Može li uspjeti islamizacija Europe?
Stari kontinent nije isti u 21 stoljeću kao onaj početkom ili sredinom 20 stoljeća. To je nepobitna činjenica. Nepobitna je također činjenica da Europa postaje pomalo stara baka kako ju je opisao papa. Stara baka što se tiče populacijske slike „starih Europljana“, ali vrlo svježa i mlada i dinamična kada su u pitanju različiti doseljenici i imigranti.
Te i takve podatke mi u Hrvatskoj ne znamo do u detalje jer imamo kvarne medije koji nam pružaju iskrivljenu sliku svijeta i Europe samo kroz jedne naočale. Što se zapravo događa u Europi, u EU, u pojedinim zemljama i gradovima mi nemamo nažalost zahvaljujući takvim medijima, nemamo objektivnu istinu i sliku. Zato ovim tekstom želim pokazati i one „druge naočale“ kroz koje se može gledati, ali se dakako ne mora sve prihvatiti zdravo za gotovo.
Riječ kvaran – njezino značenje i sinonimi – Kvarni hrvatski mediji
Kvaran: mizeran, klimav, slabog kvaliteta, nikakav, bezvrijedan, labav, traljav, nevrijedan, jadan, nekvalitetan, slab, mlak, kojekakav, ispodprosječan, nedovoljan, bezvezan, hrđav, osrednji, drugorazredan, amoralan, perfidan, prijetvoran, neispravan, zločest, ohol, bezočan, nečastan, bezobrazan, dijaboličan, podmukao, bestidan, zloban, nepravičan, pakostan, besraman, nedostojan, premazan ili namazan svim mastima, vjeroloman, zloćudan, izdajnički, opak, nepristojan, nedoličan, neplemenit, beskarakteran, prljav, nećudoredan, smradan, debele kože, prefrigan, bezvezan, pokvaren, zao, nekrepostan, grešan, neciviliziran, nepošten, neotesan, podao, sramotan, neetičan, neposlušan, beščastan, nadut, proračunat, strahovit, pogan, podmitljiv, drzak, nesavjestan, prodao bi i svoju majku, bogohulan, prijetvoran, bez poštovanja, nevaljao, prepreden, iskvaren, obijestan. Sve te pridjeve, epitete, ili kako god hoćete možemo pripisati našim „moćnim“ hrvatskim medijima. Zašto? Pa zato što nas izvještavaju nerealno, nestvarno, neobjektivno. Skloni su samo onome što favoriziraju svjetski i domaći liberalno lijevi mediji. Na primjer! Sa američke scene pružaju nam veliku količinu onih sadržaja koje favorizira američka ljevica, a zapostavljaju desne opcije i njihove stavove. Isto tako je i sa europskom scenom. Nude nam masu ljevičarskih objava, a zapostavljaju i ne donose vijesti desnih opcija. Ili ako ih ipak objave, to su vrlo kratki vješto odabrani površni sažeci. Realno bi bilo očekivati da nam prikažu i objavljuju u jednakoj mjeri ono što se događa na desnom krilu i lijevom krilu političke scene, pa da sam gledatelj ili čitatelj donosi svoje zaključke. Nažalost tako to nije, a vjerojatno ni neće biti u skoroj budućnosti. Zato dobro razmislimo kada čitamo ili gledamo vijesti, hranimo li se sa objektivnim sadržajima, vijestima, izvješćima sa terena politike, kulture, vjerničkog života? Ovih dana internetom brzo kruži govor kojeg je nizozemski političar Geert Wilders održao u Americi. Čitajući taj govor možemo svaki za sebe ponaosob donositi zaključke o Europi, kršćanstvu, doseljenicima, imigrantskoj politici, islamu i islamizaciji Europe. Sa Geertom Wildersom se ne moramo slagati u svemu, ili čak ni u ničemu, ali važno je znati, čuti, čitati njegovo promišljanje.
