Percepcija Boga Isusa Krista u suvremenoj svakodnevnici
Temeljni problem duhovne suše u suvremenom društvu ponajviše se očituje u nepravilnom poimanju Boga kao neprolazne ljudske stvarnosti. Također, čovjekovo pogrešno poimanje vjere ograničeno stavovima, mišljenjima i povijesnim okvirima stoljeća u kojem se nalazi potvrđuje navedeno.
Potrebno se zapitati što je to Isus Krist zapravo želio postići utjelovljenjem? Što je želio postići s Crkvom u svijetu, na zemlji? Trudi li se čovjek 21. st. upoznati Boga kojeg je svijetu objavio Isus Krist – druga božanska osoba? Može li se kršćanski Bog u ovom specifičnom vremenu brzinskih životnih rješenja činiti čovjeku kao najbolja životna opcija?
Zašto su ljudima privlačnija rješenja koja nude brojne sekte, religijski pokreti i sl.? Bog nam se u Isusu Kristu objavio putem riječi, ali moramo imati na umu da se zapravo na taj način spustio na ljudsku razinu komunikacije jer je Bog daleko iznad ljudske riječi. Bog je neizrecivo biće kojeg ljudski um nikad u potpunosti neće moći shvatiti, ali se taj isti Bog dao ograničiti vremenom i prostorom postajući stvorenje koje je stvorio. Kakav paradoks s obzirom na suvremenog čovjeka koji je sam sebi dostatan u svojim nastojanjima slijedeći svjetske trendove. Bog Isusa Krista uistinu je uporan Bog koji ruši barijere poimanja koje je čovječanstvo ikad imalo o Bogu.
On se daje ograničiti ljudskim shvaćanjem stvarnosti ne bi li ukazao čovjeku na prave životne vrijednosti koje su vječne – neprolazne i uvijek aktualne. Suvremeni čovjek previše je zaglibio u baziranju na trenutno, aktualno i moderno. Što je nešto modernije automatski smatra to poželjnijim. Svijet prikazuje posjedovanje modernog kao potvrdu ljudskog dostojanstva, a istina je toliko drugačija.
Ljudsko dostojanstvo je daleko iznad svega onoga što svijet predstavlja vrijednim divljenja i borbe. U svakodnevnici modernog doba često se događa neprestana čežnja i upornost za nizanjem materijalne stvarnosti. Ova je upornost bazirana na pogrešnim temeljima prolaznosti u vremenu. U takvoj atmosferi čovjek vrlo brzo zaboravlja Boga kojeg je svijetu objavio Isus Krist, a samim zaboravom događa se i nerazumijevanje kršćanstva i smisla postojanja Crkve u osobnom životu i životu cjelokupnog čovječanstva.
Sve navedeno potkrjepljuje činjenica neiskustva živog Boga Isusa Krista kako u vlastitom, tako i u životu ljudi koji osobu okružuju. Nažalost, uz nedostatak svjedočanstva vjere i zajedništva, osoba ni ne može napredovati na duhovnoj razini te se ne može govoriti o mogućnosti istinskog obraćenja odnosno pravilnog odnosa prema Bogu.
Temeljna razlika kršćanstva s obzirom na druge religije jest mogućnost bliskog odnosa s kršćanskim Bogom. Odnos s Isusom Kristom kao prisutnim Bogom odnosno živo prisutnom osobom 21.st. – a. Povjerenje i pouzdanje u nenadmašnu jedinstvenost Isusa kao osobe i ponuda koju zora njegova uskrsnuća donosi svakom čovjeku, bez iznimke i biranja miljenika kako se to često zna vidjeti u svjetovnim krugovima ili pak u određenim religijama.
Naime, kod različitih religija prisutni su pojedinci koji primaju određene poruke i zadatke od više sile ili neke specifične osobe kako bi ostvarili trajanje religije uz neizostavno zastupanje i provođenje propisanih manifestacija i rituala kako bi se zadovoljila kvota različitih životnih pravila. U suvremenom dobu sve je više prisutna problematika oduševljenosti pripadnika kršćanske religije različitim sektama i novim religijskim pokretima.
Korijen navedenog problema može se povezati s prethodno spomenutim površnim shvaćanjem kršćanskog Boga u svakodnevnici ljudske prirode. Strpljivost mnogo puta nije prisutna kod osoba koje žele odmah i sada rješenja za određenu životnu situaciju, ali istodobno osoba ima nevjerojatno povjerenje i pouzdanje u osobu koja o religijskom pokretu ili sekti kojoj pripada ima dobru reklamu. Postavlja se pitanja zašto mnogima reklama osobe Isusa Krista nije dovoljna kako bi istinski pošli njegovim načinom shvaćanja života, svijeta, svemira?
Možda zato jer je to reklama križa i žrtve koji u svijetu nisu shvaćeni na način postizanja prave istinske radosti u životu. Svijet odricanje i žrtvu ne prezentira kao opciju postizanja iste te samim time nastaje odbojnost prema kršćanskim temeljima – Božjoj ideji spasenja čovječanstva. To isto čovječanstvo često puta nije ni u potpunosti sigurno od čega ih je to Bog trebao spasiti te se s takvim stavom ne može dostići kršćanstvo kakvo je primjerice bilo prisutno u vremenima prve Crkve.
Zajednička točka novih religijskih pokreta je pružiti čovjeku rješenje u trenutku ne osvrćući se na čovjekovu bližu ili daljnju budućnost. Kod Boga Isusa Krista to je znatno drugačije jer je baziran i na čovjekovu sadašnjost u kojoj poziva čovjeka na obraćenje kako bi u eshatološkoj budućnosti čovjek dostigao puninu života u zajedništvu s Bogom što je u zemaljskoj dimenziji nemoguće u potpunosti ostvariti.
No, isplati se biti uporan u nasljedovanju Isusovog puta već na zemlji iako se često nailazi na nerazumijevanje svijeta jer je to put koji nudi mogućnost iskustva radosti kojoj podrijetlo nije s ovoga svijeta pa je samim time svijet odbacuje i prezire, ali ni ne shvaća jer je Isusova životna logika drugačija od svjetovne logike.
To je radost koja nadilazi čovjekovu tjelesnu razinu i bazirana je na izgradnju čovjekove duhovne dimenzije koja je temelj za čovjekovu osobnost i kršćansko ophođenje prema životu.