Oprosti nam Vukovare što se dičimo slobodom na lakomislen način. Krv mučenika tvojih osporava svaku našu lažnu diku slobodom za koju zaslužni nismo. Oprosti nam Vukovare! Tvoje ulice i danas krikove nedužnih obitelji u memoriji svojoj čuvaju.
Oprosti nam što smo kukavice i danas, tridesetak godina kasnije. Oprostite nam majke što ste zbog mira našeg djecu svoju izgubile. Hvala svima Vama veliki ljudi čija imena ne znamo i čije kosti još uvijek spokoj traže, što ste život svoj na kocku stavili i pokazali kako se brani Hrvatska. Sotona je pokazao svu raskoš svoje zločestoće upravo na tebi dragi Vukovare! Iz tebe Vukovare kreće sva Golgota hrvatskog naroda. S krunicom oko vrata hrvatski narod snažno se pouzdao u Boga koji ne napušta patnika. U svakom hrvatskom mučeniku čija je krv natapala hrvatsko tlo vidim Krista koji pati s njim.
Mnogi nama neznani ljudi u Božjem su kraljevstvu i vjerno s neba paze na svoj Vukovar i na svaki kutak Hrvatske. Poštovani čitatelji, jesu li ponosni na ono što vide? Jesu li zadovoljni onime što smo načinili od Hrvatske? Koristimo li i mi danas krunicu ne bismo li tako širili pouzdanje u Boga kao što su to oni u trenucima najveće tjeskobe koju jedino u potpunosti razumije Isus Krist ili je krunica molitva koju nam komfor modernog, slobodnog i mirnog doba u Hrvatskoj miče s dnevnog rasporeda?
za portal bogjetu.com piše mag.relig. Sandra Čukelj