POTICAJNI TEKST: “Tako lako zaboravimo da smo Božja ljubljena djeca..”

Voliš li samog sebe?

by bogjetu

Kako upoznajem ljude u dubini, moram reći da izuzetno rijetko upoznam nekoga tko može reći da voli sebe. Postoje oni koji skrupulozno drže do moralnih načela i grizu se zbog najmanjih prijestupa. Misle da ako sve savršeno naprave, da će ih netko voljeti. Zapravo, ako sve savršeno naprave, sami će sebi dokazati da su vrijedni ljubavi. Postoje i „slobodne duše“ koje su spremne na svaki oblik užitka bez obzira na posljedice i bez grižnje savjesti, barem dok ne zagrebeš ispod površine. Tada postaje jasno da nisu slobodni, nego robuju svojim strastima, a savjest ih ipak grize. U svojoj ranjenosti često misle da nisu sposobni za bolje, pa im je čak i negativna reakcija svijeta bolja od nikakve reakcije, jer svaka reakcija znači da postoje i da je nekome dovoljno stalo da viče na njih.

Nekad se radi o melankolicima, blijedima i s podočnjacima koji se tjeskobno brinu oko svakog detalja i ne mogu pustiti svoju prošlost ni budućnost Bogu. Nekad su to vazda nasmijane osobe koje cijelome svijetu pokazuju svoj osmijeh, ali nikoga ne puštaju u svoje dubine, jer se boje onoga što se u njima skriva. Takve su osobe često najusamljenije, premda se čini da imaju sve. Nekad su to ljudi koji djeluju ispunjeno zbog svojih poslova ili užitaka, ali sve to čine samo da bi sakrili vlastite probleme. A nekad susrećemo i vrlo samouvjerene osobe, naizgled ohole i samodopadne, koje su spremne rasplakati se poput male ranjene djece kada uložiš dovoljno vremena da probiješ njihove obrambene zidove.

Svi oni — svi mi — imamo isti problem, ali ga rješavamo na različite načine, gotovo na sve načine osim onoga koji je ispravan. Tako lako zaboravimo da smo Božja stvorenja i da smo Njegova ljubljena djeca. Tako brzo zaboravimo da je Bog pri stvaranju rekao da smo „vrlo dobri“. Zaboravljamo da je Bog actus purus, te da je, budući da je savršen, svaki Njegov čin savršen. A među tim savršenim činima je i svaki od nas, kojega je stvorio i zamislio. Ipak, tako često svoje čine ili sklonosti poistovjećujemo sa sobom, zaboravljajući na svoju najdublju srž, koja je beskrajno dobra.

pater Jakov od Križa, suradnik portala bogjetu.com

Može ti se svidjeti