Dopusti si biti dijete i ako te život natjerao da prerano odrasteš
Zašto se bojiš biti dijete? Zašto se bojiš podići ruke da te netko ponese? Biti dijete znači dopustiti si biti slab, imati glupa pitanja, imati glupe komentare, imati potrebu za toplom riječi. Biti dijete znači htjeti da te netko pomazi bez straha što će drugi misliti.
Biti dijete znači htjeti se zagrliti i ne puštati dok ti ne bude dovoljno.
Zašto se bojiš pokazati da imaš osjećaje? Zašto se bojiš reći da ti je teško? Zašto se bojiš naplakati? Zašto gutaš sve boli i bježiš od njih na sve načine na koje možeš? Zašto potrebu za ljubavlju liječiš grijesima koji ti tu potrebu neće zadovoljiti?
Zašto moraš biti slomljen da bi tražio pomoć? Zašto se bojiš tražiti pomoć dok još ima vremena da ju tražiš?
Odakle ta potreba za samostalnošću, za slobodom da griješiš? Odakle taj sotonski uslik u tebi: „neću služiti“ kojim je i sotona pao iz raja? Dopusti si biti dijete i ako te život natjerao da prerano odrasteš.
Dopusti si odrasti, dopusti si igrati se, dopusti si proći sve ono što nisi prošao kad si trebao.
Možda te mentalitet s kamena učio da moraš biti muško, da ne smiješ plakati, možda se ljubav podrazumijevala, ali nije bila verbalizirana, možda se iskazivala na načine koji ti kao djetetu nisu bili jasni i dovoljni.
Možda zato ne znaš primiti ljubav, možda misliš da ju moraš zaslužiti, možda misliš da je nisi vrijedan. Možda zato ne znaš voljeti. Možda zato ne znaš tražiti pomoć.
Ali dopusti si biti dijete. Dopusti si tražiti pomoć dok se još nisi slomio.
Dopusti si da ti se pomogne ići naprijed, jer čovjek nije stvoren da sam ide na Kalvariju. I Krist je imao svoga Šimuna Cirenca na tome putu. Dopusti si biti dijete. Dopusti si podići svoje ruke da te ne ponese. Dozvoli si biti ono što jesi ispod svih svojih zidova.