Tijekom adventa, te tijekom božićnog vremena već godinama pratim naše medije, portale, novine. Čudom se čudim kako oni imaju istu šablonu vremenskog pisanja od početka adventa pa do sv. Tri Kralja koja sve pred sobom profanira.
Advent ni slučajno, niti u jednom izvješću nitko ne naziva svetim, posvećenim vremenom duhovne priprave katolika za Božić. Advent je sve drugo a ne sveto vrijeme. Što to? Advent je turistička atrakcija. Advent je čarolija. Advent je šušur oko kučica, klizališta. To su fritule, kuhano vino, zabava. Advent koji inače crkveno traje samo četiri tjedna…može se produži i dulje. Čak do kraja siječnja ako bude posjetitelja? Čista profanacija. Molitelje na trgovima na prvu subotu su zvali, ali neki i još uvijek zovu „klečavcima“.
To je također strašna profanacija ili hrvatski jednostavnije rečeno ponižavanje kada se rugamo ponižavamo bilo kojeg molitelja bilo koje vjere. Kako to da tim istim medijskim djelatnicima nije smetao molitelj u doba domovinskog rata? Božić? Je li netko od naših hrvatskih medija ušao u duhovno teološku dubinu Božića. Nije! Pa čak ni neki „kvazi pobožni“ mediji. Prevladavale su teme: božićna košarica – cijena, bakalar, što jesti za Božić, što je običaj. I još nešto! Ako kojim slučajem na fejsu objavite jaku duhovnu crkveno katoličku poruku kroz spomenuto vrijeme, vrlo brzo će nestati ta objava i biti zamijenjena sa nekom glupavom objavom. Ako budete uporni u takvim objavama na „finjaka“ će vam vaš profil onemogućiti da objavljujete nove objave.
Igraći, velika braća iza društvenih mreža i ostalih medija se trude da vas spriječe u toj katoličko hrvatskoj raboti. Sa završetkom proslave Božića naši se mediji trude da profaniraju blagoslov obitelji. Svake godine u isto vrijeme. Za njih je to pohod svećenika-župnika i ekipe za novcima. Traže uporno i podlo one svećenike koji su možda nešto iskočili iz tih njihovih tračnica. Ali dakako to je podcjenjivačka vijest o svećeniku. Ni jedan medij nije objavio da je blagoslov obitelji posjet župnika svojim vjernicima i molitva za tu obitelj. Ne daj Bože da bi napisali da sve župe financijski egzistiraju od tog dara od pamtivijeka.
Zanimaju ih samo „pare-euri“ koji će se ne daj Bože slijevati u župnu blagajnu za potrebe župe. Kakva profanacija zemlje, Crkve U Hrvata, svećenstva u državi u kojoj je barem 80% katolika. Blagoslov od tog velikog i pomalo nerealnog postotka primaju oni koji to žele. Pa ne vidim da o tome treba pisati. Što se ne javi neki novinar sa člankom zašto neki veliki Hrvati i katolici ne žele svećenika u svojoj kući ili stanu barem jednom godišnje? Takav članak, objavu još nisam vidio. Velika manjina pod-kapacitiranih novinarčića maltretira tekstovima i profanacijom one vjernike koji žele svog svećenika u svoju kuću ili stan. I na kraju da ne bude zabune, što je to profanacija? Ili iskrivljivanje svetih čina, svetkovina, svetog vremena u profane, ovozemne, komercijalne svrhe.
Profanacija?
