Društvene mreže nekada nešto nestvarno, nemoguće, a danas moguće i realno od velike su koristi ljudima našeg vremena. To dakako svi moramo priznati. Svako lice ima svoje naličje, a svaka medalja dvije strane. Tako je i sa društvenim mrežama. U posljednje vrijeme već se na veliko priča o mogućoj negativnoj ulozi i opasnosti društvenih mreža, te o nekim zakonskim zabranama. Dakako da bi vjernici trebali znati lice i naličje svega vezano uz tu stvarnost. I ne samo znati, nego se i dobro postaviti prema tome što nam je svaki dan na dohvatu ruke kao „moguća hrana ili otrov“ koji nas može upropaštavati a da toga nismo svjesni.
Društvene mreže
Društvene mreže su vrsta internetske usluge koja služi za međusobno povezivanje korisnika, najčešće u obliku platformi, prozora ili web-stranica. Prvi oblici društvenih mreža javili su se u 90-ima godina 20. stoljeća, a jedan od ranijih primjera je IRC, koji je postao popularan zbog jednostavnosti pristupa. Danas postoje stotine takvih servisa, a među najpoznatijima su Facebook, Twitter, Instagram i YouTube. Društvene mreže se koriste za komunikaciju, dijeljenje sadržaja poput fotografija, videozapisa i tekstova, kao i za promociju brendova i usluga. Prema najnovijim podacima, najpopularnije društvene mreže u 2025. godini su Facebook, Instagram, YouTube, TikTok i LinkedIn.
Facebook je najpopularnija platforma s preko 3 milijarde aktivnih korisnika na mjesečnoj bazi, što čini 37% svjetske populacije. Instagram, osnovan 2010. godine, fokusira se na vizualni sadržaj i najčešće koristi mlađa populacija, s najvećim brojem korisnika u dobnoj skupini od 18-24 godina. YouTube, pokrenut 2005. godine, je svjetska platforma za dijeljenje videozapisa i druga najkorištenija tražilica nakon Google-a. TikTok, koji je pokrenut 2017. godine, najbrže rastuća je društvena mreža na svijetu, s velikim brojem korisnika u dobnoj skupini od 18-24 godina. LinkedIn se koristi za poslovno umrežavanje i promoviranje karijera. Društvene mreže se dijele prema funkcionalnosti i svrsi, uključujući društveno umrežavanje, dijeljenje sadržaja, promociju brendova i komunikaciju. Korištenje društvenih mreža može imati i nedostatke, kao što su zlouporaba osobnih podataka, cyberbullying ili širenje dezinformacija. Korisnici trebaju biti oprezni, jer informacije koje objave mogu ostati na internetu zauvijek.
Pretjerano korištenje društvenih mreža
Pretjerano korištenje društvenih mreža može izazvati brojne opasnosti za mentalno i fizičko zdravlje, kao i za društvene odnose. Jedna od glavnih opasnosti je negativan utjecaj na mentalno zdravlje, uključujući povećanu vjerojatnost depresije, tjeskobe i osjećaja zavisti zbog idealiziranih slika života drugih ljudi koje društvene mreže često prikazuju. Kontinuirano provjeravanje notifikacija, „lajkova“ i komentara može stvoriti osjećaj zavisnosti i tjeskobe, a neprestano gledanje tuđih aktivnosti izaziva strah od propuštanja (FOMO), što dodatno doprinosi stresu. Istraživanja pokazuju da prekomjerna upotreba društvenih mreža povećava rizik od depresije, posebno kod mladih ljudi. Društvene mreže mogu doprinijeti i socijalnoj izolaciji i osjećaju usamljenosti, iako su namijenjene povezivanju s drugima.
Uz to, pretjerana upotreba može dovesti do smetnji u obiteljskom životu, odustajanja od zdravih navika poput šetnji i boravka u prirodi, te do lošeg držanja tijela koje uzrokuje bolove u vratu, ramenima i leđima. Dugotrajno gledanje u ekran može uzrokovati digitalni zamor očiju, glavobolje i suhoću očiju, a plavo svjetlo ekrana ometa proizvodnju melatonina, što može uzrokovati probleme s kvalitetom spavanja. Posebnu opasnost čine oblici zlostavljanja putem društvenih mreža, kao što su cyberbullying, kreiranje lažnih profila u žrtvino ime, objavljivanje video uradaka koji prikazuju zlostavljanje ili otvaranje “grupa” s negativnim nazivima. Ovi oblici nasilja mogu dovesti do teških posljedica za mentalno zdravlje, uključujući depresiju, suicidne misli i nisko samopoštovanje.
