Intervju s glumcem Marom Drobnićem o novom hrvatskom filmu “Loveći Teslu”
“Loveći Teslu” (Hunting Tesla) novi je hrvatski film redatelja Ante Čaljkušića. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima akcije i komedije koja nosi snažne poruke za život svakog čovjeka.
Film govori o propalom znanstveniku dr. Johnu Baltasaru koji dobiva životnu priliku nakon što mu pred oči sleti izgubljeni izum Nikole Tesle vrijedan milijarde dolara. Baltasar želi novi pokušaj, a jedna farmaceutska kompanija, jedna plaćenička vojska i sitni kamatari na sve će načine pokušati oteti od njega Teslin revolucionalni izum za liječenje od zloćudnih bolesti.
Radnja filma smještena je u Hrvatskoj (Zagrebu, Splitu i Dubrovniku) te u New Yorku i Londonu.
U filmu sudjeluju:
Akademski glumci Slaven Knezović, Jadranka Krajina, Maro Drobnić, Nina Vidan, Davor Pavić, Goran Vrbanić, Ivana Giove Župa, Denis Bosak, Ognjen Milovanović, Dorotea Ilečić i drugi.
Akademski profesori Boris Stanić, Goran Čače, Leo Bartulica.
Od navedenih akademskih glumaca imali smo priliku i čast intervjuirati splitskog glumca, gospodina Maru Drobnića, a intervju i fotografije sa snimanja donosimo u nastavku.
INTERVJU
Gospodine Maro, recite nam nešto o sebi, o svom djetinjstvu u Dubrovniku, o svom školovanju i studiju?
Da započnem govoriti ili pisati o sebi, trebale bi mi tri stranice (haha)… Šalim se. Kao i svako dijete, proveo sam djetinjstvo igrajući se na ulici, sa svojim prijateljima, koji su sada više manje svi ostali živjeti u Dubrovniku. Nekoliko od nas desetak iz ulice su otišli živjeti van Grada. Završio sam osnovnu i srednju školu u Dubrovniku. Započeo sam studirati Ekonomski fakultet, no odustao sam brzo, jer sam se počeo spremati za glumačku akademiju. Od malih nogu sam imao ambiciju prema glumi, kroz razne školske predstave. Upisao sam akademiju, i ostao živjeti u Splitu i nakon fakulteta. Studij je bio težak sa puno odricanja, ali uspio sam diplomirati u roku. Trenutno sam slobodni umjetnik i radim kao vanjski suradnik HNK Split, te snimam različite projekte. No, eto iskreno se nadam da će mi se pružiti prilika da se i zaposlim.
Težak je glumački život, jer je to konstantna borba i traženje novih projekata. No, za sada se ne žalim. U Splitu sam našao ljubav svog života, Anu, te uskoro slavimo godišnjicu braka. Tako da sve ide po planu. Bogu hvala!
Recite nam ponešto o glumačkoj ekipi sa kojom snimate film „Loveći Teslu“ – „Hunting Tesla“? Kako vam prolaze dani snimanja sa redateljem g. Antom Čaljkušićem?
Snimanje je započelo u rujnu prošle godine i uskoro završavamo snimanje. Koncept je takav da svaki mjesec, to jest krajem mjeseca nastavljamo snimanje, zbog obaveza ljudi koji rade na filmu kao i financija, jer film “Hunting Tesla” živi od donacija ljudi.
Redatelj g. Čaljkušić je i producent, scenarist i glumac u filmu, tako da je on na sve strane. Glumačka postava je stvarno birana do zadnjeg detalja, tako da svi odlično funkcioniramo i surađujemo. Kao i sva tehnička ekipa na setu, nemam niti jedne loše riječi za ikoga.
Naporno radimo, snimamo po cijele dane, na više različitih lokacija – gradova po Hrvatskoj. Snimamo u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu i Varaždinu, a očekuje nas uskoro snimanje u Londonu i New Yorku, tako da se svi iskreno tome veselimo.
Meni osobno se iz sinopsisa filma sviđa misao glavne radnje koju ste preuzeli od Halila Đubrana: „Vaša djeca nisu vaša djeca, ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.“ Znam da mnogi roditelji što prije omoguće djeci da postanu samostalna, da u punini ljudskosti ostvare sami sebe. Ali neki roditelji nažalost žele zadržati svoju djecu kao da su stalno samo njihova djeca, i ništa više. Važno je postati samostalan, samo – ostvarena osoba. Jeste li vi ostvarili sami sebe, postali „sin čežnje života za samim sobom“?
Pa složio bih se sa tom vodiljom filma, i da u tome treba ustrajati svaki čovjek. Ja smatram za sebe da jesam, i držim se toga. Roditelji svoju djecu žele zadržati za sebe, ali ja mislim da svakom djetetu treba kad odraste pružiti priliku da se osamostali i krene dalje samostalno u život. Život koji nažalost nije uvijek tako divan i krasan kao dok ste pod okriljem svoje obitelji, nego se treba boriti na trnovitom putu za osobni uspjeh.
