Ovih dana čitao sam intervju i razne komentare na intervju „Die Weltu“ njemačkog kardinala Gerharda Mullera. Kardinala koji je meni ne samo osobno simpatičan, nego ga smatram vrhunskim intelektualcem, odličnim analitičarom našeg doba, hrabrim čovjekom koji zna u malo riječi puno toga reći. Zna opisati i hrabro reći sve ono što se događa danas, a i ono što nas čeka u budućnosti. I zanimljivo to čini temeljito i hrabro bez ikakvog straha od bilo koga.
Takvi biskupi, kardinali, svećenici i đakoni su nasušna potreba za naše turbulentno doba, za čitav Zapadni svijet, Hrvatsku, i sva druga mjesta i zemlje mjesta gdje se urušavaju kršćanski korijeni. Uostalom moram priznati on osobno kao kardinal Gerhard Muller bio je moj „potajno tihi“ favorit na prošlim konklavama za izbor novog pape. No, Duh Sveti je po glasovanjima, po izboru kardinala izabrao Lava XIV. Njemu također kapa do poda kako kažu naši ljudi. Papa Lav XIV. od prvog dana pontifikata „radi dobre stvari“. Pogotovo sam prezadovoljan govorom kojeg je održao nedavno u Vatikanu ambasadorima 180 zemalja akreditiranim pri Svetoj Stolici. Taj govor bi da u svijetu ima slobode, pravde i poštenja trebali danima analizirati svi civilni i katolički mediji u Hrvatskoj. No, naš svijet i naše doba je doba moći, doba novca, doba ovisnosti o jakim „sponzorima“.
Ponašanja prema onoj „ljubi ruku onog tko te hrani“. A kad to činiš, kad kao medij ili novinar ljubiš obećane eure iz EU fondova onda tvoja novina, tvoja televizija, tvoji portali nisu slobodni. Onda pišeš po njihovim pravilima. Tada ne smiješ objaviti cjeloviti govor pape Lava XIV. i njega detaljno javno komentirati. Zašto? Zato jer je u suprotnosti nauk Katoličke crkve sa agendama EU. No, tada si ako si vjernik i novinar, vlasnik ili odgovorni na nekom mediju prešutio istinu i počinio grijeh. Kakav grijeh? Grijeh skrivanja istine. Grijeh potkupljivosti. Jer ne pišeš po svojoj savjesti, nego po politici tvog medija koji je možda ili stvarno antikršćanski. Medija koji slijedi moguću opaku ideologiju. Svi znamo kakvu ideologiju širi EU : o pobačaju, surogat majčinstvu, eutanaziji, ratovanju, ratu riječima na razini svojih medija. Vjernik – novinar čini veliki grijeh ako nešto prešućuje, ne piše, izvještava, objavljuje nešto mino svog katoličkog uvjerenja. Ako ga uopće ima, ili je samo „folklorni katolik“?
Potiskivanje moralnog autoriteta
Njemački kardinal Gerhard Muller smatra da se u današnjem svijetu namjerno potiskuje svaki moralni autoritet. Te da u globalnom svijetu vlada čista volja tehnokrata za moć i vlast, a istinski se potiskuje nažalost svaki moralni autoritet. Tog moralnog autoriteta vjerojatno tehnokratima na globalnoj razini ni ne treba. Ne treba ga vjerojatno ni pseudo-povjesničarima i pseudo- intelektualcima, ideolozima opake ideologije da je čovjek Bog. Kako oni kažu „Homo deus“. Zato njemački kardinal G. Muller znajući dobro moć, snagu, cilj, i ideologiju takvih u intervjuu „Die Weltu“ naglašava da je Katolička crkva i Papa jedini moralni autoritet na globalnoj razini. Te tvrdi, kaže: „ Papa i Crkva se izdvajaju kao jedini glas koji moralne principe proglašava radi njih samih, a ne iz interesa moći, utjecaja ili ideologije.
