Foto: Canva
Sveti Ivan Pavao II. ostavio je neizbrisiv trag u srcima milijuna vjernika diljem svijeta. Svojim životom, riječima i neizmjernim pouzdanjem u Boga pokazao nam je kako i u najvećim životnim teškoćama možemo pronaći snagu, mir i nadu. Kroz ovu devetnicu zajedno ćemo se utjecati njegovu moćnom zagovoru, prikazati Gospodinu svoje osobne nakane i svakoga dana razmišljati o porukama koje nam je ovaj veliki svetac ostavio. Neka ovih devet dana budu prilika da obnovimo svoju vjeru, predamo Bogu ono što nas opterećuje i još snažnije osjetimo Njegovu blizinu.
KAKO MOLITI DEVETNICU?
Svakog dana moli se uvodna molitva, nakon koje slijedi razmatranje dana, te se na kraju dodaju litanije ovom svecu. Po želji, može se izmoliti i zagovorna, završna molitva.
Uvodna molitva svetom Ivanu Pavlu II. za osobne nakane
Sveti Ivane Pavle II., veliki prijatelju Božji i vjerni pastiru Crkve, danas ti dolazim s vjerom i pouzdanjem u tvoj zagovor zajedno sa svim vjernicima koji ovu devetnicu sada mole. Ti koji si za života toliko hrabrio ljude, tješio one koji trpe i svjedočio neizmjernu Božju ljubav, pogledaj i na mene i sve ono što nosim u svojem srcu. Danas ti posebno povjeravam nakane svih molitelja, ali i ovu svoju osobnu nakanu: (U tišini izreci svoju nakanu.)
Sveti Ivane Pavle II., moli Gospodina da usliši moju molitvu ako je to za moje dobro i spasenje. Isprosi mi snagu kada sam slab, mir kada sam zabrinut i nadu kada mi se čini da nema izlaza. Pomozi mi da nikada ne izgubim vjeru u Božju dobrotu, čak ni onda kada Njegove putove ne razumijem. Ti koji si nas učio da se ne bojimo, izmoli mi hrabrost da svaki novi dan živim s pouzdanjem u Boga. Neka po tvojem zagovoru moje srce pronađe mir, moja obitelj blagoslov, a moj život sve veću blizinu Isusa Krista.
Sveti Ivane Pavle II., prati me svojim zagovorom i pomozi mi da uvijek ostanem vjeran Bogu. Amen
Prvi dan devetnice – Ljubav
Dragi prijatelju, danas, na početku ove devetnice, želim te podsjetiti na nešto što možda često zaboravljaš. Bog te voli. Znam, čuo si to već toliko puta, ali jesi li ikada stvarno zastao i razmislio što to znači? Sveti Ivan Pavao II. rekao je: „Čovjek ne može živjeti bez ljubavi.” I zaista je tako. Svi mi želimo nekome biti važni, želimo da nas netko razumije, prihvati i voli. Ali ponekad nas ljudi razočaraju. Netko nas povrijedi, netko zaboravi na nas, a netko nam ne uzvrati ljubav koju smo mu pružili. I onda se, htjeli mi to ili ne, počnemo pitati koliko zapravo vrijedimo. Ako si se ikada tako osjećao, želim da danas zapamtiš jednu stvar: to što te netko nije znao voljeti ne znači da nisi vrijedan ljubavi. Bog te nije stvorio slučajno. On te poznaje, zna sve tvoje slabosti, sve ono što skrivaš od drugih, pa čak i ono što samome sebi teško priznaješ. I unatoč svemu tome, voli te.
Možda upravo sada prolaziš kroz teško razdoblje. Možda već dugo moliš za nešto, a ništa se ne mijenja. Možda si umoran od čekanja ili te muče neke pogreške iz prošlosti. Ali znaš što? To što ti je teško ne znači da te Bog zaboravio. Sveti Ivan Pavao II. cijeloga je života govorio o Božjoj ljubavi i milosrđu, a i sam je prošao kroz mnoge patnje. Dobro je znao da vjera ne znači život bez problema, nego pouzdanje u Boga i onda kada problemi dođu. Zato nemoj misliti da moraš biti savršen kako bi te Bog volio. Ne moraš. Njegova ljubav nije nagrada za tvoje dobre postupke. Ona je dar. A kada čovjek jednom shvati koliko je ljubljen, onda i sam počinje drukčije gledati na druge. Lakše oprašta, ima više strpljenja i primjećuje one kojima je potrebna lijepa riječ. Možda baš danas nekome možeš pokazati malo više ljubavi. Nazvati osobu koju dugo nisi čuo, oprostiti nekome ili jednostavno biti malo bolji prema ljudima oko sebe. Nekada su upravo takve male stvari najveći znakovi ljubavi.
