Gueer ludilo zahvaća Crkvu u Austriji
Gueer ludilo zahvaća Crkvu u Austriji
Beč 28. 3. 2025: 250 sudionika na “queer postajama križnog puta” u Votivkircheu
U novije vrijeme svašta se događa u svijetu. Ono što je samo po sebi razumljivo, ali i ono što je čovjeku neshvatljivo i uistinu čudno, a ponekad velika i duhovno plitka provokacija. Neshvatljivo iz puno razloga. Normalno je da se u korizmi petkom i nedjeljom po svim župnim crkvama, bazilikama i znamenitim crkvama moli križni put s narodom. Kada kažemo da je križni put molitva s narodom mislimo da je to molitva za sav puk, za sve uzraste ljudi: za stare i mlade, sve ljude bez obzira na dob, intelektualnu naobrazbu i razna životna zvanja i pozive.
Dakako da Crkva kao zajednica vjernika organizira ponekad križni put za mlade, za prvopričesnike, za krizmanike. Ali nikome unutar Crkve ne pada na pamet da križni put organizira u mjesnoj crkvi samo za muškarce, samo za žene, samo za homoseksualce, itd. Isto kao što bi bilo glupo organizirati križni put samo za migrante, samo za crnce, Kineze, itd. Međutim na Zapadu koji se tupavo i polako udaljuje od Isusa i Crkve svašta je moguće. Tako se u Austriji, točnije u Beću ovih dana organizirao križni put za „gueer osobe“.
I to ne bilo gdje! Negdje u nekoj dvorani, negdje po strani, u skrovitosti. Nego, ni manje, ni više, nego u Votivkirche u Beću koja je zavjetna austrijska crkva. Iza takvog križnog puta na kojem su sudionici u zavjetnoj crkvi ležali na strunjačama i na jastucima postoji snažna zakulisna poruka svih sudionika. A to je prezir prema „normalnom“ moljenju križnog puta, prezir prema povijesnoj zbiljnosti te zavjetne crkve i mnogo štošta. Jesu li organizatori toga svjesni? Vjerojatno nisu!
Što je Votivkirche za Beć i Austriju?
Votivkirche (engleski: Votivna crkva) je crkva u neogotičkom stilu koja se nalazi na ulici Ringstraße u Beču, Austrija. Nakon pokušaja atentata na cara Franju Josipa 1853. godine, carev brat nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan pokrenuo je kampanju za stvaranje crkve u znak zahvalnosti Bogu što je spasio carev život. Sredstva za izgradnju tražena su iz cijelog Carstva. Crkva je posvećena 1879. godine na srebrnu obljetnicu cara Franje Josipa i njegove supruge carice Elizabete. Podrijetlo Votivkirche potječe od neuspjelog pokušaja atentata na cara Franju Josipa od strane mađarskog nacionalista Jánosa Libényija 18. veljače 1853. U to vrijeme, dok je car bio u rezidenciji u palači Hofburg, popodne je redovito šetao starim utvrdama radi vježbanja.
Tijekom jedne takve šetnje, dok je šetao jednim od vanjskih bastiona s jednim od svojih časnika, grofom Maximilianom Karlom Lamoralom O’Donnellom von Tyrconnellom, dvadesetjednogodišnji Libényi napao je dvadesettrogodišnjeg cara s leđa, ubovši ga u ovratnik dugim nožem. Udarac je odbijen teškim zlatnim pokrivačem izvezenim na carevom krutom ovratniku. Iako mu je život pošteđen, napadač ga je ostavio da krvari iz duboke rane. Civilni prolaznik, dr. Joseph Ettenreich, priskočio je u pomoć caru, a grof O’Donnell udario je Libényija sabljom, držeći ga dok nisu stigli policijski stražari da ga odvedu u pritvor. Dok su ga vodili, neuspjeli ubojica viknuo je na mađarskom: “Živio Kossuth!” Franjo Josip je inzistirao da se prema njegovom napadaču ne postupagrubo.