Tinejdžeri su posebno ranjivi jer koriste društvene mreže za kontrolu imidža vršnjaka, a anonimnost i brzina širenja sadržaja čine ih idealnim alatom za zlostavljanje. Također, društvene mreže često prikazuju nerealne slike o stvarnim životnim situacijama, što može potaknuti djecu na igre sreće i klađenje u stvarnom životu. Prekomjerno korištenje mreža može dovesti do stvarne ovisnosti, što se može manifestirati kao emotivna nedosljednost, disfunkcija rada i nepažnja. Kako bi se smanjile ove opasnosti, preporučuje se uspostavljanje zdravog balansa korištenja tehnologije, uključujući postavljanje granica, korištenje aplikacija za praćenje vremena, uvođenje digitalnog detoksa i promicanje alternativnih aktivnosti. Roditelji bi trebali biti aktivni u razumijevanju sigurnosti na internetu i podržavati djecu u prijavi neprimjerenih sadržaja.
Nedavna FB rasprava i komentari o mogućem zakonskom ograničavanju djeci korištenja društvenih mreža
Ivica
Sve više roditelja osjeća strah da društvene mreže previše oblikuju djetinjstvo njihove djece. U Danskoj su zato povukli hrabar potez: djeca mlađa od 15 godina više ne smiju koristiti društvene mreže. Cilj je jasan – manje pritiska, manje straha, manje digitalnog stresa. Ovaj korak mnoge je iznenadio. Neki ga podržavaju, drugi ga smatraju pretjeranim. Ali jedno je sigurno: tema postaje ozbiljnija iz dana u dan. Djeca trebaju prostor da odrastaju bez konstantnih usporedbi, lajkova i nametnutih ideala. Da budu baš to – djeca. Možemo raspravljati je li zabrana pravi put, ali želja da se najmlađi zaštite nikad nije bila veća.
Jozo
Najbolje bi bilo da nestane internet mnogi bi se ponovo družili .
Ljubomir
Ove društvene mreže visu nisu ni za odrasle a kamoli za djecu. Svaki dan sve iste gluparije i propaganda. Svijet se sav pokvario od lažnih idola i bolesnih umova.
Kristina
Roditeljima ograničiti, da barem ne koriste društvene mreže pred djecom. Koliko puta mame skrolaju po mrežama, a uz djecu su? Isto tako i tatice, pola njih na online kladionicama, itd…
Esad
U potpunosti ispravno.. Djeci se ispija mozak mobilnim telefonima, to je i dokazano. Mnoge loše se stvari dešavaju odraslima putem društvenih mreža a kamoli djeci
Neda
Kamo sreće da sva djeca trče i igraju se vani s vršnjacima, a ne da tipkaju po mobitelima.
Manuela
Roditelji su ti koji daju djetetu mobitel i roditelji su ti koji bi trebali kontrolirat svoju djecu na mobitelu, nije do društvenih mreža, nego do sadržaja koji su dostupni toj djeci, a dostupni su jer im to roditelj omogućuje, sve ide od kuće, ali ako se ne pazi kod kuće, postane globalno mučenje pa si kupite mobitel djetetu već kad se rodi.
Davor
Djeca su pametna, uzet će besplatni VPN i evo ga opet odobreno. Problem je u roditeljima koji ne uče djecu o predatorima I sl. Pogotovo u igrama poput Roblox, Minecraft itd…
Magdalena
I odraslim bi zabranila pretjerano korištenje društvenih mreža jer zaboravilo se druženje, priče uz kafiću svi bulje u telefon, bolje je bilo uz fiksni telefon evo sad i ja zna se gdje sam na društvenoj mreži. Pod hitno isključiti sve, biti ćemo zdraviji, obilaziti ćemo rodbinu, pričati vise sa supružnicima, posvetiti se više djeci…
Snježana
Kad otvaraju profile svi lažu o godinama, kad je sve na izvolte..