I zato te na kraju ovog prvog dana želim zamoliti nešto jednostavno. Kada danas budeš molio svoju devetnicu i prikazivao Bogu nakanu koju nosiš u srcu, nemoj razmišljati samo o onome što ti nedostaje. Sjeti se i onoga što već imaš – Boga koji te voli i koji nikada neće odustati od tebe. Zahvali Mu za tu ljubav i zamoli ga da ti pomogne prepoznati je u svakodnevnom životu. A ako ti je danas teško, ako si zabrinut ili se osjećaš usamljeno, sjeti se da nisi sam. Možda se neće sve promijeniti preko noći, možda ćeš još neko vrijeme morati čekati, ali neka ti ova devetnica bude prilika da ponovno otvoriš svoje srce Bogu. Jer, kako nas je učio sveti Ivan Pavao II., čovjek bez ljubavi ne može živjeti. A ti, dragi prijatelju, nikada nisi i nikada nećeš biti bez Božje ljubavi. Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Autentični navodi i misli svetog Ivana Pavla II. provjereni su u vatikanskim izvorima: Redemptor hominis (br. 9–10) i Familiaris consortio (br. 11). Hrvatski kratki citat preveden je prema službenom engleskom tekstu.
Drugi dan devetnice – Istina
Dragi prijatelju, jesi li ikada razmišljao koliko se čovjek zna umoriti pokušavajući svima ugoditi? Ponekad prešutimo ono što mislimo, pravimo se da je sve u redu i onda kada nije, a nekada čak počnemo živjeti onako kako drugi od nas očekuju, samo da ih ne razočaramo. I malo-pomalo, među svim tim očekivanjima, izgubimo sebe. Sveti Ivan Pavao II. često je govorio o važnosti istine, a jedna njegova misao posebno je snažna: „Ne bojte se istine o sebi.” Jer znaš, nije uvijek lako pogledati u vlastito srce i priznati sebi gdje griješimo, što nas muči ili što bismo trebali promijeniti. Ali Bog ne traži da pred Njega dolaziš glumeći nekoga tko nisi. On te ionako poznaje bolje nego što poznaješ samoga sebe. Pred Njim ne moraš skrivati svoje slabosti, svoje strahove, pa ni pitanja na koja još nemaš odgovore. Bog ne očekuje da budeš savršen, nego da budeš iskren i spreman dopustiti Mu da te mijenja.
Zanimljivo je koliko danas ima glasova koji nam govore što je ispravno, što bismo trebali željeti i kako bismo trebali živjeti. Svatko ima svoje mišljenje, svoje savjete i svoju istinu. I nije čudno što se čovjek ponekad u svemu tome izgubi. Ali postoji jedan glas koji nikada ne bismo trebali zanemariti, a to je Isusov. Sjeti se Marijinih riječi sa svadbe u Kani: „Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5). Nije rekla da činimo samo ono što nam odgovara ili što nam je lako, nego ono što nam Isus kaže. A to ponekad znači oprostiti kada nam je teško, priznati pogrešku kada bismo je najradije sakrili ili odabrati pošten put i onda kada se čini da drugi lakše prolaze bez njega. Sveti Ivan Pavao II. podsjećao nas je da prava sloboda ne postoji bez istine. I doista, čovjek može imati sve što poželi, a opet ne imati mira ako zna da ne živi onako kako bi trebao. Istina nas ponekad zaboli, ali nas upravo ona može osloboditi svega onoga što nam već dugo oduzima mir.
