Koliko god sam sebe osuđivao, Bog te nastavlja neizmjerno ljubiti
Isus nas poziva da neprestano i savršeno ljubimo sebe, bližnje, Njega pa čak i neprijatelje. S druge strane ono što mi ljubimo je grijeh i svoje loše navike. Međutim, Bog te zbog toga ne kažnjava, već strpljivo zove natrag.
Pročitaj divno razmišljanje svećenika na tu temu:
“Odlučio sam biti ustrajan valjda samo u grijehu. A ti Bože, nadmašio si me u ustrajnosti ali u opraštanju. Nisam znao da si tako tvrdoglav i nepromjenjiv. Pomislio sam čak da si i lud. Čuo sam tvoj glas: “Da, lud sam za tobom, lud sam za tvojom ljubavlju.” Odgovorio sam ti da sam sad siguran da si lud. Lud za ljubavlju grešnika nezahvalnog. Luda ljubav. Neshvatljiva. Nemoguća.
Onda sam čitao Ivanovo evanđelje od ove subote i nedjelje. Zapovjedaš ljubav prema drugima. Znači, tu nema rasprave? Zapovijed? Baš ono moram ljubiti? Kako? Kao ti? Toliko lud nisam. Još sam i grešan. Jesi li zaboravio na to možda? Kažeš da svaki put zaboraviš kada izađem iz ispovjedaonice? Kako možeš zaboraviti? Ljubav?! Opet ljubav. Dokle ta ljubav? Vječno?
Pa zar ne shvaćaš da nisam Bog! Da pustim Tebe da živiš u meni? Ali kako ćeš stati od svih tih grijeha, pa nema baš mjesta…i to ćeš ti riješiti? Onda mi zapovjedi da ne griješim više! Ja ne mogu ništa. Često i ne želim. Daj mi barem želju za početak. Da volim sve ljude kao ti. Kao Ti Gospodine moj i Bože moj. Sve moje.”