Don Antun Mate Antunović studentski je kapelan u Splitu i mnogima u našoj zemlji omiljeni ispovjednik. Za naš portal dao je intervju u kojem je odgovarao na pitanja o duhovnom pozivu, ali i dao vrijedne savjete onima koji su na raskrižju svojih života, a osjećaju u sebi barem blagi Kristov poziv.
Intervju je kratak, ali precizno donosi odgovore na najvažnija pitanja o ovoj temi:
Don Mate, pozdrav! Kako je bilo otkrivati duhovni poziv i kako drugima u tome pomoći?
Mir i dobro!
U žeđi i potrazi za ljubavlju i srećom možda se i dogodi najviše lutanja i zaplitanja. Tijekom otkrivanja što sigurnijeg uvida koje je moje životno zvanje, imao sam normalnu želju za brakom i obitelji, ali me nešto ili Netko iznutra “provocirao” da se sav dajem za Boga i duše i to kao svećenik. Svladavale su me sumnje i stiskao sam opciju „poziv na čekanje“. Pitao sam se pa tko bi mene takvoga uopće i htio u braku ili bogosloviji? Usput sam vapio da Božja Volja najbolja pobijedi u meni! I kad sam bio u ovoj ili onoj vezi, imao sam nerijetko nemir u dubini srca, a tijekom okretanja svećeništvu, iako uz privremeni otpor zbog slabosti vlastite naravi, ipak sam iskusio i kušam blaženstvo u duši. I to je prevagnulo! Dakle, najvažnije je srcem i umom vjerovati da je nenadmašivo najbolja Božja Volja i onda je iskreno uz intezivniji sakramentalni duhovni život ponizno tražiti te prepoznavati poticaje Duha Svetoga u sebi i oko sebe te ako je moguće uz pomoć pobožnoga i razboritoga duhovnika. Darežljivi Bog u svome vrtu ima bogatstvo različitih cvjetova, od ljubičice do kaktusa (kakav sam možda ja).
Što Vam je bilo najljepše u životu?
Odgovorit ću kratko, ali vrijedi za trajno: ređenje za đakona i svećenika te svakodnevno slavljenje Svete Mise, ispovijedanje itd. Popis divnih stvari koje doživim svaki dan pretvorio bi se u knjigu s više nastavaka. Zaista nema veće sreće nego kad se što slobodnija srca daješ da te Spasiteljeva ljubav pokreće!
Kada Vam je bilo posebno teško u životu?
Kada su mi iznenada umrli i poginuli mladi prijatelji, jedan od njih pred njegovo vjenčanje na kojem sam mu trebao biti kum. Također mi je bilo bolno kada sam u nekoj svojoj nutarnjoj muci i nedoumici u afektu (a tada nije sigurno da dobro vidimo istinu) išao preuporno nešto objašnjavati i doći do jasnijih odgovora i podrške te sam baš pretjerao… Dok u srcu gori, u glavi dimi, pa tu i tamo mi ljudi znamo sebe i jedni druge krivo shvatiti i opisati. Ispričavao sam se od muke više puta i krenio hrabrije naprijed. Vjerujem da tamu i buru naš dobri Gospodin dopusti da nas još dublje pročisti. On nas sve po svojoj Crkvi kao velikoj obitelji postupno oslobađa i obnavlja, posvećuje i tako istinski usrećuje!
Jeste li se pokajali što ste svećenik?
Kajem se što svećenik nisam postao i prije! A najviše se kajem zbog grijeha, svjesnih i nesvjesnih, s kojima sam povrijedio Božju ljubav u sebi i u bližnjima.
Imate li kakvu poruku za čitatelje?
Imam onu koja je i mene do srži oduševila: nenadmašiva poruka evanđelja Isusa Krista koju donosi Njegova Crkva i čudesan trag uistinu beskrajno blažene ljubavi Njegovih svetaca! O kako bih želio da budemo sveti, i vi i ja! To je pravi i trajni, potpuni i beskrajni smisao i sreća života! On tebi, dragi brate i sestro, Srcem poručuje: SLIJEDI ME!
Hvaljen Isus i Marija i Josip s Njima! Blagoslov neka je na svima!!! +
