Aktualno stoljeće prepuno je ružnih riječi koje su se među ljudima proširile na podmukao način. Uvrede koje se sastoje od različitih epiteta dodatno su plodno tlo za eksplicitnost psovke.
Problematika funkcionalnosti aktualnog vremena vidljiva je u ne doživljavanju mogućnosti životvorne vjere koju je svijetu objavio Isus Krist. Iako se Bog smatra postojećom egzistencijom koja ima moćnije bivstvovanje od samog čovjeka, steče se dojam kako ga čovjek 21.st. ne smatra dovoljno pristupačnim za daljnju spoznaju. I dok u određenim rubno opasnim trenucima čovjek priznaje Božju moć, u drugima se prepušta svakodnevnici ophođenja svjetskih zakona.
To je izrazito suprotno svemu onome što je Isus Krist navješćujući Božje kraljevstvo omogućio čovječanstvu. Drugim riječima, čovjek je u mogućnosti živjeti po manirima Božjeg kraljevstva i tako postati sposoban prepoznavati Boga u svijetu. Međutim,izbjegavati psovku ne zbog pukog bontona i finesa ponašanja nego zbog toga jer nam je istinski stalo do toga da ne uvrijedimo Boga na način pogrđivanja koji psovka propagira i sa sobom donosi, početna je točka vodilja za razvoj čovjekovog duhovnog života.
Nije dovoljno, odricati se izvanjski psovke, pogrdnih riječi i sl. kako bi u društvenim krugovima ostavljali dojam pristojnosti. Potrebno je dublje prodrijeti u kršćanstvo. Potrebno je istinski željeti u srcu ne vrijeđati ni Boga ni stvorenja. Tada se može govoriti o praktičnom kršćanstvu koje je u svijetu,ali se ne stapa sa tim istim svijetom. To je put koji je za svakog od nas želio Isus Krist jer postići radost koja se ne sastoji u materiji koja nas okružuje, mogućnost je koja nam je dana putem sakramenata koji su trag vječnosti i prolaznom vremenu i koja nas istodobno pripremaju za istu.