Isuse, danas pred Tvoj križ donosim i svoj.
Ne molim Te da ga uvijek razumijem, niti da mi svaki njegov teret odmah postane lakši. Molim Te samo da ne prođem kroz njega, a da ne prepoznam put kojim me vodiš.
Jer znam da su me upravo neki od najtežih dijelova moga puta najviše oblikovali. Ono što bih sama zaobišla, Ti si znao pretvoriti u lekciju. Ono što sam doživjela kao gubitak, ponekad je postalo blagoslov koji sam prepoznala tek mnogo kasnije. A ondje gdje sam mislila da se lomim, Ti si možda u tišinu gradio mene.
Zato danas ne želim gledati svoj križ samo kao teret. Daj mi milost da u njemu prepoznam i ono što me učiš: strpljenju kad bih požurila, poniznosti kad mislim da sve mogu sama, predanju kad više ne znam kojim putem krenuti i vjeri onda kada ne vidim ništa osim sljedećeg koraka.
Blagoslovi, Isuse, moj put..i ono lijepo na njemu i ono što još uvijek boli. Blagoslovi sve što si mi dao, ali i sve što mi nisi dao, a za čim sam možda dugo čeznula. Blagoslovi zatvorena vrata, promijenjene planove, čekanja i odgovore koje još nisam dobila.
I najviše od svega, blagoslovi osobu koja kroz sve to postajem.
Ne dopusti da me moj križ učini tvrđom, nego dubljom. Ne ogorčenom, nego nježnijom. Ne zatvorenom, nego sposobnijom voljeti. Sačuvaj u meni srce koje će, unatoč svemu, i dalje vjerovati da me vodiš prema dobru.
A kada mi bude teško nositi ono što mi je dano, podsjeti me da Ti nisi Bog koji moj križ promatra izdaleka. Ti znaš njegovu težinu.
Zato ga danas ne ostavljam pred Tobom da ga uzmeš od mene. Stavljam ga u Tvoje ruke i molim Te: nosi ga sa mnom.
I vodi me njime tamo gdje sama možda nikada ne bih znala doći. Amen