Lako je odustati. Lako je reći da si previše puta pao i da više nema smisla. Lako je reći da nema smisla ispovijedati se jer ti je svaka ispovijed ista. Lako je postaviti pred sebe ideal koji ti je nedostižan. Zasad.
Promatranje vlastitog duhovnog života često nije lijep prizor. Često je obilježen padovima, željom za odustajanjem, neprestanim razočaravanjima samoga sebe. Možda si očekivao radostan i lijep hod s Gospodinom. I vjerujem da u njegovim očima taj put i jest takav: jer vidi svoje dijete koje mu želi doći, iako zna zalutati na tome putu. Našim očima taj put izgleda drugačije. Prepun je obećanja koja si prekršio. Odluka koje nisu potrajale.
Ponekad nas naši usponi ohrabre i pomislimo da smo nadišli sebe, da smo narasli, da smo se konačno nečega oslobodili, a onda nam Bog pokaže da smo još na početku. Duhovni život je stalno bivanje na početku. Duhovni je život stalno kretanje iz početka. I nakon bezbroj dobivenih bitaka, ostat će one koje ćemo tek trebati pobijediti. Nakon svih tih pobjeda, zaboravit ćeš da si ih i vodio kad vidimo koliko je cilj još uvijek daleko. Kad vidiš Krista kojemu želiš biti sličan, a vidiš se kakav si danas. Ali svaka ta bitka je tu da te uči povjerenju da Bog sve vodi, da te uči da se samo trebaš truditi, da se trebaš neprestano ustajati, da se trebaš neprestano boriti, da nije važno hoćeš li na cilj doći krvavih koljena i prljave odjeće, izgreben od trnja divljine toga uskoga puta prema Gospodinu.
I nitko nije rekao da će biti lako. Nitko nije rekao da će ti cijeli duhovni život biti kao u nekoj od duhovnih pjesama. Nitko nije rekao da ćeš uvijek osjetiti Boga, da ćeš čuti Njegov glas. Nitko nije rekao da će to biti put bez napasti, bez onoga koji te želi srušiti. Zato sada ustani još jednom. I onda još jednom. I onda još jednom, dok ne dođe dan kad ćeš moći čvrsto koračati s Gospodinom.
p. Jakov od Križa, suradnik portala bogjetu.com