Suvremene elite i tehnokrati – pseudo filozofi i sociolozi
U spomenutom razgovoru za „Die Welt“ njemački kardinal G. Muller je u suvremenu „negativnu“ elitu spomenuo tehnokrata, tehnološkog magnata Petera Thiela i ateističkog židovskog autora Yuvala Noaha Hararija. I to u kontekstu težnji za moći a ne prema dobru čovjeka. Moram priznati da mi je bilo pomalo neobično da ih Kardinal spominje imenom i prezimenom u kontekstu nove razorne ideologije. Ali kada sam pročitao njihove biografije sve mi je postalo jasno. Jer doista, obojica, kada se pročitaju njihovi životopisi su gledajući zdravim katoličkim očima „totalno ideološki zaglibili“. Ako su ta dvojica neka elita, onda svijet ide u krivom pravcu. Stoga se doista valja potruditi te pročitati njihove životopise, ono što propagiraju, kako pišu, što pišu i kako žive.
Nova klasna podjela u svijetu
Iz razgovora kardinala Mullera vidljivo je da se u svijetu događa, a negdje se već dogodila nova klasna podjela. Klasna podjela na bogate i „beskorisne“. Toga neki od nas tek postajemo svjesni, a mnogi nažalost ne. „Nova klasna teorija pretpostavlja da bogati i moćni imaju veće pravo na život od velike većine ‘beskorisnih ljudi’, kako ih naziva Yuval Noah Harari“, upozorio je kardinal G. Muller u spomenutom razgovoru. „Te ljude treba jednostavno ušutkati drogom i zabavnim programima.“ Čitajući te rečenice kardinala Mullera rekao sam sam sebi: to je „pogodak u sridu“. Rekoh pa to se već debelo događa u EU i Lijepoj našoj…kruha i igara, kao u nekadašnjem Rimu.A dobro znamo kako je to završilo. Bogati diktiraju tempo stil i „moral“ života. Tempo načina, stila života, onoga što je tobože dobro i ono što ne valja. Bogati u svijetu i na globalnom planu diktiraju preko potkupljivih, o novcu ovisnih medija što je istina, što je moderno, a što je zaostalo. Ta klasna podjela je već dobrano ostvarena diljem planete. Ona je tu, kraj nas u stvarnosti. Svi mediji, osim možda nekoliko njih u Hrvatskoj su stvaratelji te klasne podjele i dakako uz put takve klasne cenzure što će se objavljivati, što prešućivati, a što brzo brisati sa društvenih mreža. Čak nekada ni kratke izjave pojedinaca ne mogu u cijelosti proći u nekim medijima, ako bi bile atak na tu klasno ideološku podjelu i pravac u kojem žele da svijet voditi i da stvarno ode. Pa tako npr. naše mnoge medije, većinu ne zanima što Papa misli o ratu, ratovanju, eutanaziji, surogat majčinstvu, začeću, pobačaju. Njih zanima samo da li je sadašnji Papa za ili protiv Trumpa. Još do sada nisam čuo ili čitao u našim medijima što čine tehnokrati i likovi poput tehnokrate Petera Thiela i professora iz Tel Aviva Yuvala Noaha Hararija. I dakako u što bi se ta opasna ideologija tih likova u budućnosti mogla pretvoriti? Preporučam posebno proučiti filozofsko prevrtanje nama dobro poznatog „homo sapiensa“ – razumnog čovjeka iz naše mladosti u „homo deus“ – čovjeka boga 21. stoljeća. Za to nije potrebno pročitati sva djela „famoznog mladog“ profesora iz Tel Aviva. Već naslovi knjiga i kratki sadržaj knjige mnogo govore.
Tko je Yuval Noah Harari?
