Aktualna pitanja uz korizmu 2025
Iz dana u dan i ovo sadašnje korizmeno vrijeme neupitno teče. Zato si valja stalno postavljati važna osobna pitanja: kako teče moje osobno korizmeno vrijeme? Što sam je učinio, ili što bih ja još mogao poduzeti i učiniti da mi ova korizma bude plodonosna? Jesam li ovu korizmu shvatio samo kao mogućnost za post petkom, kao mogućnost da petkom i nedjeljom postim i molim križni put? I dakako niz drugih klasičnih korizmenih pitanja. Osim toga korizma nužno uključuje askezu. Što znamo o askezi?
Što je askeza?
Askeza (grč. ἄσϰησις: vježbanje), je sustav duhovnog naučavanja i praktičnih napora za postizanje određenog, najčešće vrhunaravnog cilja. Uključuje, kao sredstvo, vježbe samoprijegora i odricanja od sjetilnih i zemaljskih stvari, bilo u interesu pojedinca ili zajednice. U Starom zavjetu asketska ograničenja odgovaraju starim religijskim shvaćanjima prema kojima Bog ne voli svjetovno i traži obrednu čistoću. Više asketskih sastojaka ima u proroka, a askezu najviše promiču sljedba esena, kumranska zajednica, Terapeuti iz Egipta i druge kasno – židovske skupine. Kršćansko shvaćanje askeze, utemeljeno na Novom zavjetu, obuhvaća sveukupno čovjekovo nastojanje za savršenijim životom. U razvijanju osobnog duhovnog života podjednako su potrebni molitva, post, bdijenje, duhovno štivo, ispit savjesti, duhovno vodstvo, unutarnje i vanjsko svladavanje neurednih strasti, tjelesne pokore i drugo, te također praktično ostvarenje ljubavi i dobrih djela. Prava, dosljedna kršćanska askeza služi se mnogim elementima iz stoičke etike i obogaćuje ih Kristovom objavom. Ona ima različite stupnjeve i tipove u crkvenim staležima (redovništvo, svećenstvo, laici – svjetovnjaci), vrstama raznih duhovnosti (benediktinska, franjevačka, dominikanska, isusovačka itd.)
Aktualna pitanja vezana uz korizmu 2025.
Vjernik Katoličke crkve u Hrvata živi u određenim prilikama i neprilikama kao i u svako drugo vrijeme prije nas, a vjerojatno i poslije nas. On ne bi trebao biti i postajati neko čudno, neprepoznatljivo biće izvan onog vremena koje mu je dano i od Boga zadano kao mogućnost za osobnu duhovnu preobrazbu i posvećenje. Vjernik je u svijetu, ali ne bi trebao biti od svijeta. Biti neka kopija drugih ljudi. Za tako nešto da pojedinac ne treba biti od svijeta imamo niz temeljnih citata u Novom zavjetu. Razmišljati kako svijet razmišlja, djelovati kako mu svijet i svjetsko nalaže može uvijek biti upitno. Najveći kreatori naše sadašnjice, naše trenutne društvene zbilje nisu političari nego mediji koji su uvijek ispred politike. Oni podižu, usklađuju, i ruše čovjekovu duhovno intelektualnu svijest o samom sebi i drugima, a isto tako ljudsko dostojanstvo.
Zbog toga bi solidan Hrvat – katolik trebao pročistiti u sebi razne nedoumice, razna duhovna lutanja i osloboditi se onoga što mu ti mediji loše poručuju, podvaljuju a ponekad ga i krivo usmjeravaju. To je dio naše askeze u korizmenom vremenu. Što isključiti, a što uključiti kod sebe u korizmenom vremenu? Što ponovno i moćnije angažirati u svom duhovnom hodu? Rekao bih uključiti kontrolnu lampicu kao znak opasnosti na razne štetne sadržaje koji nas vrebaju preko društvenih mreža. Što to znači? Ima podosta onih koji se u naše vrijeme žale kako ih mediji čine nervoznima, frustriranima. Ima li lijeka? Dakako da ima! Isključi dnevno na duže vrijeme sadržaje štetnih medija, portala koji su bezobrazno agresivni u plasiranju samo negativnih vijesti. A to dobiveno vrijeme koje si inače prije koristio na njihova naklapanja i štetan utjecaj iskoristi za duhovno štivo. Duhovno štivo…što je to?
