Nismo ni svjesni što sve možemo postati ako pustimo Boga potpuno u život
Navikne čovjek na sve i svašta. Nauči i padati i ustajati, boriti se, gubiti, nauči smijati se i plakati. Nauči pomagati, a možda ne dobiti pomoć, nauči suosjećati, biti ostavljen, obogaćen, ranjen, nauči razumjeti druge, a možda sām toliko puta biti neshvaćen. I ništa ovo nije tolika tragedija kao kad čovjek ne nauči učiti. Učiti od života.
Nevjerojatno je kako se iz svega i od svakoga može nešto naučiti i kako nam je ovo kao neki poligon za toliko toga. I nismo ni svjesni što možemo postati, kakvi možemo biti. Kolike nam je Bog kapacitete dao koje ni približno ne koristimo.
Nismo ni svjesni kako nas patnja može osnažiti, kako nas križevi mogu ojačati, kako nam tuđa zloba može bistriti vid i kako nas tuđi nemir može potaknuti da pronađemo svoj mir.
Svaki dan nova je bitka u ovoj borbi koju zovemo život. I slatke su to bitke. Lako se boriti kad znaš da si na strani Pobjednika, na strani Onoga koji je na kraju svake tvoje pobjede, ali i poraza. Svaki tvoj zemaljski poraz u nebu odjekne kao pobjeda. Istinu se ne može pobijediti, može ju se samo nakratko utišati. Ali zato viku toga Glasa ne možemo u sebi prigušiti, Gospodnje tišine viču najglasnije.
Ostaje nam samo biti ustrajan i vjeran i ne mijenjati stranu, koliko god teško bilo.
– fra Marin Karačić