Nisi sam u svojim borbama, Bog te drži na svom dlanu
Praznina u tebi može boljeti i govoriti ti da si sam, da nikome nije stalo, da vrijedan si samo ako si koristan. Usamljenost u tebi može rasti i bujati jer tvoja potreba za ljubavlju kao da nema svoga kraja.
Tvoja će ti rana govoriti da uvijek moraš kupovati ljubav onih oko tebe, kupovati dok ne ostaneš bez ičega, praznih baterija, prazne duše, dok bezdan praznine samo odjekuje u tebi da ne vrijediš ništa, da samo daješ, a nema onih koji će tebi dati komadiće svoje ljubavi. Možda osjećaš i zid oko sebe zbog kojega osjećaš da ne možeš doći do Boga, da su sve tvoje riječi, svi vapaji kao nijemi krici bez odgovora.
Ali to su trenutci da si osvijestiš onu važnu istinu: da Bog ostaje vjeran svojim obećanjima, da Bog je onaj koji vidi, da On je Bog koji ne skreće pogled od tebe ni onda kad ti želiš skrenuti pogled s Njega. On je Bog koji te drži na dlanu u svim tvojim borbama i onda kad osjećaš da si napušten i sam i kad samo čekaš trenutak kad će te zvijeri rastrgati u divljini. On je Bog koji vidi. Bog koji te vidi.
Bog koji vidi što je stvorio, koji vidi što je zavolio, koji vidi ono svoje savršeno dijete u tebi. On je Bog koji vidi tvoju vrijednost koja ne ovisi o tome što činiš i koliko se daješ. On je Bog koji čuje tvoje vapaje i koji sluša svaki otkucaj tvoga srca. On je Bog koji vidi tvoje suze i onda kada misliš da ih nitko neće vidjeti. On je Bog koji vidi tebe, svaku nit tvoga bića. On je Bog koji ti govori da te voli i da nikad neće otići. I u tu istinu nikad ne prestani vjerovati.