Upoznajte najtajnovitiji i najstroži red na svijetu, kartuzijance!

Kartuzijanci, koje je utemeljio sv. Bruno u 11. stoljeću, jedan su od najtajnovitijih i najstrožih crkvenih redova u povijesti Crkve.

Skriveni iza zidina skrivenog samostana, ovi redovnici žive usamljeničkim životom koji podsjeća na rane pustinjske oce. Kao zvijezde danju, nikad ih ne vidimo niti čujemo, ali znamo da su tamo, negdje .

Sa sjedištem na izvornoj lokaciji u dolini Chartreuse u Francuskoj, kartuzijanci postoje u samo 21 samostanu diljem svijeta.

Kao i drugi klauzurni redovnici, kartuzijanci žive životom usmjerenim na molitvu i kontemplaciju, za razliku od aktivnih redova koji imaju poseban posao u svijetu (kao što je briga za bolesnike ili misionarski rad).

Ali ono što kartuzijance čini jedinstvenima je njihova posebna karizma samoće . Oni govore o tri razine te samoće:

1) odvojenost od svijeta – postignuta ograđivanjem samostana; 

2) život u ćeliji – gdje redovnik provodi najviše vremena; i

3) unutarnja samoća ili samoća srca — krajnji cilj vanjskog sredstva samoće.

Foto: religionwiki

Kako je živjeti ovim usamljeničkim životom?

Dnevni raspored redovnika u klauzuri uključuje zajedničku misu (i još jednu privatnu misu ako je osoba svećenik), službu Božju (neke obavlja sam, neke zajedničke), studij, čitanje Svetoga pisma, fizički rad, nešto rekreaciju, i naravno, kontemplativnu molitvu.

Njegov posao može biti vrtlarstvo, pisanje, stolarstvo itd., a sve to obavlja unutar vlastite ćelije (koja uključuje malu kućicu s vrtom i prostorom za rad). Jede sam, samo jedan glavni obrok u podne i laganu večeru navečer. Kruh i voda inače su mu jedina hrana petkom, a nikada ne jede meso.

Nedjelje i svečanosti dopuštaju više zajedničkog vremena: kartuzijanci se nalaze i zajedno ručaju, slave svetu misu i druže se.

Kao što vidite, ćelija je zapravo srce kartuzijanskog života. Nama se to možda čini kao zatvorska ćelija, ali za njega je to mali komadić raja. On voli biti na ovom mjestu, gdje može biti sam s Bogom, koji je sveukupno središte njegova života i ljubav njegove duše. Tu njeguje unutarnju tišinu koja ga sjedinjuje s Bogom. Kako sami kartuzijanci kažu: „Naš je poziv sjedinjenje s Bogom“, a on u samoći ćelije može u punini živjeti taj poziv.

(Foto: Mikes Passing/Tekst: Bog je tu)