Isus Krist se utjelovio kako bi Ti došao do punog i pravog smisla za svoj život. Taj tvoj život nije samo prolazna stvarnost. Bog ti je svojim utjelovljenjem pokazao da se čovjekov rast ne sastoji isključivo od fizičkog rasta. Iako nam riječ utjelovljenje može sugerirati u potpunosti suprotno, ipak upravo se u Božjem utjelovljenju krije duhovna čovjekova dimenzija.
Drugim riječima, Bog se počovječio kako bi se čovjek pobožanstvenio. Isus Krist je svojim utjelovljenjem otvorio vrata božanskog života svakom čovjeku bez iznimke. Iako nam konzumerizam aktualnog modernističkog vremena želi nametnuti različite životne smislove i načine egzistiranja u zemaljskim okvirima kršćani imaju osobu koja je progovorila izvan zemaljskih granica.
Isus Krist – za mnoge svoje suvremenike pomahnitali samoprozvani prorok.
Međutim, nije li upravo Isusovo utjelovljenje čudo koje dokazuje kako Bogu Isusa Krista – kršćanskom Bogu, ništa nije nemoguće? Naravno da Isusovim suvremenicima nije bilo lako uvijek i u svakoj situaciji vjerovati u Božji zahvat u ljudsku svakodnevnicu na takav način jer također mnogi od njih nisu bili bliski sa Marijom i Josipom koji su od početka znali da sudjeluju u Božjem soteriološkom planu za čovječanstvo pa im shodno time mnogi nisu ni vjerovali. Možemo to povezati i sa našim suvremenim svijetom kada nam Božji zahvati u životu naših bližnjih često nisu jasni. Štoviše, nekad nam nisu razumljivi ni Božji zahvati u vlastitom životu.
No, ono što je važno naglasiti je upravo to da kada je nešto Božje – to propasti ne može pa makar svi oko nas bili protiv toga, jer se upravo u tome i sastoji kršćanska vjera. Vjerovati da Bog Isusa Krista vidi dalje od naših trenutnih ljudskih obzorja. Čovjek vidi na oči, a Bog vidi ono što je u srcu, ono što je ljudima oko nas skriveno pa samim time i nerazumljivo. Isus nam svojim utjelovljenjem poručuje kako smo mi kršćani Njegova reklama u svijetu. Možda smo mi jedino Evanđelje, jedina Radosna vijest koju će netko sresti i na taj način sresti Isusa. Isus nas poziva da ovog Božića izađemo iz zone konformizma isključivih osobnih prohtjeva. Kršćanin je čovjek za druge i kao takav je pozvan imati sućuti za situacije čovječanstva koje ne odgovaraju njegovim željama. Žrtvovati vlastiti konformizam zbog Isusa Krista nije nemoguće kada u srcu postoji želja za služenjem Bogu, a ne trenutačnom svijetu i vlastitim ishitrenim odlukama koje su donijete pod utjecajem konzumerizma lažnog glamura.
Kad u Isusu Kristu prepoznaješ Bogočovjeka koji je ušao u bijedu zemaljske egzistencije kako bi ljudima izrekao tko su i kome pripadaju te tko je to zapravo htio njihovu egzistenciju u određenom povijesnom trenutku (jer na istu nikako nisu mogli utjecati) tada se počinje mijenjati životna perspektiva. Tada Božić nije samo jedan dan u godini, jedan blagdan, a za mnoge nažalost samo puki praznik rada. Tada je Božić svaki puta kada nekome navijestiš da njegov život ima smisla, da je Isus Krist proživio jednak zemaljski život (osim stvarnosti grijeha) kao što to i čovječanstvo proživljava. Tada je Božić također svaki puta kada svoju zemaljsku egzistenciju ne sagledavaš kao jedinu opciju svojeg bivstvovanja jer upravo po Isusu Kristu znaš da vječna dimenzija živi u tebi. Bez Isusa Krista čovjek je izgubljen i uzalud traga za različitim smislovima života.
Isto tako, važno je naglasiti kako je Božić uvertira otkupljenja te kako se Božić bez pashalnog otajstva ne bi mogao u potpunosti ostvariti. Drugim riječima, sve ono što je Isus Krist učinio za čovječanstvo može se itekako doživjeti u svojoj životnoj svakodnevnici. Vrijeme je da prestanemo smještati Isusa Krista isključivo u teorijsko povijesne okvire i započnemo shvaćati kako je Isus itekako prisutan među nama te kako nas je On jedini sposoban osloboditi svega onoga što nas sputava da postanemo vrhunske osobe, vrhunski kršćani. Sintagma kako je to samo za odabrane ovdje se ne uklapa jer se Isus Krist nije utjelovio zbog određenih ili odabranih ljudi. Njegovo je spasenje rezervirano za sve bez iznimke, bez miljenika. Spasenje koje je započelo utjelovljenjem, a nastavilo se pashalnim otajstvom putem križa i naposljetku trijumfa uskrsnuća.