Zato bih volio da danas, drugoga dana naše devetnice, odvojiš nekoliko trenutaka i iskreno se zapitaš: postoji li nešto u mojem životu što već dugo pokušavam opravdati, iako duboko u sebi znam da nije dobro? Postoji li nešto što bih trebao promijeniti, nekome priznati ili napokon predati Bogu? Nemoj se bojati odgovora. Ne moraš danas riješiti sve svoje probleme niti preko noći promijeniti cijeli život. Dovoljno je napraviti jedan mali, iskreni korak. Možda je to razgovor koji već dugo odgađaš, možda pomirenje s nekim, a možda jednostavna molitva u kojoj ćeš Bogu reći sve ono što te muči. Dok danas po zagovoru svetog Ivana Pavla II. prikazuješ svoju osobnu nakanu, zamoli Gospodina da ti pokaže put kojim trebaš ići. Jer nije najvažnije da uvijek bude onako kako si ti zamislio. Najvažnije je da na kraju budeš ondje gdje te Bog želi, s mirom u srcu i istinom koja te vodi. Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Razmatranje je nadahnuto učenjem svetog Ivana Pavla II. o povezanosti istine i slobode, osobito enciklikom Veritatis splendor (Sjaj istine, br. 31–34 i 87) te apostolskim pismom Dilecti amici.
Treći dan devetnice – Čovjek
Dragi prijatelju, znaš što je tužno? Što čovjek ponekad provede pola života uvjeravajući sebe da nije dovoljno dobar. Uspoređuje se s drugima, gleda što su oni postigli, što imaju, kako izgledaju i koliko su uspješni. I onda, umjesto da bude zahvalan za vlastiti život, počne misliti da manje vrijedi. Možda si se i ti nekada tako osjećao. Možda ti je netko svojim riječima ili postupcima dao do znanja da nisi dovoljno važan. Ali danas ti želim reći nešto što ne bi smio zaboraviti. Tvoja vrijednost ne ovisi o tome koliko si uspješan, koliko novca imaš, što drugi misle o tebi ili koliko si pogrešaka napravio. Sveti Ivan Pavao II. cijeloga je života podsjećao na dostojanstvo svakoga čovjeka. Za njega nitko nije bio nevažan, odbačen ili toliko izgubljen da ne bi zasluživao ljubav i poštovanje. I upravo je zato toliko govorio o čovjeku, njegovoj vrijednosti i njegovu odnosu s Bogom. Jer prije svega što jesi, prije svih svojih uspjeha i neuspjeha, ti si Božje dijete. A to je nešto što ti nitko ne može oduzeti.
Sveti Ivan Pavao II. u svojoj je prvoj enciklici napisao: „Čovjek je put Crkve.” Razmisli koliko je snažna ta misao. Bog ne gleda na ljude kao na brojke, niti ih dijeli na važne i nevažne onako kako to svijet često čini. Njemu je važan svaki čovjek. I onaj koji je uspješan, i onaj koji je izgubio posao. I onaj koji je zdrav, i onaj koji godinama nosi svoju bolest. I onaj koji je okružen ljudima, i onaj koji večeras nema nikoga s kim bi mogao razgovarati. Svi su jednako vrijedni Njegove ljubavi. Zato nemoj nikada dopustiti da te nečije ponašanje uvjeri kako vrijediš manje. Ali isto tako, nemoj ni ti zaboraviti koliko vrijede ljudi oko tebe. Ponekad smo toliko zaokupljeni vlastitim brigama da ne primjećujemo koliko je nekome teško. Možda osoba koja ti se danas nasmiješila zapravo prolazi kroz najteže dane svojega života. Možda netko koga si olako osudio vodi borbu o kojoj ništa ne znaš. Zato budi malo nježniji prema ljudima. Ne znaš što sve nose u svojem srcu. A ako možeš nekome pomoći, saslušati ga ili ga barem ohrabriti, nemoj propustiti tu priliku. Nekome će možda upravo tvoja dobrota biti znak da ga Bog nije zaboravio.
I zato te danas, trećega dana naše devetnice, želim pozvati da malo drukčije pogledaš na sebe i na ljude oko sebe. Nemoj se stalno kažnjavati zbog onoga što nisi uspio, niti misliti da je tvoj život manje vrijedan zato što se ne odvija onako kako si planirao. Bog s tobom još nije završio. Pred tobom su još mnogi dani u kojima možeš učiniti dobro, nekoga usrećiti, nešto popraviti i postati čovjek kakvim te Bog želi. A dok danas po zagovoru svetog Ivana Pavla II. prikazuješ svoju nakanu, sjeti se i onih koji su izgubili nadu, koji se osjećaju odbačeno ili misle da njihov život više nema smisla. Pomoli se i za njih. Zamoli Boga da im pošalje nekoga tko će ih podsjetiti koliko vrijede. I nemoj zaboraviti, dragi prijatelju: možda u očima svijeta nisi netko velik, ali u Božjim očima nikada nisi malen. On poznaje tvoje ime, tvoju priču i tvoje srce. I upravo takav, sa svim svojim slabostima i nesavršenostima, beskrajno si Mu drag. Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Razmatranje je nadahnuto učenjem svetog Ivana Pavla II. o dostojanstvu svakoga čovjeka, osobito njegovom prvom enciklikom Redemptor hominis (Otkupitelj čovjeka, br. 14). Riječi „Čovjek je put Crkve” sažeti su hrvatski prijevod njegove poznate misli o čovjeku kao temeljnom putu Crkve.
