Kako znati živim li život kakav Bog želi za mene?
Nitko ne voli nešto polovično. Nije nam baš drago kada dobijemo otvoreni dar, nešto već iskorišteno niti ćemo mi pokloniti nekome nešto što je već potrošeno.
Ako je moje srce ono što najviše mogu darovati pitam se onda u kakvom je stanju taj moj poklon? U kakvom je stanju moje srce i mogu li ga u cijelosti darovati? Je li slomljeno, ranjeno; je li u komadićima darovano nekim davnim ljudima; je li uopće posjedujem svoje srce u cijelosti? Živim li i ljubim li nepodijeljena srca?
Razmišljam često koliko sam prisutan u nekim trenucima u životu i koliko se dajem. I često nisam fer. Umjesto da sam cijelim srcem tu gdje jesam, ja sam malo ovdje, malo ondje, po potrebi, kalkuliram koliko me treba biti tu, a koliko ne. A govore da se računaju samo one stvari koje su učinjene srcem. Jadan ja ako je tako, jer u toliko situacija potpuno zaboravim uključiti srce.
Riječi su toliko drugačije kad su natopljene nutrinom duše, a oči su toliko toplije kad dopustiš Stvoritelju da progleda kroz njih. Svaki susret je toliko bogatiji kad se ne susretnu samo tijela, nego kad se i duše dotaknu. I svatko osjeti kad je nešto učinjeno od srca i kad si cijelim svojim bićem bio prisutan.
Zato što god činiš neka tvoje srce bude u Gospodinu, jer samo je u Njemu mir. I kad zalutaš i kad hodiš pravim stazama. Ako padneš u blato ti nisi blato, nego čovjek koji je pao u blato. Tako i ako zgriješiš ti nisi grijeh, nego čovjek koji je pao u grijeh. Podigni se, operi i nastavi dalje.
Vodi svoje srce uvijek sa sobom, ponesi ga gdje god prolaziš i čini srcem što god činiš. Možda ćeš ga izraniti, možda će te često i zaboljeti, ali zato ćeš uvijek znati da si iskreno ljubio i živio, da stojiš iza onoga što si učinio, jer znaš da si to učinio za Onoga koji je dao da Njegovo srce bude probodeno da bi ti živio. Znat ćeš da si od sebe dao najbolje, jer si to napravio u ljubavi; jer si to napravio nepodijeljenim srcem.
Fra Marin Karačić