Duhovno štivo je svaka dobra knjiga, pogotovo ona koja ti širi duhovne obzore, a od tebe stvara čovjeka hodočasnika nade. Kad nam netko preporuči ili pokloni neku dobru knjigu obično kažemo: „Uh što je to…knjiga je jako debela po svom sadržaju…tko će to pročitati?“ Ne budi malodušan! Duhovno štivo nije zadatak da tu „debelu knjigu“, pa ni Bibliju ne čitaš dnevno po sto ili dvjesto stranica. Duhovno štivo se nekada čitalo i čita po sjemeništima, samostanima, na duhovnim vježbama za vrijeme trajanja ručka. Koliko? Toliko koliko traje jedan ručak. Ne više od pola sata. Pitanje upućeno tebi u ovoj korizmii: možeš li dnevno u korizmenom vremenu pročitati barem desetak stranica neke knjige duhovnog sadržaja? Ako možeš i hoćeš…koristiti će ti svakako, budi u to uvjeren. Ne paše ti! U tome i jest ključ katoličke askeze, da kad ti nešto izrazito ne paše da požrtvovno posegneš tada baš za tim.
Žrtva i odricanje, preusmjeravanje je zapravo ta poželjna korizmena askeza. Na području osobne duhovnosti rezultati i duhovno karakterni plodovi ne dolaze po stalnim ugađanjima samom sebi, po nekom samozadovoljstvu, po komoditetu, nego baš suprotno…po „drilanju“, vještom karakternom treniranju samog sebe. Po svjesnosti treninga „ne da mi se“, a ipak se hoću okoristiti pravim korizmenim lijekom duhovnosti. Možeš li to? Možeš ako imaš čvrstu i postojanu volju, i ako misliš na svoje osobno duhovno dobro i dobro drugih s kojima se družiš ili živiš.. Što je sa duhovnim vodstvom? Što je pak to? Tko koga treba voditi? Zar nisam dovoljan samom sebi, te mi treba još netko, neki pametnjaković? Poznato je da su velikani duha: veliki i sveti pape, kardinali, sveci, i drugi imali duhovno vodstvo. Imali su osobu koja ih je duhovno intelektualno korigirala, upravljala, savjetovala. Zamislite da veliki papa, vrstan teolog, moralna vertikala ima običnog i skromnog redovnika za svog duhovnog savjetnika, za duhovno vodstvo?
Za neke je to u samom startu glupo. No, za velikane duhovnosti i svjesnosti ljudske slabosti je to bilo uvijek razborito. Duhovno vodstvo ti je potrebno od čovjeka koji te dobro poznaje, čovjeka koji zna tvoju ranjivost, mogući pesimizam, moguću eksplozivnost ili nešto slično. A ta osoba je možda u tvom slučaju tvoj stalni ispovjednik, tvoj župnik, redovnik ili redovnica. Ako mu vjeruješ, i ako cijeniš njegove realne stavove, ako cijeniš njegove karakterne osobine poslušaj njegove savjete….razgovaraj barem jednom s njime tijekom ostatka ovogodišnjeg korizmenog vremena. Daj se voditi duhovno raznim savjetima i poticajima kroz ovu korizmu od nekoga tko je vrstan duhovnik. Pitanje dobrih djela u korizmi? Kome ih činiti? Zašto ih činiti? Moramo priznati da teško iskačemo iz standardne i već dobro uhodane životne kolotečine. Da smo se već navikli da ima sirotinje, da ima potrebitih. Da često kažemo to neka rješava karitas, crveni križ ili netko tko je za to plaćen. Ne bi li barem ponekad u korizmi trebalo reći NE. Ja sam taj od koga se počinje mijenjati svijet. Ja sam taj koji sam nužan promjena, promjena u osobnom duhovnom životu. Kako god bilo, razmisli. Možda od svega ponuđenog nešto ti zapne za oko što bi te moglo motivirati na askezu.