariji prorekao da će joj „mač probosti dušu“, čime je najavio Isusovu muku i smrt. Ovaj događaj objavljuje Krista kao Mesiju, Svećenika i Spasitelja, svjetlo koje dolazi na svijet kako bi pobijedilo tamu i grijeh.

Već od 7. stoljeća na ovaj blagdan u crkvama se blagoslivljaju svijeće koje se koriste tijekom godine, zbog čega je blagdan poznat i kao Svijećnica.

Ovaj događaj podsjeća nas i na naše vlastito krštenje, kada su nas naši roditelji prikazali Bogu. Tada smo primili ime i svjetlo Kristovo u obliku krštene svijeće, pripaljene na uskrsnoj svijeći. Na našim je roditeljima bila odgovornost da to svjetlo čuvaju i prenose dalje. I mi smo pozvani biti nositelji tog svjetla i širiti ga među ljudima.

U mnogim istočnoeuropskim zemljama, pa tako i kod nas, upravo ovim blagdanom završava božićno vrijeme. Tek nakon Svijećnice u crkvama se uklanjaju jaslice, borovi i božićni ukrasi. U pojedinim krajevima Hrvatske, primjerice u Dubrovniku, ovaj blagdan naziva se Kandelora.

Molitva na Sviječnicu

Gospodine Isuse, Svjetlo svijeta, na blagdan Sviječnice dolazimo pred Tebe kao što su nekoć Marija i Josip došli u Hram, noseći Te u naručju. Uđi danas, Isuse, u sve pore našega života.U đi u naše misli, u naše brige, u naše rane i strahove. Unesi svoje svjetlo u ono što je u nama tamno, zbunjeno i umorno. Zapali u našem srcu plamen vjere kada posustajemo, donesi mir kada nas preplavi nemir, i nadu kada nam se čini da više ne vidimo put. Budi Ti svijeća koja gori u našim noćima,s naga koja nas vodi kroz svakodnevicu, i toplina koja nas podsjeća da nismo sami.N eka Tvoje svjetlo obasja naš dom, naše odnose, našu budućnost, i neka svaka naša odluka bude korak prema Tebi. Isuse, ostani s nama. Obasjaj nas. I učini da i mi budemo svjetlo drugima. Amen

www.bogjetu.com

Objava Svijećnica – što zapravo obilježavamo taj dan? pojavila se prvi puta na BOG JE TU.