Nakon Libényijevog pogubljenja u Spinnerin am Kreuz u Favoritenu zbog pokušaja regicida, car je karakteristično dodijelio malu mirovinu Libenyijevoj majci. Dr. Ettenreich, koji je brzo svladao napadača, Franjo Josip ga je kasnije uzdigao u plemstvo zbog njegove hrabrosti i postao Joseph von Ettenreich. Grof O’Donnell, koji je do tada bio grof u njemačkom plemstvu zahvaljujući svom pradjedu, kasnije je postao grof Habsburškog Carstva i primio je zapovjednički križ Kraljevskog reda Leopolda. Njegov uobičajeni O’Donnellov grb bio je uvećan inicijalima i štitom vojvodske kuće Austrije, kao i dvoglavim orlom Carstva. Ovi grbovi su ukrašeni na trijemu br. 2 Mirabel Platz u Salzburgu, gdje je O’Donnell kasnije sagradio svoju rezidenciju. Nakon neuspješnog pokušaja atentata, carev brat Maksimilijan – kasnije car Meksika – pozvao je zajednice diljem Carstva za donacije za novu crkvu na mjestu napada. Crkva je trebala biti zavjetni prinos za spašavanje Franje Josipa i “spomenik domoljublja i odanosti naroda Carskoj kući”.
Kathpress o tom famoznom križnom putu „Breking Out Together“- Zajedno se oslobađamo – Beč, 28. ožujka 2025.
„Intervjui s homoseksualnim i transrodnim osobama projicirani na ekrane bili su među elementima dizajna “queer postaja križnog puta” u bečkoj Votivkirche, o čemu je u petak za Kathpress izvijestio svećenik Gregor Jansen iz Rainbow Pastoral Austria. Više od 250 sudionika nedavno je došlo u neogotičku crkvu na Ringstrasse, a prema Jansenovim riječima, 30 sudionika iz različitih kršćanskih crkava pružilo je “intenzivnu i dirljivu večer” pod nazivom “Breaking Out Together”. Župnik je ukazao na paralele između Isusove muke, kako je prikazano u 14 postaja križnog puta, i isključivanja queer osoba te podsjetio na nedavne zločine iz mržnje prema homoseksualcima u Beču. Prema Jansenu, riječi iz Psalma 31 na prvoj postaji, “Isus je osuđen”, danas su zastrašujuće aktualne: “Čujem mnoge kako šapuću iza mojih leđa. Opasnost mi prijeti sa svih strana! Moji neprijatelji udružuju snage da me uklone s puta.” Sudionici su se grupirali na stolicama, strunjačama i jastucima oko kružnog prostora u sredini Votivkirche.
Na tri projekcijska platna intervjuirane žrtve govorile su i, u skladu s postajama križnog puta, opisivale iskustva boli i isključenosti, ali i ohrabrenja, prihvaćanja i samoosnaživanja. Jansen je izvještavao o mladoj lezbijki koja se pitala imaju li njezini osjećaji i identitet mjesto u njezinoj crkvi: “Nisam znala je li moguće biti kršćanka i homoseksualac u isto vrijeme.” Jedna trans žena napustila je svoje prethodno mjesto stanovanja i primijetila: “Često je bilo lakše razgovarati o svom identitetu u novom profesionalnom okruženju nego u vlastitoj obitelji.” Jedan homoseksualac morao je čuti od uglednog svećenika: “Imaš bolest, hendikep koji moraš nositi za spas svijeta.” Ponavljano se govorilo o depresiji i suicidalnim mislima, o odbačenosti, osuđivanju i osjećaju da si prepušten sam sebi. No, izrečeno je i gotovo prkosno “Ne možete mi oduzeti vjeru i Crkvu, jer Crkva živi u meni”, rekao je Jansen.
