Dopusti si sanjati o visinama!
Nikad ne zaboravi da postoje vrhunci u duhovnome životu za koje možda ne znaš da postoje, ali tu su i dostižni su ti.
Jako je opasno svoj duhovni život gledati samo iz perspektive onoga gdje si sada.
Griješiš, padaš, boriš se, imaš rane za koje misliš da neće zacijeliti, možda si doživio osudu od nekoga u Crkvi i misliš da je to konačni sud Crkve o tebi.
Možda si u pravu, možda je ovo tvoj maksimum. Možda se ne možeš sam više popraviti i ne možeš se izvući iz tog klizavog blata u koje si upao. Jer kako bi i mogao? Čovjek si sastavljen od prašine i razapet između neba i zemlje da te sve oluje mogu bacati gdje hoće.
Ali ovdje se otvara prostor vrhuncima, ovdje se otvara put iz blatnih dubina u Božje visine, jer nisi sam. I dokle god se ponašaš kao da si sam, i dokle god se budeš uzdao u svoje moći, nećeš daleko doći.
Bogu moramo doći ispruženih ruku da bi nas mogao podići, i ponizna duha, da bi nas mogao oprati od svih tragova blata na nama. Dopusti mu da te opere i podigne. Dopusti mu da ponese na svojim leđima tvoje terete da bi tako mogao sigurnije ići naprijed.
Dopusti si sanjati o visinama, nemoj pod izlikom razboritosti kresati svoja krila. Teži onome najvišemu, jer ako imaš taj cilj pred očima, Bog će potrčati da ti pomogne do njega i stići.