Suvremeno doba i kršćanstvo
Čovječanstvo suvremenog vremena teško uklapa kršćanstvo u svoj način interpretacije života kao i Isusa u svoj doseg shvaćanja životnih trenutaka, a istina o Bogu koju je svijetu Isus objavio shvaća se olako i površno. Unatoč mogućnosti koju kršćani imaju gotovo se nisu pomaknuli dalje od shvaćanja vjere kroz tradicijske okvire.
Vjera se počela svoditi na ispunjavanje neke sakramentalne kvote koju Crkva propisuje u određenoj životnoj dobi te je prisutno ne shvaćanje same svrhe određenog sakramenta. Štoviše, sakramenti su u mladenačkoj dobi puno češće shvaćeni kao neka vrsta opterećenja koju Crkva propisuje nego kao izvanredna prilika po kojoj Bog dolazi ususret čovjeku i po kojoj nudi sebe čovjeku u punini, a razlog zašto je tome tako leži u ne poznavanju osobe Isusa Krista na pravi način.
Može li se reći da se Isus poznaje ukoliko se o njemu isključivo znaju biografski podatci zapisani kroz povijest? To je površno poznavanje Isusa. To znači imati znanje o njemu kao središnjoj osobi religije čiji je osnivatelj, ali to ne znači poznavati ga. Može li se u 21.st. koje je toliko nabijeno trenutnim zadovoljstvom prouzročenim izvanjskim stvarima upoznati osobu Isusa Krista? Ukoliko čovjek odbija Isusa kroz Božju perspektivu i ukoliko ga priznaje samo kao čovjeka – povijesnu osobu doduše izvanrednog govora, ali ništa većeg od proroka, čovjek je onemogućen uvidjeti Isusovu izvanrednu osobnost.
U Isusu ima nešto što čovjeku daje podstrek da se vrijedi boriti za vrijednosti koje svijet odbacuje, a koje čovjek po savjesti u svojoj nutrini osjeća ispravnima. Kako upoznati Isusovu osobu? Prije svega, prihvatiti u Isusu Božji identitet. Priznati i prihvatiti da Isus djeluje s božanskim autoritetom. No, čovjekov stav kako mu Isus i kršćanstvo nema što posebno ponuditi automatski blokira proces upoznavanja osobe Isusa Krista. Ako čovjek Isusa ostavlja po strani, ako ga otvoreno ne želi prihvatiti, ako su mu uporno zanimljiviji neki osnivatelji drugih religija ili ako pak idealizira svoj položaj u svijetu pa je sam sebi bog, kršćanstvo će mu kao takvo i dalje izgledati kao jedna od religija. No, postoji jedna temeljna razlika kršćanstva i drugih religija.
Kršćanski Bog je sebe razotkrio preko osobe Isusa Krista. Ako čovjek poznaje Isusa, poznaje Boga. Isusovo ponašanje među ljudima ukazuje na „ono nešto“ – ukazuje na Božji zahvat među ljudima. Na čovjeku je da se počne odricati svojih ideja i iluzija koje mu svijet ili neki drugi aktualni guru nudi. Činjenica da se Bog želio približiti svakom čovjeku bez iznimke preko svog sina Isusa Krista ukazuje na nemjerljivu ljubav Božju koju ljudski razum ne može u potpunosti shvatiti sve dok je u zemaljskoj životnoj sferi te sve dok sebe smatra najvećim znalcem za sva životna pitanja.
Navedeno se može promijeniti unutarnjom stabilnošću čovjekove duše koja se postiže čovjekovom otvorenošću za Isusov poziv spasenja, ali preduvjet za to je postati svjestan od čega je Isus spasio čovječanstvo te od čega spašava i u 21. st. ako ga je čovjek voljan shvatiti s perspektivom Božjeg kraljevstva. Osim što je vjeronaučno poznato kako Isus spašava čovječanstvo od grijeha, Isus također nudi jednostavnost života koju nije moguće nadomjestiti materijom. Isus nudi recept ophođenja prema materiji. Kad se osvrnemo na Isusove nastupe zaključujemo kako materiji ne pridaje preveliku pažnju. Društvo 21. st. radi suprotno. Materiju stavlja na razinu kriterija kojim se vrjednuje čovjekova osoba. Problem suvremenih kršćana sastoji se od ne posjedovanja kritičkog mišljenja prema mnoštvu opcija koje materija nudi čovjeku. Čovjek često puta služi materiji umjesto materija čovjeku. Čovjek postaje ovisnikom prolaznih stvari od kojih ima neusporedivo veće dostojanstvo.
Štoviše, čovjekovo se dostojanstvo ne može mjeriti sa aktualnim stvarima određenog vremena. Čovjek lako posustane i svoju jedinstvenu osobnost koju mu je Bog dodijelio stavlja u službu nekog aktualnog trenda te svoje zadovoljstvo uporno traži u materiji. Isus po svom pashalnom otajstvu nudi mogućnosti istinskog oslobođenja od trendova, od samo prividno dobrog, kulturnog i uzornog života, od literature svojeglavih autora koji nameću svoja ograničena mišljenja o Isusu i kršćanskoj vjeri i nude alternativu za istu. Ključ za pobjedu navedenog sastoji se u iskrenom prihvaćanju Isusove ponude, a to uključuje čovjekovo priznanje kako je unatoč svojem znanju i napretku ipak ograničen i ne može u potpunosti odgovoriti sam sebi na ključna životna pitanja.
Dakle, sve dok će čovjek odbijati činjenicu kako Isus ima odgovor na sva životna pitanja, tako dugo će tražiti smisao u materiji, aktualnim trendovima, literaturi itd. Osobita pomoć suvremenom kršćaninu mogu biti životopisi svetaca koji mogu pomoći u razumijevanju Božje logike. Na taj se način može postići aktualiziranje Isusove prisutnosti u sadašnjem vremenu, ali i staviti naglasak na eshatološku sastavnicu čovjekova života. Navedena eshatološka činjenica neizostavan je dio Isusova pashalnog otajstva. Na kraju je važno naglasiti kako će čovjek povjerovati Isusu onda kada ga doživi kao jedinu relevantnu osobu koja ga može dovesti do oslobođenja ne samo od grijeha nego od sve gore navedene problematike suvremenog doba, no da bi se to uistinu dogodilo, u čovjeku mora postojati iskrena želja upoznati osobu Isusa Krista kao Boga.