Na e-mail adresu našeg uredništva stiglo je jedno veliko i predivno svjedočanstvo Hrvata koji je hodočastio u Isusovu zemlju, Izrael, točnije u grad Jeruzalem. Svjedočanstvo našeg čitatelja prenosimo u cijelosti:
“Htio bih podijeliti iskustvo odlaska na hodočašće u Izrael i Jeruzalem, gdje sam obišao sveta mjesta: mjesto na kojem je Isus učio učenike molitvu Oče naš, Put križa, mjesto raspeća, uzašašća i Njegova posljednjeg odlaska sa zemlje. Sve je započelo sasvim neočekivano, u utorak poslijepodne slučajno sam pogledao avionske karte i u šali rekao bližnjima da bih mogao otputovati. Već sljedeći dan počele su me sputavati svakodnevne brige pa sam dugo razmišljao trebam li krenuti. U to vrijeme nosio sam težak životni teret: bolest, financijske poteškoće, odlazak voljenih osoba, gubitak posla i osjećaj izgubljenog smisla. Ostalo mi je tek zrno vjere u bolje sutra. Nakon jedne šetnje odlučio sam otići na zavjet Isusu Kristu, zbog osobnih nakana i zahvalnosti jer me nije napustio onda kada sam se osjećao potpuno sam.
U četvrtak u 00:10 kupio sam kartu za isti dan u 13:35. Postojao je strah, ali ni hrabrost nije izostala. Pronašao sam smještaj, spakirao najvažnije stvari i krenuo, svjestan nesigurnosti, mogućeg ratnog stanja i vlastitih životnih izazova. Kasno navečer stigao sam u Tel Aviv, a već u petak otišao u Jeruzalem. Na Maslinskoj gori posjetio sam crkvu Pater Noster i kapelu Uzašašća, mjesto s kojeg je Isus posljednji put otišao sa zemlje, a zatim sam krenuo putem kojim je nosio križ. Na putu prema Golgoti nekoliko sam puta zalutao i ulazio u različite vjerske objekte gdje je stajala naoružana vojska, što me duboko dotaknulo jer kod Isusa Krista nije bilo osiguranja ni vojske, svi su bili dobrodošli. Tada sam snažno osjetio da je On pravi i jedini Bog.
Unutar Crkve Svetoga groba osjetio sam veliku milost i blagoslov; tišina tog mjesta govorila je više od riječi i u srcu sam osjetio da je Isus Put, Istina i Život. Promatrajući ljude prisjetio sam se riječi: „Prepoznat ćete ih po njihovim djelima.” Shvatio sam da je Isus bio progonjen i neprihvaćen, a ipak Bog, pa sam prestao čuditi se kada i nas ljudi ponekad ne prihvaćaju. Iskustvo me toliko dotaknulo da sam se ponovno vratio u nedjelju i svima bih preporučio da dođu, posebno onima koji se osjećaju izgubljeno. Tamo sam osjetio da sve ima smisao i svrhu te da nam na ovom svijetu mogu oduzeti mnogo toga, ali nikada nadu i vjeru. Kao što stoji u Mudrim izrekama 18,14: „Duh čovječji podnosi bolest njegovu, ali slomljena duha tko može podnijeti?” S vjerom se svaki strah pobjeđuje i svaka prepreka može prijeći.”
Pravo prijenosa za ovaj tekst vrijedi isključivo za portal bogjetu.com te nije dopušteno daljnje objavljivanje bez dopuštenja autora ili uredništva portala.