Četvrti dan devetnice – Obitelj
Dragi prijatelju, postoji jedno mjesto na kojem bismo se svi trebali osjećati voljeno, prihvaćeno i sigurno. To je naš dom. Ali znaš i sam da život u obitelji nije uvijek onakav kakvim ga zamišljamo. Ima tu lijepih trenutaka, smijeha, zajedničkih uspomena, ali i nesporazuma, svađa, briga i riječi koje ponekad izgovorimo, a kasnije bismo ih najradije povukli. Možda i ti danas nosiš neku obiteljsku brigu. Možda te boli odnos s roditeljima, možda prolaziš kroz teško razdoblje u braku, brineš se za svoju djecu ili ti jednostavno nedostaje netko tko je nekada sjedio za vašim obiteljskim stolom. Ako je tako, želim te danas posebno ohrabriti. Nijedna obitelj nije savršena, ali svaka obitelj može biti mjesto na kojem će se ponovno roditi ljubav, razumijevanje i nada. Sveti Ivan Pavao II. toliko je volio obitelj da ju je nazvao „putem Crkve”. Znao je koliko je obitelj važna, ali i koliko je ponekad teško sačuvati mir i zajedništvo među onima koji se najviše vole. Zato nemoj misliti da je s tvojom obitelji nešto pogrešno samo zato što imate problema. Niste jedini. Važno je da usred svih tih problema ne zaboravite jedni druge.
Znaš, ponekad smo prema nepoznatim ljudima ljubazniji nego prema vlastitim ukućanima. Drugima imamo strpljenja sve objasniti, a kod kuće planemo zbog sitnice. Drugima lako kažemo hvala, a zaboravimo zahvaliti onima koji za nas svakodnevno čine toliko toga. I baš zato danas želim da razmisliš o jednoj stvari: kada si posljednji put nekome iz svoje obitelji rekao koliko ti znači? Ne podrazumijevaj da oni to već znaju. Reci im. Zagrli ih. Nazovi roditelje ako ih imaš. Posveti malo više vremena supružniku, djeci ili osobi s kojom živiš. A ako s nekim već dugo ne razgovaraš, možda je baš danas prilika da napraviš prvi korak prema pomirenju, ako je to moguće i dobro za vas. Ne moraš uvijek biti u pravu. Nekada je puno važnije sačuvati ljubav nego pobijediti u raspravi. Naravno, postoje i obiteljske rane koje nisu nimalo jednostavne i koje se ne mogu riješiti jednim razgovorom. Ali i tada možeš moliti za ozdravljenje odnosa, za snagu da oprostiš kada za to budeš spreman i za mudrost da znaš postaviti granice ondje gdje su potrebne. Bog ne traži od tebe da sam popraviš sve što je u tvojoj obitelji slomljeno. Ali te poziva da, koliko je do tebe, budeš čovjek koji donosi mir, a ne dodatnu bol.
I zato te danas, četvrtoga dana naše devetnice, želim zamoliti da svoju obitelj na poseban način staviš u Božje ruke. Nemoj moliti samo za ono što ti nedostaje, nego zahvali i za sve dobro koje si kroz svoju obitelj primio. Možda ti se neke stvari čine sasvim običnima, zajednički ručak, nečija poruka, pitanje jesi li dobro, ali jednoga dana upravo će ti te sitnice možda biti najdragocjenije uspomene. A ako si izgubio nekoga koga voliš, ako živiš sam ili nemaš obitelj kakvu si priželjkivao, znaj da ni ti nisi zaboravljen. I tvoje srce zaslužuje toplinu, pripadnost i ljubav. Dok danas po zagovoru svetog Ivana Pavla II. budeš prikazivao svoju osobnu nakanu, pomoli se i za sve obitelji koje prolaze kroz teškoće. Za brakove koji su na kušnji, za roditelje zabrinute za svoju djecu, za djecu koja odrastaju bez dovoljno ljubavi i za sve domove u kojima je nestalo mira. I zapamti nešto, dragi prijatelju: nije najveće bogatstvo imati savršenu kuću, mnogo novca ili sve što poželiš. Veliko je bogatstvo imati nekoga kome se možeš vratiti, nekoga tko će te saslušati i nekoga s kim možeš podijeliti i radost i tugu. Čuvaj te ljude. Jer na kraju života nećeš brojiti stvari koje si imao, nego ljubav koju si dao i primio. Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Razmatranje je nadahnuto učenjem svetog Ivana Pavla II. o ljubavi, braku i obitelji, osobito njegovim Pismom obiteljima – Gratissimam sane (1994., br. 2, 4–5). Izraz „put Crkve” temelji se na njegovoj izvornoj misli da je obitelj prvi i najvažniji put Crkve.