Yuval Noah Harari ( hebrejski: יובל נח הררי ; rođen 24. veljače 1976. u Haifi ) izraelski je intelektualac, povjesničar i profesor povijesti na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu . Autor je bestselera Sapiens: Kratka povijest čovječanstva Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice i 21 lekcija za 21. stoljeće . Harari piše o kognitivnoj revoluciji koja se dogodila prije otprilike 70 000 godina kada je Homo sapiens istisnuo neandertalce i druge vrste roda Homo, razvijajući jezik i strukturirano društvo uz pomoć poljoprivredne revolucije i znanstvene metode , što je ljudima omogućilo da gotovo dominiraju prirodom. Njegove knjige također istražuju moguće posljedice futurističkog biotehnološkog svijeta u kojem su inteligentni biološki organizmi nadmašeni vlastitim stvorenjima; rekao je da će Homo sapiens kakvog poznajemo nestati u roku od stotinu godina . Njegova obitelj bila je sekularna židovska obitelj istočnoeuropskog i libanonskog podrijetla. Kad je imao tri godine, Harari se sam naučio čitati. S 8 godina postao je student u Obrazovnom centru Leo Beck u Haifi, u odjelu za intelektualno nadarenu djecu. Odgodio je vojnu službu u Izraelskim obrambenim snagama kako bi se upisao u program Atuda, ali nakon studija bio je potpuno oslobođen vojne službe zbog zdravstvenih problema . Sa 17 godina upisao se na studij povijesti i međunarodnih odnosa na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu . Harari je homoseksualac i 2002. godine upoznao je svog supruga Itzika Yahava, kojeg opisuje kao svoj “internet svega”. Yahav je također Hararijev osobni menadžer. Vjenčali su se građanskom ceremonijom u Torontu u Kanadi. ] Njegove knjige prodane su u više od 23 milijuna primjeraka i prevedene su na više od 60 jezika. Drži predavanja diljem svijeta o temama iz svojih knjiga i članaka. Zanimljivo je da su njegova predavanja potpuno otvorena i svatko im može prisustvovati. Redovito objavljuje u The Guardianu , The Timesu i The Wall Street Journalu . Predavač je na Odsjeku za povijest na Hebrejskom sveučilištu u Izraelu. Živi u predgrađu Tel Aviva .
Knjige ateističkog autora Yuvala Noaha Hararija
Homo deus, Nexus, Homo Sapiens – kratka povijest čovječanstva, 21. lekcija za 21. stoljeće
Homo deus – sržna poruka
Što nas čeka u budućnosti? Odgovor na to pitanje nije lako dati, ali znanstveni nam napredak kaže da bi to mogao biti idući korak u evoluciji čovjeka. Ova knjiga proučava projekte, snove i noćne more koje će oblikovati dvadeset prvo stoljeće – od prevladavanja smrti do kreiranja umjetnog života – i nastoji odgovoriti na osnovna pitanja, među njima i ova: Što je naš sljedeći korak? Kako ćemo ovaj krhki svijet zaštititi od razornoga ljudskog djelovanja? To je iduća faza evolucije. To je Homo deus.
Nexus – sržna poruka
Kratka povijest informacijskih mreža od kamenog doba do umjetne inteligencije. Priča o tome kako su informacijske mreže stvorile i razorile naš svijet. Tijekom posljednjih 100 000 godina mi sapiensi stekli smo ogromnu moć. No unatoč svim otkrićima, izumima i osvajanjima, zatekli smo se u egzistencijalnoj krizi. Svijet je na rubu ekološkog kolapsa, međunarodne i političke napetosti rastu, a mi srljamo u eru umjetne inteligencije – informacijske mreže koja nas prijeti uništiti. Unatoč svemu što smo postigli, zašto smo tako autodestruktivni? Neksus se zagledava kroz dugu leću ljudske povijesti kako bi odgonetnuo kako nas je protok informacija doveo u trenutačnu situaciju. Od kamenog doba, preko kanonizacije Biblije, izuma tiska pa do uspona masovnih medija i nedavne ponovne pojave populizma, Yuval Noah Harari traži od nas da razmotrimo složene odnose između informacije i istine, birokracije i mitologije, mudrosti i moći. Istražuje kako su sustavi poput Rimskog Carstva, Katoličke crkve i Sovjetskog Saveza baratali informacijama ne bi li postigli svoje ciljeve, bilo to radi dobra ili zla. Najvažnije od svega, bavi se temom koju je nemoguće ignorirati – je li neljudska inteligencija prijetnja našoj civilizaciji? I jesmo li, možda, već zakasnili zauzdati je?
