Pohađati svetu misu i zadovoljiti uvjete primanja sakramenta nimalo ne znači upoznati živoga Boga koji nam se objavio u Isusu Kristu, teorijski i praktični dio kod vjeronauka znači zaživjeti i prepoznati u svakodnevnom životu Božju stvarnost, kršćansku stvarnost.
Drugim riječima, ukoliko mladog čovjeka ne poučimo o tome kako da u konkretnom životu prepoznaje Božju prisutnost teško da ćemo ga zainteresirati za istu. Misa je najizvrsnije sredstvo koje nam je sam Bog ostavio na zemlji, međutim i nažalost, ukoliko u mladom suvremenom čovjeku nema iskrene želje za poznavanjem Boga i suživot s Njime i ukoliko sam ne shvaća i nije svjestan koliku mu ljubav Bog iskazuje preko iste, misa za takvog čovjeka neće predstavljati ništa, a na to se vežu i sakramenti. Zaglibili smo nažalost svi zajedno u pogrešnom smjeru jer smo se previše bazirali isključivo na teorijsko kršćanstvo zaboravljajući pri tome da znanje samo po sebi ne mijenja život.
Ono može pridonijeti tome da se javi divljenje prema Isusu Kristu,ali to zahtjeva već određenu razinu duhovnosti do koje se ne može doći bez susreta s Njime. I zato je dobro navesti kako mladima fali živo svjedočanstvo i u školi na vjeronauku i vjeronauku u Crkvi kako bi se u njima probudila kršćanska znatiželja. Ukoliko ćemo im sakramenat krizme prikazivati isključivo kao još jednu obvezu u životu koja je tu da se zadovolji sakramentalna kvota koju Crkva propisuje, a ne kao sakramenat kod kojeg primaju istog Duha kojeg su apostoli primili na Pedesetnicu te da apostoli nisu bili na nekom posebnoj razini svetosti koja je nedostižna mladom suvremenom čovjeku, dobiti ćemo kontraefekt i nezainteresiranost s njihove strane.
Sve prethodno navedeno nažalost, potvrđuju mnogi učenici. Kao da smo im zaboravili navjestiti koliko su Kristu važni, kolika je ljubav Božja prema svakome. Koliko ih Bog poziva na izvanredan način života koji nadilazi ovozemaljske okvire iako se još uvijek nalaze u istoj. Definicija o bilo kojem sakramentu neće ih dovesti do spoznaje da se Boga kojeg je svijetu objavio Isus Krist itekako može susresti upravo u svakodnevnici. Stoga, svi zajedno moramo moliti za vjeru da ne malakšemo u svjedočanstvu onoga što On svakodnevno čini u našim životima. Nažalost, mi smo nekome jedino evanđelje koje susreće i pričati modernijim rječnikom o Njemu ne znači ukazivati na samoga sebe i mijenjati kršćanski nauk već truditi se i moliti da Duh dotakne mlada srca na pravi način kako bi se zainteresirali za misu i sakramente i sve ono što Crkva nudi za njihov život onako kako je to Bog zamislio.
Za portal bogjetu.com piše mag. relig. Sandra Čukelj