Isusovo pismo tebi
‘Isusovo pismo tebi’ pismo je koje je po nadahnuću napisao poznati franjevac te njime duboko dotakao i oduševio mnoga srca. Preporučujemo da ga čitaš polako i s vjerom da baš tebi kroz njega Isus progovara.
“Ne zamjeram ti što se ljutiš na mene. Nisi me upoznala, nitko te nije naučio moliti, nisi kriva…
Znam da ne vjeruješ da te uvijek jednako, potpuno, apsolutno volim ma koji grijeh počinila. Ne mogu drugačije niti znam.
Vidio sam tvoje suze, svaku, jer sam bio s tobom. U podnožju tvojih nogu kada si plakala sklupčana na podu, u mraku. Znaš, ono svjetlo, iznenandno, za koje si rekla da ti se učinilo, ne, to sam ja bio da te smetem da se ne ozlijediš.
Nakon tvoje tragedije počela si graditi branu, veliku, visoku. Znaš, nisi došla ni do pola a već je propuštala na sve strane.
Sjećaš se kada si išla na hodočašće i rekla da se ne ideš moliti nego zbog zdravlja i druženja? Bio sam pokraj tebe kada si kriomice pred slikom moje Majke rekla da je voliš i da te čuva, sklopljenih ruku i vlažnih očiju… ustvari i meni si to rekla. Primili smo te tada za ruku, moja Majka i ja i brisali ti suze.
Majka je probušila tvoju branu na srcu, bilo je puno rupa. Znaš, taj veliki zid koji su podigla da ti ne priđem, na njemu sam napisao da te volim! I tada je pao. Jer si ga pustila. Napokon.
Nisam bio taj Bog sa kojim si se svađala, nisam bio takav, bio sam uvijek s tobom, u svakoj tvojoj boli.
Krenuli smo ispočetka. Isplakali se. Znao sam da ne znaš i zato sam te čekao. Uvijek ću te čekati ako možda opet pomisliš da sam nešto kriv i da te ne volim. Neću otići. Ne mogu. Nikada.
Znaš, ne smeta me što si se ljutila na mene, ne smeta me. Svi se ljute, svima sam nešto kriv. I kada sam na križu bio i ljubio vas sve. Navikao sam.
Samo jedno te molim, samo jedno….nemoj nikada pomisliti da nisam s tobom, da ti nisam oprostio i …..nikad, nikad, ama baš nikada – da te ne volim. To zapamti. Ne mogu drugo nego da te volim. Ne mogu dijete moje. Volim te!
Tvoj Bog. Isus.”
fra Josip Bahmec