Sapiens – sržne misli
Homo sapiens – kako, kada, zašto i dokle? Povijest se rijetko kada trudi odgovoriti na takva pitanja – i po tome je ova knjiga jedinstvena ne samo među popularizatorskim djelima. Yuvala Noaha Hararija ne zanima čitava ta beskonačna sapunica ljudske povijesti – on Sapiensa promatra kao biološku vrstu. Kad je i kako nastala? Po čemu je i zašto tako jedinstvena? Što je stvorilo Sapiensovu kulturu i civilizaciju? I kakav će biti njegov kraj? Umjesto na ere, on ljudsku povijesti dijeli na četiri revolucije: kognitivnu, agrarnu, unifikacijsku i znanstvenu. Prve su ga tri stvorile. Četvrta bi ga mogla uništiti – ali ne nekakvom senzacionalnom kataklizmom. Sapiens bi, naime, mogao postati prvom vrstom koja je počinila kolektivno samoubojstvo.
Što je loše u naukovanju Yuvala Noaha Hararija?
Kršćanstvo i nova ideologija 21. stoljeća
Riječ je o osobi koja ima svoje čudne, može se reći „opasno bolesne ateističke teze“. Teze koje se nažalost u perspektivi ostvaruju. On tvrdi da će u slijedećih 100 godina nestati „homo sapiens“, razumni čovjek kakvog svi znamo. A da će nastati „Homo deus“, čovjek Bog. Filozofski „plitko“, ali ostvarivo. Ako se to događa i dogodi, čovjek postaje bogom. Ništa više neće biti sveto, ništa moralno. Takvoj civilizaciji ne treba Katolička crkva, a niti bilo koja druga religija. Po takvoj bolesnoj tezi „homo sapiens“ nestaje, a mora nestati i svaka vjera u Boga. Ostaje i favorizira se vjera u čovjeka. Boga nema, pa ne treba ni morala. Tada Yuvalov globalni čovjek bo „Homo deus“ kaže: ja određujem kad čovjek postaje čovjekom. Ja određujem hoće li se začeto dijete roditi, ili neće. Ja određujem kako i kada će završiti njegov život. Odobravam kao „Homo deus“ eutanaziju, pobačaj. Zato vrijeme u kojem živimo i koje je pred nama je potrebno, vapi za „pravim – praktičnim“ vjernicima. Nažalost takvih je malo, možda dvadesetak posto od tobožnje velike kršćanske populacije. Ostatak je u „folklornom kršćanstvu“, ili kako ga kardinal Muller naziva „kulturno kršćanstvo“. Što bi značilo: prihvaćam kršćansku kulturu, običaje, ali ne i dubinu praktične vjere sa svim moralnim načelima. Zato je na kraju intervjua „Die Weltu“ kardinal Müller upozorio da nije puko „kulturno kršćanstvo“ dovoljno da bi se društva mogla oduprijeti destruktivnim ideologijama. „To znači da se ničemu ne možete oduprijeti, ne možete se nositi ni s jednim izazovom, poput dolaska druge religije koja je potpuno drugačija od naše“, rekao je, podsjetivši da su slični procesi bili vidljivi u vrijeme nacionalsocijalizma i komunizma. Pitam se jesmo li svjesni da živimo u okruženju, u opasnoj „novoj religiji“ kada čovjek iskrivljenom ideologijom želi postati bog. Jesmo li svjesni da se u 21. stoljeću žestoko sudaraju dva sasvim suprotna pola, kršćanstvo i ta opaka ideologija. Ta ideologija ima novac, medije, a kršćanstvo samo praktične vjernike bez velikog utjecaja na raz-kršćanjena društva i zemlje diljem Zapada. Uopće me stoga ne čudi da je danas u svijetu proganjano 380 milijuna kršćana. Kardinal Muller je u spomenutom razgovoru zaključivši razgovor vrlo dobro rekao „Ako nema Boga, onda je sve dopušteno. Bez Boga nema morala. Puko kulturno kršćanstvo stvara samo idole.“
Za portal bogjetu.com napisao vlč. Vladimir Trkmić