Marijana Grgić žena je koja u punini živi citat ˝Sve mogu u Onome koji me jača.˝ Supruga je, majka 4 djevojčice i psiholog. Prije svega je ljubljeno dijete Božje stoga je svoj rad utemeljila upravo na katoličkoj vjeri. Kako je izgledao njen put od ateista do vjernika pročitajte u nastavku.
Psihološko savjetovalište nastalo preko križa
Kako je biti katolički psiholog u svijetu koji znanost odvaja od Boga?
Kao i većina Božjih poziva, i moj je došao kroz križ. Kada sam završila studij psihologije u Mostaru 2012. godine, bila sam spremna dati sve za karijeru. U tim trenucima izjašnjavala sam se kao ateist, iako sam došla iz katoličke obitelji. Sanjala sam da ću ja biti ta koja pomaže. Bog je za mene imao spreman „maraton“ nakon kojeg ću mu se vratiti poniznija, poslušnija, hrabrija, bliža i s uvjerenjem da sam samo “olovčica u Njegovim rukama”. Te iste 2012. godine, nedugo nakon što sam se udala, saznala sam da je moj suprug ovisnik o heroinu. To je bio trenutak u kojem se sve srušilo – naši planovi, snovi, sigurnost. U svojoj tamnoj noći prvi put sam iskreno zavapila Bogu. Začudo, pomoć nije došla u obliku čarobnog štapića, nego u obliku „zasukanih rukava“. Bog nas je pozvao da ne bježimo, nego da krenemo putem ozdravljenja. Zajedno smo ušli u zajednicu Cenacolo, gdje smo ostali pet i pol godina. Tamo sam naučila da nitko nije nepopravljiv, i da se najveće promjene događaju u tišini srca – kad čovjek napokon odluči istini pogledati u oči. Moj suprug je imao veće šanse da jednog dana bude čist ako bih u zajednicu ušla i ja, pa sam se, nakon razmišljanja „da li da ga otpustim“, odlučila boriti za naš brak.
Ušli smo s jednom kćeri, a izišli s tri. To razdoblje bilo je teško, ali danas vidim – upravo je kroz taj križ Bog stvarao novo srce u nama. Učili smo praštati, klečati, šutjeti i vjerovati onda kad ništa nije imalo smisla. Vidjela sam tijekom godina u zajednici što su psihijatri i psiholozi činili onima koji su ulazili u Cenacolo. Dečki i djevojke dolazili su iz ionako razrušenih obitelji, a sustav ih je premještao iz doma u dom, s dječje i adolescentske psihijatrije na odraslu – uvijek bez pravog rezultata. Unutra su gotovo svi bili alergični na psihologe. Vjerovala sam da, radeći kao psiholog, mogu načiniti samo zlo sebi i drugima. Bilo mi je dosta svjetovnosti, pa sam nakon izlaska iz Cenacola bila čvrsto odlučna da se više nikada neću baviti psihologijom. Kao što se Abraham odrekao svog sina Izaka, tako sam se i ja odrekla svoje diplome. Biblijski, nakon sto sam se odrekla diplome, Bog mi ju vraća, bas kao i Abrahamu Izaka, sa plodovima kojih je jednako kao i zvijezda na nebu. Na jednoj duhovnoj obnovi, netom prije izlaska iz zajednice, svećenik karizmatik položio je ruke na moju glavu, pomazao me i rekao:
„Marijana, Bog će kroz tebe učiniti velike stvari.“ Nasmijala sam se i ostala zbunjena. U tom trenutku nisam imala ništa, nisam bila ništa.
Te su riječi ostale u meni – više kao upitnik, a manje kao vjera da će stvarno biti tako. U sebi sam se borila s Božjim pozivom da otvorim savjetovalište, jer nisam više vjerovala da psiholog može išta promijeniti. Ali Bog je ustrajan. Moje savjetovalište nije nastalo iz ambicije, nego iz križa. Dugo nisam razumjela zašto me život vodi putem koji boli, ali sada znam – to je bio put na kojem me Bog učio gledati čovjeka Njegovim očima. Poziv, a ne posao. Na savjetovanju uvijek govorim iz tri razine – znanstvene, duhovne i osobne. Ljudi koji dolaze u moje savjetovalište odgovor su na svu patnju koju sam sama proživjela: narušenu sliku o sebi, manjak samopoštovanja, anksioznost, prisilne misli, posttraumatski stresni poremećaj, loš brak, teške odnose, probleme s učenjem, pa i samoranjavanje. Uvijek sam se pitala zašto patim. Bog mi je kroz savjetovalište dao odgovor – sva patnja mog života pretvorena je u empatiju. Čovjek koji nije proživio barem dio boli onoga tko sjedi nasuprot njega, ne može istinski pomoći. Čovjeka najviše ozdravlja nada – kad vidi nekoga tko je propatio, ali ipak želi živjeti. Za mene psihološko savjetovanje nije posao. Umjesto da iz prostorije u kojoj vodim teške razgovore iziđem iscrpljena, ja izlazim ispunjena i mirna. U jednom danu znam imati fizički zlostavljanu ženu, suicidalnu tinejdžericu, osobu koja ne funkcionira od prisilnih misli, osobu koja se prejeda ili ne može izaći iz kuće zbog anksioznosti. Kad dođem kući, zagrlim svoju djecu. Razgovaramo, pjevamo, plešemo, molimo. Moj duh je pun radosti i života jer posao ne radim ja – ja sam samo olovčica. Posao radi Bog, a ja za nagradu primam radost duha. Radosna sam jer ne uzimam teret na sebe. Nisam ja tu da spasim cijeli svijet – mi smo već spašeni po muci, smrti i uskrsnuću. Ja sam tu da pomognem nositi križeve, onako kako su meni pomagali. Vidjela sam previše čuda vlastitim očima da bih ikada bila bez nade.
Zašto “Majka Tereza”
Savjetovalište sam nazvala po svetici iz Kalkute jer želim da nitko ne ode od mene tužniji nego što je došao. Majka Tereza me naučila da ljubav nije u velikim riječima, nego u malim stvarima učinjenima s ljubavlju. U radu s ljudima često susrećem rane koje su nastajale godinama i laži o sebi koje polako izjedaju dušu. Zajedno ih razmontiramo – tiho, strpljivo i bez osude.
Zbog čega katolici teško traže psihološku pomoć?
Često katolici imaju pogrešno uvjerenje da će svoj problem riješiti sami, u tišini, i da je dovoljno „izmoliti svoje“. Ponekad u molitvi izgovaramo riječi, ali ne dopuštamo da nas Bog dotakne kroz drugoga. Neki se čak oslanjaju isključivo na molitvu nabrajanja, ali nikada s nikim ne podijele ono što ih boli. Po meni je to pogrešan stav. Bog nam je dao usta s razlogom – da razgovaramo, da izgovorimo ono što nas tišti i da dopustimo drugome da nam pomogne tumačiti što mislimo, osjećamo i nosimo u sebi. Dao nam je jedne druge s razlogom. Zbog toga se ne bojte tražiti pomoć, čak i ako ste vjernici, čak i ako ste „dobri katolici“. Vjera i razgovor idu zajedno. Bog nas liječi kroz odnose, kroz povjerenje i kroz iskrenost – jer tamo gdje je istina, tamo On prebiva.
Marijana razgovore vodi u savjetovalištu u Čitluku i online putem video poziva.
Kontaktirati ju možete na:
E mail: [email protected]
Tel. broj: +38763145080
Društvene mreže: psiholog.marijanagrgic
bogjetu.com