Što ja osobno negativno primjećujem vezano uz ovisnost?
Osobno primjećujem da ponekad baka šalje unuka u dućan po stvari u kupnju, a on se ne „skida“ sa mobitela i trenutnog razgovora, i u ljutnji na brzinu sluša što ga baka moli da joj kupi. Ponekad šetajući ili trčeći uz jezero u mom gradu promatram šetače, one koji se rolaju, majke sa kolicima. Majke u kolicima voze jednom rukom kolica, a u drugoj slobodnoj ruci im je mobitel i dakako da su na društvenim mrežama. Koliko su u tom trenutku posvećene malom djetetu? Veliko je pitanje. Čine li to isto kad su u kući? Vjerojatno da. Bio sam na niz krstitki, na svečanom ručku. Mnogi pripadnici mlađih generacija i tada za vrijeme ručka se „zabavljaju“ ili prate objave na nekoj od društvenih mreža. Neki čak i na misu nose mobitel, te pod misom ako im je „dosadno“ su aktivni ma mobitelu. Drugi pak čim izađu iz crkve odmah se „bacaju“ na mobitel i uključuju ga.
Sjedim u restoranu sa dvojicom kolega. Ručamo i razgovaramo. Za susjednim stolom sjede roditelji sa malodobnom djecom. Ručaju u tišini bez ikakvog razgovaranja. Zašto? Zato što majka djece „bulji“ u svoj mobitel, a prisutni otac isto tako. Djeca jedna drugima gledaju mobitele i smiju se nekome tko u ruci drži „zastario“ model mobitela. Pa kažu: što će mu ta stara „cigla“. Neki od odraslih, zrelih ljudi čak i na šalteru banke, pošte, ili na nekom drugom mjestu se ne odvajaju od mobitela i razgovaraju tako sa osobom iza šaltera. U gradskom prometu primjećujem da neki prelaze preko zebre i razgovaraju, ili voze auto te koriste mobitel. Slavljenički ručkovi – slavlja bilo koje vrste nisu više kao nekada mjesta druženja, razgovora, šala, jer smo pretjerano zabavljeni mobitelom. Vodeći često kao duhovno vodstvo jednodnevno hodočašće u Padovu primjećujem da neki moraju često puniti mobitel kod vozača, jer ni na hodočašću ne odustaju od cjelodnevnog pretraživanja društvenih mreža. A barem bi se na hodočašću trebali posvetiti više sebi i rastu u osobnoj duhovnosti.
Što bi trebalo učiniti za minimalni balans korištenja mobilnih aplikacija?
Jedan sasvim priprosti čovjek, seljak, mladi bi rekli lik nedavno mi je rekao: ja sam na zlatnom piru svojih roditelja prije ručka u restoranu rekao svim gostima, uzvanicima da na šanku restorana ostave za vrijeme ručka svoje mobitele. Pitam ga: jesu te poslušali? On odgovara: morali su!. I kakvo je bilo slavlje? Kaže super. Svi su razgovarali, pjevali, zabavljali se, družili se. Bio je to dobar prijedlog. Koje bi mogle biti neke moguće adventske, korizmene dobre odluke? Ili odluke od danas za mene osobno. Mobitel neću koristiti u prometu ni kao pješak, a niti kad sam vozač. Za vrijeme ispijanja kavice, ručka sa prijateljima, prijateljicama mobitel ću ostaviti u autu ili ga uopće neću koristiti.
Dok sam na nekom hodočašću, seminaru, predavanju mobitel ću koristiti u najmanjoj mogućoj mjeri. Samo u vrlo važnim situacijama. Za vrijeme mise mobitel neka ostane u autu ili neka „spava“ kod kuće. Ništa u crkvi nije važnije od molitvenog susreta sa Bogom i braćom vjernicima. Kad se igram, trčim, rekreiram, šetam, ne treba mi mobitel. I neću ga namjrno ponijeti sa sobom. Za vrijeme šetnje posvetiti ću se malenom djetetu u kolicima, ili onome s kim šetam. Stari su ljudi nekoć u kajkavskim krajevima znali kazati: „i pas ima mira dok jede“. Zašto bih ja sebi ili drugima kvario ručak ili neko slavlje upijajući s neke društvene mreže „bombastično neugodno i negativne“ vijesti određenog dana?
