Za mnogo se brinemo, a jedno je potrebno
„Marta, Marta brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.“ (Lk 10, 41-42) – Na što Isus misli kad kaže „za mnogo se brinemo, a jedno je potrebno?
Isus ukazuje na važnost življenja po Božjem. Iz tog jednog proizlazi sklad ostalog. Zapravo, iz tog jednog ne proizlazi samo sklad nego sve ostalo ima smisla zbog Božjeg. Marta se brinula za mnoge izvanjske stvari u kući, ali upala je u opasnost ne primijetivši kako su joj takve stvari odvukle pozornost od Božjeg, drugim riječima, stavila je takve stvari na prvo mjesto.
Baziran na ono vidljivo čovjek kroz sva vremena ljudske povijesti često upada u istu zamku u kojoj se Marta nalazila. Izvanjske joj stvari u kućanstvu nisu služile da proslavlja Boga nego sebe. Svoj napor, svoj trud, svoje talente.
Dodvoravanje Isusu išlo joj je nesmetano, ali joj nije uspjelo jer je Isus prozreo da je zaglibila u šumu ljudskih obzira iz koje se nije znala izvući. Svi mi ljudi dolazimo u opasnost iste prirode. Dodvoravanje ljudima, a osobito Bogu može nas još više od Boga i ljudi odvući umjesto približiti. Trebamo moliti da shvatimo kako je Bog onaj koji drži i nas i ljude kojima se želimo svidjeti zbog sebičnih razloga.
U životu je daleko važnije svidjeti se Bogu i prihvatiti njegove zapovijedi kao savjete, a Isusa Krista kao osobu koja je ljudskim načinom
sporazumijevanja obznanila te savjete u punini vremena. Međutim, čovjek se povodi za aktualnošću trendova i ne shvaća da aktualnost u vremenu nije garancija za ostvarenje čovještva na pravoj razini. Trendovi se prikazuju kao prijeka potreba da bi se čovjek osjećao
prihvaćenim, a grubo rečeno da bi se osjećao kao čovjek. Izgubili smo u moru različitih svjetovnih trendova ono jedno što je potrebno – Božji način.
Marta je bila uvjerena kako služi Bogu i smatrala je svoju sestru Mariju propalim slučajem. Isus postavlja zaokret svojim
riječima. Marta ostaje zapanjena. Zar nju ima pravo ukoriti? Ona koja ulaže sav svoj napor, trud u posluživanje prima upozorenje, a kako se samo „muči.“ Postavlja se pitanje zašto je iskazala nezadovoljstvo ako voli to što radi? Zašto sestru izdvaja kao krivca svoje nesnosne
situacije, a zapravo je ona sama sebi stvorila takvu napornu situaciju? Marta je od Isusa očekivala pohvalu, a dobila je ukor? Isus joj zapravo nije dao ukor, ali Marta je njegove riječi tako doživjela.
Zanimljivo, Isus koji svima pomaže da pronađu pravu sliku sebe u Božjem planu stvaranja čovjeka i svijeta, Isus koji plijeni izvanrednim ponašanjem i propagira dobroćudne međuljudske odnose Marti odgovara kako nije uopće očekivala. Zašto? Zato jer
se Marta ponašala kao jedna od članova farizejske skupine. Na prvi pogled izgledala je pravedno, marljivo, žena koja poslužuje. Međutim, u svom tom poslu imala je vremena misliti gdje se njezina sestra nalazi.
Ako bi se Martu i Mariju ocjenjivalo samo po ovom jednom događaju, ispalo bi da je Marta izrazito marljiva, a Marija u najmanju ruku nemarna, još grublje rečeno lijena. No, je li to baš tako? Na temelju sva napisanog, dadne se zaključiti da nije. Tko može tvrditi da se Marija nije bavila poslovima u kući? Tko može tvrditi da Marija nije obavila kućanske poslove prije nego im se u kući pridružio Isus?
Kaže Isus da je Marija odabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti. Što se to Mariji neće oduzeti? Mariji se neće oduzeti milost shvaćanja što bi u životu trebalo biti prvo. Marija je u Isusu prepoznala Božju ponudu za njezin život, a Marta je bila zaokupljena trenutačnim – prolaznim. Zato je Marta bila nezadovoljna jer je trenutačno stavljala na prvo mjesto, na mjesto koje pripada Božjem.
Umjesto da je zamijenila trenutačno Božjim i trenutačno stavila u Božju službu, ona je od trenutačnog radila svoje privatno božanstvo.
Poštovani čitatelju, radimo li i mi od svojih trenutnih životnih obveza božanstva ili pokušavamo što je više moguće služiti Bogu u svakodnevnici zemaljske prolaznosti?