Budi strpljiv u patnjama
Budi strpljiv u patnjama. Prihvaćanje križeva ostaje teško i onda kad odlučiš to predati Bogu. Nemoj misliti da će bol potpuno nestati, da će tjeskoba nestati, da će se osmijeh spontano pojaviti na tvome licu pri pomisli na križ koji imaš.
Predavanje svega u Božje ruke je čin volje, nešto što ti odlučuješ, a tvoje emocije nisu u tvojoj kontroli i često će te boljeti i često ćeš željeti žaliti se i tugovati zbog križa kojeg imaš.
Predaj u Božje ruke sve, voljno odluči tako postupati, ali prihvati realnost svoje ranjenosti, svoje slomljenosti, toga da si ispod površine i dalje maleno dijete koje samo traži pažnju i ljubav. Odluči pustiti sve terete u Božje ruke, u misaonoj molitvi traži od Njega snagu, jer sam ne možeš ništa, ne možeš mu ni pustiti svoje boli ako ti On ne da snage da to učiniš.
Moli Ga da utiša tvoje oluje, da izliječi tvoje rane, da te nauči ponizno tražiti pomoć, da shvatiš da ne možeš i ne moraš sam.
Znam da te svijet ranio, da te naučio da ne možeš imati povjerenja u ikoga osim u sebe, da moraš sam prolaziti kroz sve borbe, ali Bog uvijek vjeran ostaje.
On je tu i čeka da ti pokaže da nisi sam i da nikad više ne moraš biti sam. Pusti Ga da sve vodi i vodit će sve na najbolji mogući način, ali prihvati i to da će trebati vremena da odrasteš u svojoj vjeri, da postaneš dovoljno Kristu sličan da možeš šuteći i mirna srca nositi svoj križ.