Oholost – prijetnja duhovnog života
Oholost je puno više nego samo jedan od glavnih grijeha. Oholost se krije u svakodnevnim, naizgled jednostavnim situacijama. Reakcija i ponašanje osobe kada uživa ugled i sl. poželjne društvene stvari otkriva nam razinu oholosti u čovjeku. Nažalost, čovječanstvo ne primjećuje da ne posjedovanja grandioznih položaja u društvu ne znači automatski isključenje čovjeka kao osobe kao što to želi svijet prikazati.
U svjetskom smislu gledano čovjek vrijedi onoliko koliko ima, a ne zbog onoga što on uistinu jest, tj. zbog svog dostojanstva. Kako čovjek polagano isključuje kršćanstvo iz svog života tako sve više uranja u svjetske poretke i načine razmišljanja na koje počinje gledati kao jedini način i smisao svoje egzistencije. Kršćanstvo je ostavljeno za nedjelju, a za neke ni tada. Kada ćemo shvatiti da se Bog ne da izigravati? Nije važno u koju crkvu idemo, važno je zašto i kome idemo? Idemo li Isusu Kristu ili idemo skupljati bodove u društvu? I tu se krije oholost zakamuflirana u finoću društvenih manira. Kako smo promašili! Isus jasno kaže o čemu ti je srce puno o tome usta govore odnosno;
„Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“ (Lk 6, 45)
Ne možemo sakriti da nam prioritet nisu duhovne vrijednosti, eshatološka stvarnost, čistoća duše ukoliko nam svakodnevni govor razotkriva da nam je najvažnije što više posjedovati i gaziti preko leševa da to postignemo. Đavlova strategija materijalizma duboko se ukorijenila u kršćanski hrvatski narod posebice zadnjih dva desetljeća. Toliko koliko je čovječanstvo napredovalo u izumu različitih stvari koje olakšavaju svakodnevnicu na zemlji, toliko se više duhovno unazadilo uz obrazloženje kako vrijeme nemilosrdno teče, a brzinski način života ne dozvoljava da se čovjek posveti Bogu.
Na grub način odvajamo Božju i zemaljsku stvarnost zaboravljajući pritom da je Bog stvoritelj iste. Sami sebi postavljamo nove zakone i nove načine ophođenja prema ljudima, a Isusa Krista i njegov prijedlog kako da se ponašamo redovito svrstavamo u vjeronaučni udžbenik, molitvenike, pučke pobožnosti za stariju populaciju ili blagdanske dane kada ionako ne mislimo na Isusa Krista na pravi način već nam odgovara atmosfera reklama, ukrasa i sl. prigodnih stvarčica oko Božića ili Uskrsa. Vrijedi zastati i zapitati se da je Marija bila tako povodljiva kao kršćani aktualnog vremena bi li mogla izdržati sve nedaće života koje je doživljavala jer je odlučila biti poslušna Bogu? Ispada da je nama danas puno toga dostupno i istodobno sve nam je teško. Što nam se nudi više duhovnih sadržaja kao da tražimo što više izlika za ne obraćanje pažnje na iste.
Poštovani čitatelji, mi ne tražimo Boga na pravi način, mi tražimo svoje potrebe i svoja vlastita htijenja i u većini slučajeva kada se Bogu obraćamo nije nam važno što Bog misli da je dobro za naš život. Mi ne pitamo Boga što je dobro, nego mi želimo Božju moć pretvoriti u svoju korist. Nismo li licemjerni? Ne bismo li napokon trebali shvatiti kako nam je Bog sve voljan dati, ali mi moramo posjedovati iskrenu želju da ga svojim životom proslavimo te ga shodno tome prestati trpati u okvire jeftine ishitrene religioznosti. Vrijeđamo Boga uznoseći sebe u vremenu u kojem se nalazimo, zaboravljajući pritom da je Bog iznad svakog vremena pa i ovog naizgled vrlo moćnog modernog vremena u kojem se nalazimo.