U nastavku na našu prijašnju temu što su to uopće Duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskoga sada ćemo krenuti dalje, a to je metoda ignacijanske molitve. Sigurno ste se već susreli sa isusovačkim motom: tražiti i nalaziti Boga u svemu. Općenito, Boga se može naći posvuda i u svemu. Međutim, uvjeti koje sebi stvaramo olakšavaju nam ulazak u iskustvo susreta sa živim Bogom. Ignacijanska metoda molitve kao što je kršćanska meditacija iliti razmatranje, koja je nastala tamo negdje u XVI. stoljeću je samo jedan od mnogih oblika molitve koje imamo u baštini Katoličke Crkve. Dobro je imati nekakvu formu na koju ćemo se osloniti kako bi nam olakšala put do Boga, ali na njoj se treba također malo potruditi.
Uzmi samo ovaj primjer: kada očekuješ goste, pripremaš dnevni boravak, čistiš, pereš, pripremiš nešto za pojest, nešto pića da ne „usfali“, možda se bolje odjeneš. No to su stvari na koje se mi kao ljudi možemo pripremiti i imati neki utjecaj. Međutim, kada nam gosti dođu i zasjednu, više ne kontroliramo kako će se razgovori odvijati, jer ne možemo upravljati drugima, ali ipak možemo stvoriti povoljne uvjete, neku atmosferu koja će nam svima biti ugodna.
Iskoristio bih priliku reći nešto o metodi ili tehnici razmatranja (meditacije) na isusovački način. Cijeli proces traje oko sat i pol, ali samo razmatranje od prvog znaka križa do drugog znaka križa traje 45 minuta.
Točke za razmatranje
U isusovačkoj metodi molitve gotovo uvijek ćeš se susresti s nečim što se zovu „točke“. Točke za razmatranje, obično se sastoje od tri točki, služe nam za pripremu, usmjeruju nas prema što bližem odnosu s Bogom. U domovima za duhovne vježbe ili na nekim drugim mjestima, često se daju točke kako bi se polaznicima duhovnih vježbi olakšao neki odlomak iz Svetog pisma ili bolje protumačio tekst. To traje obično 10-20 minuta, dođeš sa Svetim pismom, bilježnicom i olovkom, te zapisuješ ono na što te pročitani tekst i komentar voditelja potiče. Točke eto služe kao sugestija za tvoju molitvu, predlažem ti kako da si predočiš mjesto na kojem ćeš se naći, predložim ti glavnu misao ili nakanu na koju se možeš moliti i dalje prepuštaš Bogu u razmatranju da te vodi. Primjer takvih točaka za razmatranje ovdje
Priprema
Nakon što imaš točke za razmatranje i prije nego kreneš na samu molitvu, slijede još dvije pripreme: daljnja i bliža.
Daljnja priprema traje 10-ak minuta. Npr. nađeš neko mjesto gdje osjećaš mir, pažljivo čitaš odabrani Svetopisamski tekst, i čitaš onoliko puta da već razumiješ o čemu se radi. Nakon toga uzmeš točke koje si prethodno zapisao i tražiš određene rečenice, scene ili riječ/riječi koja/e te najviše pokreću, što te intuitivno vodi da ih možeš ili želiš razviti u razmatranju. Nikada ne ideš na količinu, ponekad su dovoljne i tri riječi ili jedna rečenica. Za one koji vole raditi meditaciju rano ujutro, onda ovo činimo prije spavanja, kako bismo u tim mislima usnuli i ujutro pomislili da ustajem u susret Bogu.
Bliža priprema traje oko 2-3 minute. Tražim neko mjesto gdje ću imati svoj mir i tišinu. Tamo gdje ću započeti svoju molitvu. Uprisutnjujem misao da ću se uskoro susresti sa Isusom. Nađi udoban položaj koji te neće zamarati tokom molitve. Pokušaš se utišati i smiriti. I također bih dodao da se tijekom razmatranja ništa ne zapisuje – ali bih rekao da sve što se dešava zapisuje u tvoje srce. Kada već mjesto imaš, položaj imaš, spreman si, idemo na idući korak:
Uvod u razmatranje
Prije nego što krenemo u razmatranje u kojima nam pomažu točke, razmatranje ima tri uvoda na početku.
Pripremna molitva: Molim milost u Boga, našega Gospodina, da sve moje nakane, čini i djela budu upravljeni čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Nije to neka čarobna molitva, ali molim Boga da sve što ovisi o meni bude usmjereno prema Njemu, da mi On bude Gospodin života i vodi ovu molitvu, kako ne bih tražio samo sebe u molitvi, nego da bih vidio Njegovu volju i bio otvoren prema onome što mi preko moje prirodne moći želi pokazati. Cijela molitva se događa u nama, u našoj glavi, ali vjerujemo da Bog može potaknuti naše misli, osjećaju, volju i našu maštu. Povjeravamo mu sve to kako bi se On time mogao poslužiti.
Predodžba mjesta/scene: Ideja je zamisliti biblijsku scenu, čak i s mnogo detalja kako bi se odmah mogao negdje pozicionirati u toj sceni. Trebaš obratiti pažnju na to gdje si ti, gdje su ostali, kako su odjeveni, o čemu razgovaraju, kakva je atmosfera u toj sceni, pokušati se uživiti u sve to. To će nam biti sidro za povratak u trenucima ako se u molitvi izgubimo i ometemo. Odvlačenje pažnje obično je maštovito, pa jednu sliku preusmjeravam na drugu sliku i tako se vraćam na sadržaj razmatranja.