Profanacija je pojam koji označava iskrivljavanje, opustošenje ili oskvrnjenje onoga što je bilo sveto ili dostojno poštovanja, što uključuje i gubitak svetog statusa nečega što je ranije bio sveto. U religijskom kontekstu, to se najčešće odnosi na korištenje svetih predmeta ili prostora za svakodnevne svrhe, što je u nekim religijama, poput judaizma, strogo zabranjeno i može imati posljedice poput kazne „karat“. Na primjer, korištenje svetog ulja za pomazanje izvan svetog prostora ili obrada svetih mirisa izvan hramskih prostora smatra se činom profanacije. U širem smislu, profanacija može značiti i namjerno ili neprijeporno iskrivljavanje ideja, vrijednosti ili kultura, posebno kada se nešto visoko cijenjeno ili sveto koristi za niske ili prljave svrhe. U tom smislu, profanacija se razlikuje od svetogrđa jer se obično ne odnosi na namjerno oštećenje, već često na neprikriveno ili neznanstveno ponašanje prema svetom. Osoba koja namjerno provodi profanaciju naziva se profanator. U modernom kontekstu, profanacija se često koristi za opisivanje kulturoloških ili društvenih promjena gdje se visoke ideje, poput vjere, umjetnosti ili znanosti, smanjuju na nivo trivijalnosti ili komercijalizacije. Na primjer, korištenje svetih rituala ili simbola u trgovinske svrhe može se smatrati profanacijom. Sinonimi za profanaciju u hrvatskom jeziku uključuju skrnavljenje, oskvrnjenje, obesvećenje, zloupotreba, poniženje i bogohuljenje. U nekim slučajevima, kao što je korištenje svetih imena ili predmeta za niske svrhe, profanacija može biti povezana s blasfemijom ili svetogrđem.
Osvrt na profanaciju katolika u HR
Nitko ne osporava nikome da slobodno piše, razgovara i diskutira o svemu. Ali i za sve to postoje pristojni i civilizirani načini. Ako se pred sobom ima publika, čitateljstvo, onda se treba potruditi da o tim i takvim sakralnim, duhovnim temama pišu oni koji su za to kompetentni ljudi. Ljudi koji su studirali teologiju ili duhovnost. Ljudi koji znaju da ne postoji samo B strana medalje, crna strana, skandalizirana, komercijalizirana, nego i A strana medalje. To jest teolog ne treba i ne smije pisati o temama za koje nije verziran. Ili politolog je priglup i intelektualno je pod-kapacitiran ako piše o teologiji sv. Augustina ili sv. Tome Akvinskog a od njih dvojice nije pročitao ni jednu knjigu. Pravo je rekao pokojni Otto Reisinger poznati zagrebački karikaturist, vrsni intelektualac iz Zagreba: „Nekada su mediji obavještavali i odgajali, a danas ponižavaju svoje čitatelje….“ Pitam se tko ima pravo javno molitelja posprdno nazivati „klečavcem“ ili mrziteljem žena, krivcima za feminicide, a da sa njim ni riječ nije progovorio ? Tko ima pravo od muhe praviti slona da bi nekoga ocrnio ili nekome profanirao svetinje? Svako bubnjanje uz molitelje je nekulturno prema moliteljima i ostalim koji trgom prolaze. Ni to nitko nije nikada napisao. Za katolike su svetinje: advent, molitva krunica gdje god se molila, Božić, blagoslov obitelji, itd. Za one za koje to nisu svetinje neka šute, neka ne profaniraju i sukobljavaju se sa onim što ne poznaju. Vjernici očito i sigurno u HR poštuju ateiste, agnostike, druge vjere, ne bubnjaju protiv parada ponosa. Glasovali su do sada za ateiste predsjednike, svakakve gradonačelnike i svakakve političare koji žive bez ikakve veze s Crkvom i kontra katoličke vjere. Hrvatska je dovoljno velika i nažalost dovoljno pusta da ima mjesta za sve. Ima mjesta za „bubnjare“, molitelje svih nacija i vjera. Neki mediji su duboko zaglibili godinama ponižavajući sve što je katoličko ili iskrivljujući na javni način već prije spomenuto u uvodu. Oprosti im Bože…
Slučaj Njemačke profanacije
