Bog je ljubav
Pročitao sam misao jednog autora u kojem ističe da on nema ljude koji su uz njega, jer je on uvijek onaj koji je tu za druge. Ta mi se misao urezala u pamćenje jer čovjeku koji se daje drugima, uistinu se realnost može činiti takvom: da je on onaj koji se daje i pritom ne dobiva ništa zauzvrat.
Ipak, ovdje nedostaje jedna važna dimenzija: dimenzija Boga koji se nama daje. On je onaj koji nas prvi ljubi, On je Ljubav kojom ljubimo, On je onaj koji daje snagu da možemo ljubiti.
Ako osjetimo da samo dajemo i pritom osjećamo frustraciju, znači da smo davali ono što sami nemamo, da smo autodestruktivno išli izvan svojih granica i da smo ostali prazni. Dugoročni odgovor nije da se povučemo da preživimo, dugoročni je odgovor da se povučemo u svoju
dubinu i da se nahranimo na bezgraničnoj Božjoj ljubavi kojom nas ljubi, da si osvijestimo da smo beskrajno voljeni i da Bog mora biti u središtu svakoga odnosa, da si osvijestimo da ne smijemo voljeti sebično, kupoprodajno, da ne možemo očekivati ljubav ako ju damo. Da si osvijestimo da to nije ljubav, već samo traženje nečega što nam samo Bog može dati.
Ljubav je uvijek slobodni čin i ne možemo nikome dati ljubav i očekivati da ćemo ju primiti. Čovjek uvijek ostaje slobodan voljeti koga želi, jer u suprotnom to ne bi mogla biti ljubav. Voli ljude u mjeri u kojoj ih možeš voljeti, a da ne izgoriš.
“Jer ljubav je jedna, Bog”
Kako budeš uranjao u molitvu i postajao svjesniji Božje ljubavi, taj će se tvoj kapacitet stalno povećavati i moći ćeš početi izgarati za svijet. Što budeš više u Bogu, više ćeš moći djelovati kao On, moći ćeš biti Njegova ljubav u svijetu, moći ćeš osjetiti ljubav u davanju i kad ne očekuješ ništa. Kao sv. Tereza iz Kalkute koja je rekla da bi na kraju dana, nakon što je gorjela za druge, nekad u svojoj tami osjetila tračak Božje blizine. Ljubav koju nije osjećala da prima osjetila bi u davanju. Jer ljubav je jedna, Bog.
Nauči ljubiti i ne gledati cijenu te ljubavi. Nauči ljubiti zbog ljubavi same. Nauči ljubiti jer si ljubljen. Ali dotad, nauči ljubiti u mjeri u kojoj možeš. Puni svoje baterije na Božjoj ljubavi i onda sjaj u mjeri u kojoj si primio. Možda će tvoj sjaj danas biti tiho tinjanje, ali sjaj najviše što možeš. Doći će dan kad ćeš zasjati kao buktinja i kad ćeš svojom ljubavlju moći zapaliti svijet. Samo pusti Bogu da sjaji kroz tebe.
Za portal Bog je tu napisao o. Jakov Milić.