Molitva: Nakana je zapravo traženje određene milosti. Ta nakana je uvijek različita u svakom razmatranju. Nakana nam zadaje smjer naše molitve, npr. da doživim ljubav. Kasnije ću, kroz razmišljanje, moći vidjeti je li ta nakana na neki način ispunjena ili sam možda bio blizu…
Ova tri uvoda trebala bi trajati vrlo kratko, najbolje oko 5 minuta, ali daj si onoliko vremena koliko smatraš da trebaš.
Razmatranje
Sad smo već u toku razmatranja, onoga što smo pripremili i slušamo Božju riječ, ono što Ona govori meni, o meni i mom životu. Obraćamo pozornost na ono što nas pokreće, nadahnjuje i utječe na naše osjećaje. Na to imamo 35 minuta.
Tokom razmatranja mogu si postavljati razna pitanja: što me začuđuje, usrećuje, rastužuje? Što Bog kaže? Kako je ova scena povezana s mojim životom? Što mogu učiniti po tom pitanju? Kako mogu odgovoriti na ovu Riječ? Nema potrebe nigdje žuriti, ne možeš osjećajno prisiliti na Božje djelovanje, ja u svojoj molitvi stvaram samo prostor i otvaram se Bogu. Bog je taj koji započinje, dirigira kako i kada će djelovati i reći mi nešto. Moram biti otvoren Božjem vodstvu.
Ove točke što sam si intuicijski zapisao, mogu ih zamisliti i dopustiti im da se odvijaju u mojoj glavi. To može biti i apstraktna scena, npr. ja sam u zatvoru i Isus ulazi poput vojnika groma i izvlači me. Ako išta govori o mom životnom stanju, subjektivno to vidim kao Božje vodstvo, o tome se radi. U trenutku davanja točaka, voditelj sugerira svima jednako, ali će drugačije djelovati na tebe. I tokom razmatranja sve što me zanima, sviđa, ostajem pri tome. Sv. Ignacije kaže: ne nasićuje dušu gomila sadržaja, nego unutarnji okus koji hrani dušu.
Čak ako u razmatranju nisam okusio ništa, to ne znači da sam ju učinio pogrješno. Vrlo vjerojatno nam i kroz to Bog želi nešto poručiti, drugačije je ako sam namjerno zanemario metodu. Najvažnije je ući iskreno i uključiti se, pa čak i ako se trebam svađat s Bogom oko nečega. Bog je osoban Bog, sa svakim ima svoj odnos i toga se ne treba bojati, nego naprotiv, radovati mu se, jer je Jedini koji nas neizmjerno ljubi i prihvaća – ta stvorio nas je na svoju sliku. Razmatranje ne produžavamo, čak i ako imam neka mistična iskustva i osjećam se dobro. Možeš produžiti za dvije-tri minute, ako si u velikom iskušenju da ga skratiš, tada ne samo da ne podlažeš iskušenju, nego ga produljujući svladavaš.
Jednostavno rečeno: obraćamo pozornost na duhovne pokrete, tj. na različite podražaje koji nas zaustavljaju, koji u nama izazivaju neke osjećaje. Npr. kada zamišljam Isusa kako mi nešto govori i to u meni budi neke osjećaji, htio ili ne htio, scena se razvija, pokreće me, govori mi nešto. Važno je da se ono o čemu razmišljam odnosi na moj život, ne na druge.
Završna molitva, razgovor
Sv. Ignacije završnu molitvu tumači kao razgovor između dva prijatelja ili kao sluga prema Gospodaru. Ignacije je bio vitez, tako da je njegov razgovor s Gospodinom bio nešto poseban. Radi se o tome da jednostavno porazgovaraš sa Isusom o tom razmatranju, da bi si posvijestio što se u tebi događalo. Što je bilo važno. Možda ti još nešto Isus želi poručiti ili ti Njemu nešto želiš još reći. Na kraju takvog razgovora izmoli se Oče naš ili neka isusovačka molitva i završava se znakom križa. Završna molitva iliti razgovor bi trebao trajati oko 5 minuta, može biti i manje, ali važno da bi razmatranje bilo 45 minuta.
Refleksija/Osvrt
Sjećaš se da sam rekao da se tokom razmatranja ništa ne zapisuje? Pa, sada je vrijeme na to. Iskustvo nas ništa ne uči, nego nas uči naša refleksija o iskustvu. Najbolji način za pisanje refleksije je na nekom drugom mjestu i to traje oko 15 minuta. Refleksija je zapis onoga što se dogodilo na razmatranju i to sada stavljam na papir. Nije važno samo ono što osjećam u razmatranju, što proživljavam, nego je to važno i nazvati. Kako bih nazvao to što sam proživljavao, trebam se ponovno vratiti na trenutke u razmatranju, donijeti neke zaključke, vidjeti kako je Bog djelovao na mene, kako je djelovao dobri duh, kako zao… Ili ćeš uvidjeti da je moj odnos prema razmatranju bio pogrješan ili način razmišlja o samom sebi i zaključak će biti da ako mi se ovakve misli vrate, da ih odbacujem, jer su neka vrsta laži i u idućim razmatranjima ćeš više na to pripaziti. Nećeš se više hraniti lošim poticajima, smećem. Također obraćaš pozornost na svoje stanje uma i osjećaje koji su se javljali tokom razmatranja. Radi se o tome da na to sve pogledaš s određene udaljenosti, što objektivnije, što je ovo razmatranje reklo o meni i prije svega, što je Bog rekao o meni samome. Refleksije nam pomažu u rastu u odnosu između Boga i mene. Događa se pomak.
za portal bogjetu.com piše pater Ivan Marinković SJ