Dječaci ne plaču, ali muškarci da!
Kao roditelj gotovo svakodnevno se nalazim u situacijama koje me navode da se zapitam “kako odgojiti dijete i pustiti ga u ovaj svijet u kakvom živimo? Hoćemo li se morati odreći nekih svojih načela kako bi to dijete lakše upalo u današnje kalupe prihvaćene djece?”
Ipak, neke stvari su čvrsto odlučene, a jedna od njih postala je još čvršća odluka nakon nedavnog događaja u dječjem parku.
Dječak se u igri ozlijedio i počeo plakati, baka ga je tješila riječima “ti si dječak, a dječaci ne plaču!” Odmah sam osjetila stezanje u grlu i krenuo je vrtlog sjećanja na sve muškarce u mom životu koji su tijekom svojih djetinjstava slušali iste te riječi pa su kasnije u životu utjehu tražili u porocima, nisu imali nikakvu kontrolu nad svojim emocijama pogotovo ljutnjom, a svu tugu umjesto suzama ispirali alkoholom.
Podsjetila sam se da i baka vjerojatno ne zna za bolje stoga nije to govorila iz zle namjere. Nastojala sam se posvetiti igri sa svojim djetetom, ali njena druga rečenica ponovno je probola oblak mojih misli “Prijatelj će ti se rugati kako plačeš, nije ti ništa, ne budi mlakonja!” U tom trenu u mojoj glavi postojala je samo jedna misao: “Tad Isus zaplaka” (Iv 11:35).
Misao je slijedila slika našeg Isusa, Onoga koji je pretrpio najveće muke, nosio grijehe cijeloga svijeta na svojim ramenima, Onoga kojem govorimo “ja nemam snage, ali ti imaš, pomozi mi”. I on je plakao. Sjetila sam se i svetog Petra, Stijene naše Crkve, koji je plakao nakon što je shvatio da je zatajio Isusa, “I iziđe te gorko zaplaka.” (Mt 26,75). Tada sam shvatila, možda dječaci ne plaču, ali muškarci da!
Muškarci svjesni svoje snage, kako fizičke tako i duhovne sebi mogu dopustiti suze koje liječe i ispiru rane i bol bez straha da će im to narušiti autoritet ili da će zbog toga ispasti slabići. Kada sam svog tadašnjeg zaručnika, a sadašnjeg supruga prvi put vidjela u suzama tek tada sam ga prvi put vidjela cijelog, ogoljenog, otvorenog, a u mojim očima nikad snažnijeg.
Zato smo odlučili da svom sinu nikad nećemo reći “nemoj plakati jer si dječak”, a pogotovo ga nećemo učiti da se drugima treba rugati za plakanje, koje nam je darovano sa svojom svrhom kao i svaka druga funkcija u našem tijelu. Idući put kad pomisliš isto, sjeti se Isusovih suza i zapamti da je i Najjači plakao. -C.P.