Tko je Geert Wilders
Geert Wilders (6. rujna 1963.) nizozemski je političar. Utemeljitelj je populističke i euroskeptične „Partij voor de Vrijheid (PVV)“ (Stranka za slobodu) koja je nakon izbora 2010. godine treća najsnažnija stranka u Nizozemskoj. Wilders snažno kritizira islam zbog čega ga njegovi protivnici optužuju za islamofobiju. U 2008. objavio je film “Fitna” koji govori o islamu kao agresivnoj religiji koja je nasilna prema, među ostalim, ženama, homoseksualcima i Židovima. Isti film prikazan je 2009. u američkom Kongresu slijedom poziva republikanskog senatora. Godine 2010. dvoje lordova gornjeg doma britanskog parlamenta pozvali su Wildersa na prikazivanje navedenog filma no Wildersu je zabranjen ulazak u Veliku Britaniju na traženje britanskog ministarstva unutarnjih poslova. Britanski sud je naknadno dokinuo zabranu. Sam Wilders kaže da se protivi “islamizaciji“ Nizozemske te da se njegova politika zasniva na “judeo-krišćanskim vrijednostima”. Wilders se zalaže za oporezivanje žena koje nose burke, zabranu daljnjeg doseljenja muslimana, kao i gradnje novih džamija. U kolovozu 2007., pozvao je na zabranu Kurana, uspoređujući ga s „Mein Kampfom“ te mu je bilo suđeno zbog “poticanja mržnje i diskriminacije”. Suđenje je započelo u listopadu 2010. godine, a završilo je u lipnju 2011. kada je Wilders oslobođen svih optužbi. Sudac je u obrazloženju presude rekao da se radi o legitimnom političkom diskursu, iako se isti nalazi u “rubnom području”.
Cjeloviti govor Geerta Wildersa u Americi
Dragi prijatelji,
Hvala vam puno što ste me pozvali. U Ameriku dolazim s misijom. Nije sve dobro u starom svijetu. Prijeti ogromna opasnost i vrlo je teško biti optimističan. Možda smo u završnoj fazi islamizacije Europe. Ovo ne samo da je jasna i sadašnja opasnost za budućnost same Europe. To je prijetnja Americi i pukom opstanku Zapada. Sjedinjene Države bile su posljednji bastion zapadne civilizacije, suočene s islamskom Europom. Prvo ću opisati situaciju na terenu u Europi. Zatim ću reći nekoliko stvari o islamu. Za kraj ću vam reći o sastanku u Jeruzalemu. Europa koju poznajete se mijenja. Vjerojatno ste upoznati ili ste vidjeli Europske znamenitosti. Ali u svim tim gradovima, ponekad nekoliko ulica dalje od vašeg turističkog odredišta, postoji drugi svijet. To je svijet paralelnog društva stvoren muslimanskom masovnom migracijom. Diljem Europe raste nova stvarnost: cijela muslimanska naselja u kojima živi vrlo malo autohtonih ljudi, ili ih se uopće vidi. A ako jesu, mogli bi požaliti. To vrijedi i za policiju.
To je svijet marama, gdje žene hodaju uokolo u šatorima bez figura, s dječjim kolicima i grupom djece. Njihovi muževi, ili robovlasnici, ako vam je draže, hodaju tri koraka ispred. S džamijama na mnogim uglovima ulica. Dućani imaju natpise koje vi i ja ne mogu pročitati. Teško ćete pronaći bilo kakvu gospodarsku aktivnost. To su muslimanska geta koja kontroliraju vjerski fanatici. To su muslimanske četvrti i niču kao gljiva u svakom gradu diljem Europe. To su građevni blokovi za teritorijalnu kontrolu sve većih dijelova Europe, ulicu po ulicu, četvrt po četvrt, i grad po grad. Sada postoje tisuće džamija diljem Europe. S većim zajednicama nego što ih ima u crkvama. U svakom europskom gradu postoje planovi za izgradnju super-džamija koje će zasjeniti svaku crkvu u regiji. Jasno, signal je: mi vladamo. Mnogi europski gradovi već su jednom četvrtinom muslimanski: samo uzmite Amsterdam, Marseille i Malmo u Švedskoj. U mnogim gradovima većina stanovništva ispod 18 godina su muslimani.