Neki od pogođenih pronašli su Boga i sigurnost da nisu sami, osobito tijekom krize. „Ovo je crkva kojoj želim pripadati“ Susreti sa Šimunom i Veronikom na Isusovu putu na Golgotu aktualizirani su na pripadajućim postajama križnog puta kroz blagotvorno iskustvo s ljudima koji su pokazali solidarnost. Dugin pastoralni službenik zna da „queer zajednica“ često postaje „odabrana obitelj“ u kojoj se može doživjeti podrška i ohrabrenje. Na kraju obreda križnog puta izražena je nada u uskrsnuće: pjesma “I want to break free” rock grupe Queen zajedno je otpjevana i započeta blagoslovna molitva. Nakon toga posjetitelji su zahvaljivali crkvi “na dirljivoj i intenzivnoj večeri”, a netko je rekao: “Ovo je crkva kojoj želim pripadati”. Queer križni put, koji se po drugi put održava u Beču, 9. travnja održat će se i u sljedećim najvećim gradovima Austrije: u Grazu u župnoj crkvi sv. Anđela Čuvara u 18 sati. i u Linzu u crkvi mladih Grüner Anker u 18:30 sati.“
Grupa Queen i pjesma „ I Want to Break Free“ – Želim se osloboditi
Želim se osloboditi, želim se osloboditi
Želim se osloboditi tvojih laži
Tako si zadovoljan da te
ne trebam. Moram se osloboditi
Bog zna, Bog zna da se želim osloboditi
Zaljubio
sam se Prvi put
Zaljubio sam se Ovaj put znam da je to stvarno
Zaljubio sam se, zaljubio sam se Da,
Bog zna, Bog zna da sam se zaljubio
Čudno je, ali istina je, hej,
ne mogu preboljeti način na koji me voliš kao što me voliš,
ali moram biti sigurna kad izađem kroz ta vrata
Oh, želim biti slobodna, dušo
Oh, kako želim biti slobodna
Oh, Želim se osloboditi
Ali život i dalje ide dalje
Ne mogu se naviknuti živjeti bez, živjeti bez
Živjeti bez tebe uz sebe
Ne želim živjeti sama, hej,
Bog zna, moram uspjeti sama
Dakle, dušo, zar ne vidiš da se moram osloboditi?
Moram se osloboditi
Želim se osloboditi, da
želim, želim, želim
se želim osloboditi
Pjesma koja nema veze sa uskrsnućem
Pjevanje pjesme grupe Queen „ I Want to Break Free – Želim se osloboditi“ na kraju tog čudnog queer križnog puta u Votivkirche u Beću 28.3.2025. nema nikakve veze sa Uskrsom i uskrsnućem. To je solidna pjesma i tekst čisto ljubavnog karaktera između dvoje ljudi. Nitko nema ništa protiv te pjesme. Ali da su sudionici pjevali uz tu pjesmu i neku drugu crkvenu pjesmu mogli bismo govoriti o tome da je križni put crkvenog karaktera sa vjerom u Kristovo i naše uskrsnuće. Ali ovako taj „quer križni put“ možemo nazvati običnom farsom, običnom predstavom bez temeljnog katoličkog vjerničkog temelja i cilja doći do Uskrsa i osobnog uskrsnuća. Možemo se samo pitati kuda to vodi? Katolička crkva organizatorima služi samo kao promocija za njihove čudne stavove, stavove tobožnje velike ugroženosti. U pravom smislu riječi križni put je molitva cjelokupnog naroda Božjeg. Sa kojim ciljem?
Sa ciljem promatranja Isusove patnje. Sa ciljem sebe su-obličiti Isusu, njegovoj otkupiteljskoj žrtvi po križu, raspeću, uskrsnuću. A takav križni put koji je viđen neki dan u Votivkirche je obična parada, farsa bez vjere, bez žrtve, bez smislene molitve. Moglo bi se reći da to i zapravo ni po čemu nije bio križni put. Ni za koga nisu molili, ni nad čime nisu razmatrali, meditirali. Osim na nekim pričama i mukama onih koji su njihova kategorija života. Jesu li molili za sveopću Crkvu, za one koji misle drugačije od njih? Nisu! E, pak onda to nije križni put nego parada koja ni ne sliči i po čemu katoličkoj molitvi. Molitva na strunjačama i jastucima? Molitva preko videozida na temelju pričica iz svakodnevnog života? Jadna i loše pripremljena predstava koja nema veze ni s Bogom, ni sa Isusom, ni sa katoličkom vjerom.