Koristeći u slobodno vrijeme kad sam posve sam društvene mreže napraviti ću selekciju portala koji me izgrađuju, a izbjegavati one koji unose površnost i duhovno intelektualni nemir u mene. Biti ću vrlo oprezan kada nekome dajem svoj „lajk“ ili komentar, jer nekome mogu svojim lajkom podilaziti u njegovoj oholosti ili ga osobno teško povrijediti svojim ishitrenim komentarom. I još bi se štošta tu moglo nadodati. Opaku ovisnost o društvenim mrežama neće riješiti do kraja nikakvi zakoni. To možemo učiniti samo mi stvarajući pravi balans u svojoj vlastitoj savjesti, umu i našim odlukama. Zagospodarimo sobom, a ne da nešto virtualno i često destruktivno gospodari nama. Stvorimo u sebi barem donekle zreli balans korištenja društvenih mreža.
Molitva oslobođenja
Svemogući vječni Bože! Ti si čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku. Želio si da Tebe slavi i Tebi bude sličan, udahnuo si u njega dušu. Želio si da budem mudar, da stvaram, ljubim, suosjećam sa svima poput Tebe. Mi smo se udaljili i udaljavamo se od Tebe, od životne mudrosti, međusobne ljubavi i ljudske empatije. Mobiteli, internet, društvene mreže nas svakim danom porobljuju. Udaljio sam se od svemogući Bože Tebe. Maloj djeci u ruke smo dali mobitele da se igraju i da budu mirna. Đacima smo umjesto igre, šetnje, sporta, druženja kupili najbolje tablete. Srednjoškolce i studente nekritično promatramo kako u svakoj prilici drže te čudesne naprave. O Bože, kako strašno griješimo?
Od gledanja u mobitele nemamo mira na ručkovima, svečanostima, pa čak i na nedjeljnim misama. Zurimo u te naprave u autobusu, vlaku, tramvaju, na križanjima cesta, na pješačkim prijelazima. Zaboravili smo razgovarati, veseliti se, smijati, opustiti. Te čudesne naprave nosimo sa sobom u svakoj prilici, na svako mjesto. Pravimo selfije, dijelimo ih virtualnim prijateljima. Skupljamo lajkove, a premalo posvećujemo vremena tati, mami, djedu, baki, djeci unucima. Dok šetamo, opet su nam u ruci čudesne naprave. Ne uočavamo izlazak ni zalazak sunca, lijepu prirodu koju si Ti stvorio. Ne zamjećujemo brata, sestru, po krvi ili vjeri. Bože kuda nas sve to vodi? Čovjek je „homo ludens“, osoba koja se igra, opušta, veseli.
Dao si nam Bože mogućnost za radost što smo Tvoja stvorenja. Dao si nam divnu prirodu: more, valove, zemlju, cvijeće. A mi se tome više ne radujemo. Postao sam nezasitan, kao lud svaki čas i u svakoj prilici otvaram internet, društvene mreže. Tražim, a ni sam ne znam što i koga. Svjestan sam da gubim vrijeme, a opet činim isto. O Bože, što se to događa sa mnom? Bože oslobodi me nezasitnosti u tom pogledu. Daj mi ljude koji će mi pružiti prave vrijednosti. Stavi svoju ruku na moju ruku. Zakoči me tako svojim božanskim dodirom da ne postanem ovisnik o mobitelu. Daj mi svoga duha razboritosti, prave mjere, duha da više mislim na svoju dušu i dušu najbližih. Ne daj Bože da mi bliski zbog društvenih mreža postanu daleki, a daleki bliski. Daj mi snage da se oduprem takvim silama koje su ponekad jače od mene. Poslušaj moje vapaje, dotakni me, iscijeli moje rane zadobivene bilo kojom ovisnošću.
Daj da budem originalan, onakav kakvog si me stvorio. Ne dopusti da budem nečija kopija. Svemogući Bože, volim Te. Stalo mi je do sreće, do svih vrednota koje dolaze od Tebe. Blagoslovi moju sadašnjost i budućnost.
za portal bogjetu.com piše vlč. Vladimir Trkmić