Pariz je sada okružen prstenom muslimanskih četvrti. Muhamed je najpopularnije ime među dječacima u mnogim gradovima. U nekim osnovnim školama u Amsterdamu farma se više ne smije spominjati, jer bi to značilo i spominjanje svinje, a to bi bila uvreda za muslimane. Mnoge državne škole u Belgiji i Danskoj služe samo „halal“ hranu svim učenicima. U nekoć tolerantnom Amsterdamu gayeve tuku gotovo isključivo muslimani. Ženama nemuslimankama se rutinski dobacuje ‘kurvo, kurvo’. Satelitske antene nisu usmjerene na lokalne TV postaje, već na postaje u zemlji porijekla. U Francuskoj se školskim učiteljima savjetuje da izbjegavaju autore koji se smatraju uvredljivima za muslimane, uključujući Voltairea i Diderota; isto sve više vrijedi i za Darwina. Povijest holokausta više se ne može podučavati zbog muslimanske osjetljivosti. U Engleskoj su šerijatski sudovi sada službeno dio britanskog pravnog sustava. Mnoge četvrti u Francuskoj zabranjene su za žene bez marama. Prošlog tjedna jedan čovjek je skoro umro nakon što su ga pretukli muslimani u Bruxellesu jer je pio tijekom ramazana. Židovi bježe iz Francuske u rekordnom broju, u bijegu zbog najgoreg vala antisemitizma od Drugog svjetskog rata. Francuski se danas često govori na ulicama Tel Aviva i Netanye u Izraelu.
Mogao bih zauvijek nastaviti s ovakvim pričama. Priče o islamizaciji. Sada u Europi živi ukupno pedeset i četiri milijuna muslimana. Sveučilište San Diego nedavno je izračunalo da će nevjerojatnih 25 posto stanovništva u Europi biti muslimani za samo 12 godina. Bernhard Lewis je predvidio muslimansku većinu do kraja ovog stoljeća. Sada su to samo brojke. A brojke ne bi bile prijeteće da su muslimanski imigranti imali jaku želju za inkulturacijom ili asimilacijom. No malo je znakova toga. Istraživački centar Pew izvijestio je da polovica francuskih muslimana vidi svoju lojalnost islamu većom od svoje lojalnosti Francuskoj. Jedna trećina francuskih muslimana ne protivi se samoubilačkim napadima. Britanski centar za društvenu koheziju izvijestio je da je jedna trećina britanskih muslimanskih studenata za svjetski kalifat. Muslimani zahtijevaju ono što nazivaju ‘poštovanjem’.
I ovako im odajemo poštovanje. Imamo muslimanske službene državne praznike. Kršćansko-demokratski državni odvjetnik spreman je prihvatiti šerijat u Nizozemskoj ako postoji muslimanska većina. Imamo članove kabineta s putovnicama iz Maroka i Turske. Muslimanski zahtjevi podržani su nezakonitim ponašanjem, u rasponu od sitnih zločina i nasumičnog nasilja, na primjer protiv radnika hitne pomoći i vozača autobusa, do manjih nereda. Pariz je doživio svoj ustanak u predgrađima s niskim prihodima, „banlieues“. Počinitelje nazivam ‘naseljenicima’. Jer to je ono što oni jesu. Oni ne dolaze da bi se integrirali u naša društva; oni dolaze integrirati naše društvo u svoj Dar-al-Islam. Stoga su doseljenici. Velik dio ovog uličnog nasilja koje sam spomenuo usmjeren je isključivo protiv nemuslimana, prisiljavajući mnoge starosjedioce da napuste svoja susjedstva, svoje gradove, svoje zemlje.
Štoviše, muslimani su sada izborni glas koji se ne smije ignorirati. Druga stvar koju trebate znati je važnost proroka Muhameda. Njegovo ponašanje je primjer svim muslimanima i ne može mu se prigovoriti. Sada, da je Muhamed bio čovjek mira, recimo kao Ghandi i Majka Tereza umotani u jedno, ne bi bilo problema. Ali Muhamed je bio vojskovođa, masovni ubojica, pedofil i imao je nekoliko brakova – u isto vrijeme. Islamska tradicija nam govori kako se borio u bitkama, kako je dao ubijati svoje neprijatelje, pa čak i pogubljivati ratne zarobljenike. Muhamed je sam poklao židovsko pleme Banu Qurayza. Ako je to dobro za islam, dobro je. Ako je loše za islam, loše je. Neka vas nitko ne zavarava da je islam vjera. Naravno, ima u njemu boga, i budućnost, i 72 djevice. Ali u svojoj biti islam je politička ideologija. To je sustav koji postavlja detaljna pravila za društvo i život svake osobe.
