Svjedočanstvo novog bračnog para kojemu je Bog podario veliku milost uoči vjenčanja
Na našu e-mail adresu stiglo je jedno od najvećih svjedočanstava koje smo primili u ovih 10-ak godina rada u evangelizaciji. Svjedočanstvo je poslala naša čitateljica, a mi ga prenosimo u cijelosti:
“Hvaljen Isus i Marija! Prije pola godine podijelila sam s Vama svoje “malo” svjedočanstvo kao znak zahvale za sve Vaše objave koje su mi pomogle u teškoj situaciji u kojoj sam se tad nalazila.
Molila sam za ozdravljenje svog zaručnika od zloćudne bolesti. Tada nas je 6 mjeseci dijelilo od vjenčanja, a naše pripreme za vjenčanje bile su potpuno drugačije od onoga što svatko od nas očekuje u tom periodu života.
Dok su drugi mladenci birali vjenčanice i odijela, mi smo čekali transplantaciju. Puno zajedničke molitve, osobnih molitvi, posta, devetnica, pobožnosti, zavjeta i što je najvažnije predanja i povjerenja u Gospodina, omogućilo je svima nama da lakše podnesemo križ. “Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i On će sve voditi.” (Psalam 37, 5)
Svaka molitva imala je svoje plodove. Molila sam da ako transplantacija nosi nešto loše za njega, da nam Gospodin ukaže na to. Jedan dan u tjednu molili smo Gospinu krunicu u Svetištu Majke Božje Bistričke, drugi dan došao je poziv za transplantaciju.
Znala sam da ga Majka čuva. Imala sam veliki strah od te faze liječenja jer nam je bila nepoznata i nismo znali što ona nosi. Molila sam i za sebe, za snagu. I dobila sam ju.
U postupku oporavka od transplantacije zaručnik je imao jedan težak dan, puno nuspojava. I to dan kad sam s njegovim roditeljima opet bila u istom svetištu. Isti taj dan navečer osjetio je da mu je bolje.
Dan kasnije – nedjelja, za vrijeme Svete Pričesti na Svetoj Misi molila sam za njegovo zdravlje, osjetila sam da će uskoro doći neke dobre vijesti. Onaj osjećaj kad osjetite mir u duši. Sat vremena nakon Svete Mise, dolazi poruka kako kroz tri dana može napustiti bolnicu. “I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.” Mt 21,22
Ovu subotu smo nas dvoje postali muž i žena. Ono za čim smo podizali ruke prema nebu, danas živimo. Želim reći kako sam uvijek vjerovala ali ne iskreno kao danas. “Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.” Iv 13,7
Svaki križ ima svoju svrhu. On je tu da nam ukaže koje su prave životne vrijednosti. Da nije bitno ako imamo loš dan na poslu, bitno je da smo dovoljno zdravi da odemo na posao i što uopće imamo posao.
Da nije vrijedno svađati se s bližnjima, jer danas su tu s nama, sutra ih možda nema. I da nam pokaže da je On uz nas, da Ga trebamo u svojim životima.
Mi trebamo Njega, a On treba nas, našu vjeru, naše molitve i otvorena srca da bude dio naših života. Kažu da je važno svjedočiti o primljenim milostima i Božjoj prisutnosti u našim životima.
“Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Iv 20,24-29
Ne vidjeh, ali osjetih. Svima koji prolaze kroz patnju želim reći da ona nije zauvijek, da je ona tu za neki veći cilj. Zagrlite križ koji nosite, pozovite Gospodina u svoj život i nikad se nećete osjećati sami.
On zna što je potrebno svakome od nas i ljubi svakoga. Kroz sve u što nas uvede će nas i provesti. Hvala mu na križu, na životu i na braku koji nam je darovao. Držeći jedno drugoga za ruku, a stavljajući Gospodina na prvo mjesto danas smo zajedno.
Bezuvjetna ljubav i iskrena vjera ne znaju za granice. I ako ne znamo što nam donosi sutra, znamo da smo u Božjim rukama sigurni i da želimo da nas provede kroz sve što je pripremio za nas.
Moram vam još reći da dok sam pisala ovo svjedočanstvo, isčekivali smo nalaze od PET CT-a koji je najvažnija pretraga nakon liječenja. Nalaz je došao nekoliko dana prije našeg vjenčanja, ali ga nismo htjeli otvoriti.
U ponedjeljak je bio u mojim rukama u Crkvi na krunici i Svetoj Misi, ali i dalje neotvoren. Danas je bila kontrola, nalaz je uredan!
Hvala dragom Bogu, Isusu, Blaženoj Djevici Mariji, Svetom Josipu i svim svecima koje smo molili za zagovor! 🤍”