Ako se udaljiš od Crkve postaješ lak plijen zlu i svijetu.
Vjerujem da smo svi gledali dokumentarne emisije gdje u divljini tigrovi ili lavovi love svoj plijen. Uvijek je cilj od krda ili stada odvojiti onoga koji je najslabiji, jer će onda biti lak plijen.
Krdo ili stado čuva svoje pripadnike i nije ih lako napasti sve zajedno, ali kad se netko odvoji od krda ostaje nezaštićen i vrlo brzo će postati lovina.
Nekako bismo taj primjer mogli usporediti i s našim duhovnim životom. Čim se čovjek odvoji od svete mise, sakramenata, molitve – postaje “lak plijen” grijehu. Čim nismo dio zajednice mnogo teže se obraniti od napasti.
Zajednica te čuva, zajednica brine o tebi; kako je lijepo kad netko primijeti da si tužan, kad imaš s kim popričati i podijeliti svoj život, kad nekome možeš reći da se pomoli za tebe. Kako je spasonosno kad živiš od Tijela Kristova koji te iscjeljuje, hrani i hrabri svojim sakramentima.
Davao je onaj koji razdvaja, koji razdjeljuje, a Isus nas uvijek poziva u zajednicu, zato i govori: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.”
Crkva je tvoj dom, tu pripadaš i tu te Gospodin zove. Tu imaš svoje poslanje. Tu je tvoj Otac, tu su tvoja braća i sestre. lako smo svi grešni, Crkva je Kristova, sveta je i uvijek ti pruža utjehu i spas.