Sv. Rita naša je zaštitnica već dugi niz godina. Tijekom tih godina naš odnos s njom se mijenjao od zaborava na sve što je zagovor te velike svetice za nas učinio pa sve do povratka njenom utješnom zagrljaju raznim milostima koje su se nas spustile.
U zadnja tri mjeseca često sam molila sv. Ritu, najčešća molitva bila je mir i zaista tih dana devetnice osjećala bih ga posebno. Često sam ju molila da mi podari miran san i obećavala da ću posvjedočiti koliko je Bog milostiv uz njen zagovor.
Svibanj je mjesec u kojem se slavi njen blagdan, a ujedno i mjesec u kojem nas je očekivalo jedno veliko putovanje. Molila sam da sretno otputujemo i sretno se vratimo, da dani koje provedemo na putu proteku u miru i sigurnosti. Bog je ipak odlučio da je vrijeme da se proslavi stoga nas je stavio u po život opasnu situaciju iz koje smo izašli potpuno sigurni. Pobrinuo se da naše dijete ni ne shvati ozbiljnost situacije, a nama dao snage da se izborimo s doživljenim i shvatimo koliko smo blagoslovljeni svime što nam je darovao.
E sada, kako smo mi dobili crvene ruže koje je nemoguće dobiti? Nakon dosta vremena odlučili smo obiteljski, s vjerom i nadom izmoliti devetnicu sv. Riti za veliku potrebu. Znali smo da je devet dana premalo za ostvariti ju, ali smo se nadali da ćemo barem dobiti pokazatelj da naša želja nije neostvariva. Pred kraj devetnice bližila se peta godišnjica našeg braka i nakon pomnog razmišljanja odlučila sam, što drugo pokloniti nego sliku svetice zbog koje je naša veza i započela. Sjetila sam se drage Marije Faustine s kojom smo “kliknuli” prije nekoliko godina i koliko nas je njezina prva slika oduševila. Objasnila sam joj što sam zamislila tijekom jedne molitve, sv. Rita u rajskom ružičnjaku s neopisivim mirom na licu, ono što je sama Rita cijeli život sanjala. Nakon postignutog dogovora, preostalo je strpljivo čekati da slika bude gotova. Nakon nekoliko dana shvatila sam da su na slici koja je služila kao ideja ruže bile roze i žute dok su Ritine bile i danas u njenom samostanu jesu crvene. Tada sam rekla “sv. Rito, ako je moguće molim te neka Marija napravi barem jednu crvenu ružu na slici. Tako ću znati da nas je Bog čuo i da će po tvom zagovoru ono što tako dugo tražimo biti ostvareno.”
Kad je slika bila gotova Marija mi je poslala fotografiju na kojoj su sve ruže bile tamno ružičaste i žute. Malo razočarenje se javilo, ali slika je bila toliko predivna da mi je sam Ritin blagi pogled ulio nadu. Par dana kasnije slika je stigla, a s njom i veliki šok, oduševljenje pa i suze radosnice. Glavna ruža ona u Ritinim rukama bila je crvena! Ali ne samo ta, slika je bila prepuna crvenih ruža koje su na mobitelu izgledale ružičasto. Tad nam je postalo jasno, sv. Rita nas je odabrala prije početka naše veze i njen zagovor kod Boga uz nas je svo ovo vrijeme čak i kada ga mi nismo tražili.
Također bismo voljeli spomenuti jednu ženu koja nas je nedavno iznenadila i podsjetila da još ima dobrih ljudi. Radi se o gospođi Ani koja vodi obrt Koli Art, prepun raznih rukotvorina u koje je utkano puno pažnje i ljubavi. Ana je uložila dodatno vrijeme i trud kako bi uz narudžbu poklonila medaljon svete Rite koji je u naše ruke stigao u pravo vrijeme.