Islam želi diktirati svaki aspekt života. Islam znači ‘podložnost’. Islam nije spojiv sa slobodom i demokracijom, jer ono čemu teži je šerijat. Ako želite s bilo čime usporediti islam, usporedite ga s komunizmom ili nacionalsocijalizmom, sve su to totalitarne ideologije. Sada znate zašto je Winston Churchill nazvao islam ‘najretrogradnijom silom na svijetu’ i zašto je „Mein Kampf“ usporedio s Kur’anom. Javnost je svim srcem prihvatila palestinski narativ i vidi Izrael kao agresora. Živio sam u ovoj zemlji i posjetio je desetke puta. Navijam za Izrael. Prvo, zato što je to židovska domovina nakon dvije tisuće godina progonstva do i uključujući Auschwitz; drugo jer je demokracija, a treće jer je Izrael naša prva linija obrane.
Ova malena zemlja nalazi se na crti rasjeda džihada, frustrirajući islamski teritorijalni napredak. Izrael se suočava s prvim crtama džihada, poput Kašmira, Kosova, Filipina, južnog Tajlanda, Darfura u Sudanu, Libanona i Aceha u Indoneziji. Izrael je jednostavno na putu. Isto kao što je Zapadni Berlin bio tijekom Hladnog rata. Rat protiv Izraela nije rat protiv Izraela. To je rat protiv Zapada. To je džihad. Izrael jednostavno prima udarce koji su namijenjeni svima nama. Da nije bilo Izraela, islamski imperijalizam bi pronašao druga mjesta za oslobađanje svoje energije i svoje želje za osvajanjem. Zahvaljujući izraelskim roditeljima koji svoju djecu šalju u vojsku i noću leže budni, roditelji u Europi i Americi mogu dobro i mirno spavati i sanjati, nesvjesni opasnosti koje prijete. Mnogi u Europi zalažu se za napuštanje Izraela kako bi se riješili problemi naših muslimanskih manjina. Ali ako bi Izrael, ne daj Bože, propao, to ne bi donijelo nikakvu utjehu Zapadu. To ne bi značilo da bi naše muslimanske manjine odjednom promijenile svoje ponašanje i prihvatile naše vrijednosti.
Naprotiv, kraj Izraela dao bi ogromno ohrabrenje snagama islama. Oni bi, s pravom, vidjeli pad Izraela kao dokaz da je Zapad slab i osuđen na propast. Kraj Izraela ne bi značio kraj naših problema s islamom, već samo početak. To bi značilo početak konačne bitke za svjetsku dominaciju. Ako mogu dobiti Izrael, mogu dobiti sve. Takozvani novinari dobrovoljno etiketiraju sve kritičare islamizacije kao ‘desničarske ekstremiste’ ili ‘rasiste’. U mojoj zemlji, Nizozemskoj, 60 posto stanovništva sada vidi masovnu imigraciju muslimana kao političku grešku broj jedan od Drugog svjetskog rata. A još 60 posto islam vidi kao najveću prijetnju. Ipak postoji veća opasnost od terorističkih napada, scenarija Amerike kao posljednjeg čovjeka. Svjetla se u Europi mogu ugasiti brže nego što možete zamisliti. Islamska Europa znači Europu bez slobode i demokracije, ekonomsku pustoš, intelektualnu noćnu moru i gubitak vojne moći za Ameriku – jer će se njeni saveznici pretvoriti u neprijatelje, neprijatelje s atomskim bombama.
S islamskom Europom, samo bi Amerika trebala očuvati baštinu Rima, Atene i Jeruzalema. Sloboda je najdragocjeniji dar. Moja generacija se nikada nije morala boriti za tu slobodu, nju su nam ponudili na srebrnom pladnju ljudi koji su se za nju izborili svojim životima. Diljem Europe, američka groblja podsjećaju nas na mlade dječake koji nikada nisu stigli kući, a čiju uspomenu čuvamo. Moja generacija ne posjeduje ovu slobodu; mi smo samo njegovi čuvari. Ovu teško stečenu slobodu možemo predati europskoj djeci samo u istom stanju u kojem nam je ponuđena. Ne možemo se dogovoriti s mulama i imamima. Buduće generacije nam to nikad ne bi oprostile. Ne možemo traćiti svoje slobode. Jednostavno nemamo pravo na to. Moramo sada poduzeti potrebne korake da zaustavimo ovu islamsku glupost da uništi slobodni svijet koji poznajemo. Molimo vas da odvojite vrijeme da pročitate i shvatite što je ovdje napisano, molimo pošaljite ovo svakoj slobodnoj osobi koju poznajete, to je jako važno.