Njemačka kao nekoć jaka katolička zemlja odumire duhovno, profanira se na sve moguće načine. Nestaju im brzinski kršćanski korijeni. Uništile su je migracije, veliki broj useljenika. Ali i loš odnos domaćeg pučanstva prema Crkvi. Katolička crkva i Evangelička crkva je medijski desetljećima planirano profanirana. S jedne strane Crkva financijski potpomagana od države, pojedinaca preko poreza, a sa druge strane bez ikakvog javnog utjecaja na društvo. Profanirana je država, profanirana je Katolička ali i Evangelička crkva. Profanirali su je snažno zadnjih 30 godina preko medija, ali i krivnjom samih crkvenih ljudi, hijerarhije i hladnih vjernika. Zastrašujući je nedavni podatak Biskupske konferencije Njemačke da je u razdoblju od 2000 – 2024. profanirano 611 crkava. To znači da su zatvorene i prenamijenjene u neke druge svrhe. Evangelici su u tom vremenu zatvorili 300-350 crkava. Dakle zatvoreno je u tom razdoblju U Njemačkoj preko 1000 crkava. Možemo se pitati kuda ide Njemačka, Europa, pa i Hrvatska gazeći svoje svetinje, profanirajući i obezvređujući, komercijalizirajući ono što je stoljećima njihovim precima bilo sveto. Ne može se na duge staze, konstantno prezirati i omalovažavati samog Boga, vjernike, vjerske istine, vjeru, obitelj, ljudski život, zapadnu kršćansku civilizaciju i nadati se boljoj budućnosti. Kakvo je to „stablo“ bilo koje države EU koje samo sebi danomice reže stoljetne a negdje dvo-milenijske korijene i grane? Kakvi su to i čiji su to mediji koji konstantno potkopavaju vjeru, obitelj, kršćanske vrednote narodu kojem pripadaju? Laž je da su za zapadne zemlje EU najveća opasnost migracije. Zapadnoeuropska civilizacija naprosto ždere i metastazira sama sebe odbijajući povratak kršćanskim korijenima. To je davno rekao sveti papa Ivan Pavao II:, a sada to papagajski ponavlja američka administracija. Vidimo li uopće da se duhovno na sve moguće načine razara Hrvatska pod istim obrascem kao nekad Nizozemska, Njemačka, Francuska, itd. Mislili smo da je to daleko od nas, da su te nastranosti samo tamo, ali Hrvatska je također i sve više na jakom udaru takvih. Razdiranje nacija provode liberalni mediji, a migranti će možda biti točka na i zadnji izvršitelji definitivne propasti zapadne civilizacije.. U mnogim europskim zemljama kršćani će ubrzo postati manjina. A oni koji to nisu biti će, postati će osobe bez identiteta, osobe bez korijena, bez vjere, bez ponosa.
Zastrašujući podaci Iz Njemačke
Samo u 2024. godini Njemačka je po statistikama izgubila milijun vjernika. U što se pretvaraju profanacijom crkve u Njemačkoj? Crkva u Hamburgu pretvorena u džamiju. Katolička crkva u Frankfurtu je postala grobna crkva. Crkva za polaganje urni. U Berlinu rastuće pravoslavne crkvene zajednice kupuju i preuzimaju crkvene objekte. U samom Berlinu je sada nekoliko crkava na prodaju. A nije rijedak slučaj rušenja crkava. U Gildehausu na granici sa Nizozemskom pod kraj 2025. godine crkva je profanirana. Pokupljene su iz nje relikvije i posvećeni predmeti i ruho. Grad će preuzeti tu crkvu sv. Ane koja će sa popratnim sadržajima i zemljištem biti dječji vrtić kroz neko vrijeme. U Njemačkoj i drugim zemljama zapadne Europe crkve se prodaju i pretvaraju u hotele, stanove, poslovne prostore, pabove, knjižnice i knjižare. Za kojih dvadesetak godina prodavati će se crkve još više. Možda i puno južnije od Berlina, Hamburga. Moguće je da će na red doći možda jug Njemačke, Austrija, itd. Hoće li to ludilo profaniranja svega svetoga stati? Ili će katoličanstvo biti većinsko na drugim kontinentima a u Europi živjeti bezlični, globalizirani ljudi bez korijena, suhih duhovnih i intelektualnih grana. Možda stranci na vlastitoj zemlji i u vlastitom dvorištu, ako ga budu uopće imali? Da li je čaša poluprazna, ili polupuna? Jesmo li optimisti, ili imamo razlog za pesimizam?
Za portal bogjetu.com piše vlč. Vladimir Trkmić