Svjedočanstvo o ozdravljenju od anksioznosti i psihičkih problema
U inbox naše online molitvene zajednice “Motus Dei” stigla je velika poruka pratiteljice koja je odlučila svjedočiti upravo za naš portal o svojoj velikoj pobjedi uz pomoć Gospine krunice. Svjedočanstvo možete pročitati u nastavku.
“Hvaljen Isus i Marija. Malo je kasno, ali ovoga puta sam nesanicu htjela iskoristiti na pametniji način pa sam nakon izmoljene krunice napisala svoje svjedočanstvo, ispovjest, kako god tko želi i odlučila poslati. Malo je poduže ali nadam se i vjerujem da će ako bude objavljeno nekome pomoći.
Čitajuči mnoga svjedočanstva na ovom profilu, odlučila sam i sama napisati svoje, ne tako tipično, pa možda nekome ulije vjeru i potakne barem jednu osobu da ne odustaje.
Iskrena da budem nisam savršena vjernica, bilo je puno padova i ustajanja, odlazaka na svete mise, molitvi, isto tako bilo je i ne odlazaka, posustajanja, crnih misli, pa opet vraćanja na pravi put… i tako u krug. Sve do 3.mjeseca ove godine bila sam daleko i od onoga kakva sam danas, međutim Onaj gore je odlučio da mi da znak i sretna sam što sam taj znak shvatila kao poziv da se obratim Njemu.
Sve je počelo s napadima panike, anksioznost, briga za zdravlje, moje, bližnjih, smrt, općenito život, preispitivanja, duboka rekla bih i preduboka, i borila sam se oko mjesec dana sama sa sobom, iako sam redovno išla nedjeljom na mise ništa više od toga nisam poduzimala. Nešto što je bilo čudno je to da imam krunicu koja uvijek stoji u ladici kod kreveta i u tih skoro mjesec dana dobivala sam nagone da ju uzmem ali nikako se to nije događalo. Inače, prije toga sam molila krunicu možda svega 10ak puta u životu, ali bez obzira na to uvijek je bila tu negdje uz mene. Nakon svih pretraga koje sam započela zbog svoje panike i briga (to jako dobro znaju svi oni koji pate od anksioznosti) i nakon dana i dana borbe sa samom sobom i iscrpljenosti jednostavno sam otvorila ladicu i uzela krunicu u ruke.
Legla sam u krevet i u istom trenutku me obuzelo nekakvo neopisivo olakšanje i sreća, tada sam rekla da ću svako jutro moliti krunicu dok mi ne bude bolje i obećala sam samoj sebi da ću biti ustrajnija i upornija u tim molitvama, i to je bio početak jednog odnosa koji traje i danas. Već nakon izmoljene druge krunice moje misli su se toliko razbistrile, moja panika je nestala, anksioznost se smirila, briga se smanjila i strah je polako nestajao i tada sam shvatila jačinu krunice, jačinu vjere, iskrene molitve i naravno Njegovu moć. Nakon treće, četvrte krunice osjećala sam se kao stara ja, bez briga, paničnih napada, anksiozosti…, trebalo je samo dva tri dana s Njim, a bez njega se ni mjesec dana nisam pomaknula s 0.
Također prije svega toga vrlo često sam znala moliti devetnice, i nije mi svaka bila uslišana , vjerujem kao ni svima, naravno Bog nam da ono što on smatra da je najbolje za nas, ali ono što sam shvatila je da one koje sam molila iz punim srcem, sa puno volje, želje, poniznosti, da su takve uvijek bile uslišane, one koje sam molila samo da izmolim jer vidi drugi mole, mnogima se želje ispunjavaju zašto nebi i meni, takve su ostale neuslišane jer nisu bile iskrene,a On nas nikada ne ostavlja razočaranima ako je to što želimo duboko u nama. Nakon toga sam molila za fakultet, za jedan jako važan ispit, čak sam ju dva dana molila na koljenima ispred križa, zaista iz dubine duše i svake želje u meni da to položim i naravno da sam položila, čak s vrlo dobrim, ocjena koju nisam mogla zamisliti ni u ludim snovima.
Nakon što sam izmolila ozdravljenje i izbavljanje, iz usudila bih se reći ralja anksioznosti, zatim polaganje ispita i ono što je došlo na red je bila ljubav, naravno i na tom planu su se vrlo brzo počele slagati kockice i događati nezamislivo i nadam se i vjerujem da će nastaviti.
S obzirom da nisam ni znala moliti krunicu, a jedina koju sam ikada molila bila je krunica Božanskog milosrđa, jedna kratka, snažna i zaista predivna krunica kroz koju sam izmolila mnoge blagoslove i želje i zaista vjerujem da svatko može po njoj izmoliti što god mu duša iziskuje.
Onaj tko je došao do kraja nadam se da je uživao i da će potaknuti barem nekoga od Vas da ne odustajete ako ste pomislili odustati, da će vam ovo ojačati vjeru i da ćete za početak barem uzeti krunicu u ruke. Dragi ljudi, ne odustajte,molite se, usadite svoje želje i snove duboko u sebe i vjerujte, budite strpljivi jer On ne želi da patimo i On će svima dati ono za čime mu duša čezne. Lijep pozdrav!”