ISTINITI DOGAĐAJ: Trećaš želi postati Božji čovjek
U posljednje vrijeme, tijekom zadnja tri desetljeća puno toga se promijenilo na planu braka, planiranja i realizacije bračne zajednice. Mnogi to vide, ali ne priznaju sami sebi da je došlo do znatnih promjena. Veliki broj mladih sklapa brak u kasnijoj dobi nego što je to bilo nekada prije. Tako u Hrvatskoj ima poveći broj onih koji brak sklapaju tek iza navršene tridesete godine života. Klasični tip braka i bračne zajednice od nekada je doživio znatne promjene.
Čini mi se da je porastao broj onih koji tvrde: „ Mi ćemo živjeti zajedno i ne treba nam taj papir da smo vjenčani.“ Zato ima mladih koji duži niz godina žive zajedno a da nisu vjenčani ni civilno, ni crkveno. Ima također mladih katolika koji su se vjenčali kod matičara, a da nisu vjenčani crkveno iako za to nemaju nikakve zapreke. Brak kao takav shvaćen na razini pojedinaca je doživio razne promjene u našem nacionalnom korpusu. Katolička crkva ima svoju viziju braka koja je svima u Hrvatskoj poznata.
A to je da je brak zajednica muškarca i žene sklopljena pred crkvenim službenikom: svećenikom. I da je to zajednica dvoje mladih ljudi kojima je osnovni cilj usavršavanje u međusobnoj ljubavi i stvaranju potomstva. S jedne strane Crkva ima jasan pogled na brak, a sa druge strane imamo neki novi mentalni sklop i mentalitet kod nekih katolika koji imaju svoju teoriju o braku i obitelji te ju na svoj način žive.
Mali Edo u školi
Mali Edo iz bliže okolice Zagreba je ove godine postao trećaš, a samim time i mogući kandidat za Prvu sv. Pričest. Kao i ostala djeca u školi je upisao vjeronauk. Vjeroučiteljica je dakako između ostalih tema imala temu o mogućnosti da svi đaci iz tog Edinog razreda budu ove školske godine prvopričesnici. Uz put je svim trećašima spomenula da svi oni koji su kršteni mogu upisati župni vjeronauk kao pripravu za Pričest ako to žele. Gotovo svi su to tijekom tog tjedna učinili osim Ede koji nije kršten. A da nije kršten rekao mu je djed Marko preko mobitela. Mali Edo je došao tužan kući i odmah s praga pitao tatu i mamu zašto nije kršten. Roditelji su se u čudu pogledali kakvo je to pitanje. Nisu na to malcu mogli odmah dati konkretan odgovor.
Mali Edo je potom tužno zaključio: „ Svi moji u razredu će ići na Prvu sv. pričest. A ja neću! Želim i ja postati Božji čovjek.“ Njegovi roditelji koji imaju sve sakramente inicijacije samo su civilno vjenčani, nisu se vjenčali crkveno. Za to crkveno vjenčanje nije bilo nikakve zapreke, bila je to tada njihova brzinska odluka da će se vjenčati samo civilno. Otac malog Ede je rođen i živio u solidnoj katoličkoj obitelji, a majka u obitelji gdje vjera i Crkva nije značila gotovo ništa. I sada takvima pomalo ravnodušnima prema Bogu i Katoličkoj Crkvi u kuću nakon škole dolazi mali Edo koji želi kako on kaže postati Božje dijete.
Mora se priznati da je to bila malo neobična obiteljska situacija. Tu istinitu priču pripovijedao mi je Edin djeda po ocu. On je to dakako pripovijedao na svoj komedijaški, ali doista emotivan način. Svoju priču je završio sa pomalo šaljivim i sarkastičnim riječima: „ Eto velečasni, sada će u istoj kući biti Antikrist – mislio je na svog sina, i Božji čovjek. Daj Bože da mali Edo kasnije poželi biti svećenik. I to je nakon svega moguće!“
Umjesto zaključka
Često svatko od nas ima svakakve teorije. One kojih se čvrsto drži radi svojih uvjerenja, ili onih koje su pomodarske. Edina majka je živjela u obitelji koja nije išla nikada u crkvu. Otac joj je bio privržen onom bivšem socijalističkom sustavu vrijednosti. Sa Edinim ocem se upoznala i bila dugo u otvorenoj vezi. Sve je bilo neobično sa to dvoje mladih ljudi kako pripovijeda Edin djeda. Nije bilo glamuroznog vjenčanja kako to danas organiziraju mladi koji sklapaju brak.
Dakako sasvim jasno, samo civilno vjenčanje jer drugačije nije priličilo mladenkinim roditeljima koji su bili obuzeti socijalističkim i anticrkvenim stavovima. Ali bolno za roditelje mladenca koji su imali u sebi kršćanski sustav vrijednosti. U takvom novostvorenom civilnom braku prevladala je ravnodušnost prema katoličkoj vjeri, što nije čudno za naše hrvatske prilike. Oni nisu po tome prvi, a niti posljednji. No, neki kažu da Bog i krivudavim stazama ravno piše.
U taj brak i obitelj na mala vrata je pokucao Bog. Roditelji malog Ede već su po njegovoj želji bili kod župnika na razgovoru za krštenje. Edo je radostan i ponosan na sebe. A što će u perspektivi biti i postati on nitko ne zna. Bit će po krštenju Božji čovjek, a možda i nešto više. Možda i svećenik? To ovisi o mnogočemu. Sve to je u Božjim rukama. Uglavnom, neka Bog i dalje ravno piše, makar i krivudavim cestama života te mlade obitelji.