Već su stari Grci zapisali da je čovjek (psihe i soma), (duša i tijelo). Katolička teologija tvrdi to isto. Čovjek je tjelesan i duhovan. Da bi postao sretan, da bi se ostvario u punini kao čovjek, pojedinac, važno je voditi brigu o zdravlju duše i tijela. Isus je stavljao također naglasak na cjelovitu osobu i osobnost, a naročito na duhovan život. Podradnja filma „Loveći Teslu“ bavi se tim pitanjem. Što je po vašem mišljenju novovjekom čovjeku 21. stoljeća važnije: Lijek za dušu, ili za tijelo? U čemu je krhkiji, na što biste vi dali naglasak?
Po mom mišljenju puno je bitniji lijek za dušu, jer nažalost svijet je postao izopačen, i ne gledaju se više te duhovne vrijednosti. Jer ako nemaš dušu, što će ti tijelo, beskorisno je. Treba osobnu vjeru jačati iz dana u dan, jer je ljudima često bitniji lijek za tijelo nego za dušu. Htio bih citirati Psalam 103.3; “On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje.“ Bog nam je dao svoju Riječ da bi muškarci i žene mogli biti obilno opskrbljeni lijekom protiv svih duhovnih bolesti.
Film „Loveći Teslu“ je obiteljska drama s elementima akcije i komedije. Mislite li da će film biti zanimljiv našoj domaćoj i inozemnoj publici?
Mislim da će ga publika dobro prihvatiti i da će im biti jako zanimljiv. Film je zanimljiv jer nije standardna forma filma, nego je film u filmu. Glavni lik je redatelj koji želi snimiti film o čudotvornom lijeku Nikole Tesle, koji liječi od zloćudnih bolesti. No nailazi na jako puno prepreka tokom stvaranja filma.
Naši domaći filmovi snimani u posljednje vrijeme često su puni vulgarnosti: „domaće hrvatske psovke“ i golišavih scena. Čuo sam da film „Loveći teslu“ neće imati takvih scena. Kako vi i ostali članovi glumačke ekipe gledate na psovku u hrvatskom filmu i psovku općenito?
Publici će biti čudno da u filmu nema psovki, film je po tom pitanju “čist”. Ne znam koji ste film gledali u zadnje vrijeme a da nema psovki. Ali ne želim puno odavati o filmu, neka ljudi sami prosude. Iskreno čak je i teško bilo snimati nekim glumcima jer vam psovka izleti ponekad “samo” kao poštapalica, ali opet remeti konceptu filma. Moje mišljenje i mišljenje glumačke ekipe je podjednako, svi su navikli nažalost na vulgarnosti u filmu, ali i općenito. Smatram da će ovaj film donijeti nešto novo u filmskoj industriji po pitanju toga.
Kada možemo očekivati završetak snimanja filma, te gdje i kada bi mogla biti premijera filma?
Završetak snimanja filma u Hrvatskoj je ovih dana, a završetak snimanja na lokacijama u inozemstvu do kraja godine. Film je već krenuo u postprodukciju te se nadamo da bi u kina mogao izaći do sredine iduće godine. Ali vidjet ćemo kako napreduje postprodukcija filma koja je kompleksna.
Na koji način se financira taj veliki projekt snimanja filma „Loveći Teslu“?
Kao što sam spomenuo u prijašnjem pitanju, financiranje filma nije preko HAVC-a. Nego preko donatora. Dakle, bilo tko može biti donator i donirati za film. Trenutno smo pokrenuli kampanju na bonafidesinvest.eu za prikupljanje sredstava, da bi se film mogao dovršiti u roku. Zbog toga je i jedan od velikih razloga zašto ga već snimamo devet mjeseci.
Pruža li film odgovor na pitanje što je čovječanstvu potrebnije lijek za tijelo ili lijek za dušu? Ili nastoji ponuditi ravnotežu jednog i drugog?
To ne bih htio otkrivati. Želimo da publika sama to otkrije kroz radnju filma.
Kako biste g. Maro potencijalnim gledateljima reklamirali film sa nekoliko rečenica? Što publiku može oduševiti u filmu, a u čemu film daje konkretne odgovore na neka suvremena obiteljska pitanja. Pitanja odnosa roditelja i djece?
Originalna priča u doslovnom smislu. Gledatelji će biti potaknuti na duboko promišljanje o životu. Nekoliko neočekivanih dramskih obrata čini priču jako kvalitetnom. Hoće li gledatelji biti oduševljeni? Veliki broj sigurno hoće. Možda tinejđerima i mladima zbog modernih tehničkih elemenata i teme koja muči likove njihovih godina u filmu.
A zreloj i starijoj populaciji možda zbog kompleksnih odnosa među likovima i vrlo emotivnih reakcija. A možda sve to zajedno. Sama priča ide puno dalje od odnosa roditelja i djece. Puno, puno dalje. Glumci i tehničari s više od 20 godina iskustva kazali su redatelju Anti kako još nisu ništa slično pročitali. Ja sam mlad i tek sam krenuo, pa im mogu samo vjerovati na riječ.
Za portal “Bog je tu” intervjuirao vlč. Vladimir Trkmić.