Peti dan devetnice – Mladi
Dragi prijatelju, sjećaš li se svojih mladih dana? Svih onih snova koje si imao, planova koje si stvarao i uvjerenja da je pred tobom cijeli svijet? A možda si još uvijek mlad i upravo sada pokušavaš pronaći svoje mjesto pod suncem. Znaš, nije lako biti mlad. Pogotovo danas, kada se od mladih očekuje da što prije uspiju, dobro izgledaju, imaju novca, pronađu ljubav i znaju što žele od života. A istina je da mnogi od njih navečer legnu u krevet s puno više pitanja nego odgovora. Gledaju tuđe živote na društvenim mrežama i misle da svi drugi žive bolje, sretnije i uspješnije. Neki se bore s usamljenošću, neki s osjećajem da nisu dovoljno dobri, a neki jednostavno ne znaju kojim putem krenuti. Ako se i ti tako osjećaš, želim ti reći nešto važno: ne moraš već danas imati posložen cijeli svoj život. Ne moraš znati sve odgovore niti ostvariti sve svoje snove prije određene godine. Sveti Ivan Pavao II. posebno je volio mlade. Nije ih gledao kao ljude koji tek jednoga dana trebaju postati važni, nego kao ljude koji već sada imaju što ponuditi svijetu. Vjerovao je u njih čak i onda kada oni sami nisu dovoljno vjerovali u sebe. I upravo zato ih je neprestano pozivao da se ne boje života, da imaju velike snove i da nikada ne odustanu od dobra.
Ali danas želim nešto reći i tebi koji si roditelj, baka, djed, brat, sestra ili jednostavno poznaješ nekoga mladog. Našim mladima ne trebaju samo savjeti i kritike. Treba im netko tko će ih saslušati, razumjeti i pokazati im da vjeruje u njih. Lako je reći kako su današnje generacije drukčije, kako previše vremena provode na mobitelima i kako ne razumiju prave vrijednosti. Ali jesi li se ikada zapitao koliko je mladih koji nemaju s kim iskreno razgovarati? Koliko ih se boji priznati roditeljima da su pogriješili, da su tužni ili da se osjećaju izgubljeno? Ponekad jedna lijepa riječ može učiniti više od stotinu prigovora. Sveti Ivan Pavao II. mladima je poručio: „Ne bojte se biti sveci novoga tisućljeća!” Nije im govorio da budu savršeni u očima svijeta, nego da imaju hrabrosti živjeti drukčije, činiti dobro i ostati vjerni Kristu. I baš to danas trebamo poručiti mladima. Ne moraju slijediti sve što je popularno. Ne moraju se dokazivati ljudima kojima nikada ništa neće biti dovoljno. Ne moraju pristajati na odnose u kojima ih se ne poštuje samo zato što se boje ostati sami. Vrijede mnogo više nego što im ovaj svijet ponekad daje do znanja. A ako im mi stariji želimo pomoći, onda im svojim životom trebamo pokazati da vjera nije samo skup pravila, nego nešto što čovjeku daje smisao, snagu i mir.
I zato te danas, petoga dana naše devetnice, želim pozvati da se posebno pomoliš za mlade. Možda imaš sina ili kćer za koje si zabrinut. Možda gledaš kako netko koga voliš donosi pogrešne odluke, udaljava se od Boga ili prolazi kroz razdoblje u kojem mu nikako ne možeš pomoći. Nemoj izgubiti nadu. Nastavi moliti, razgovarati i pokazivati ljubav, čak i onda kada se čini da tvoje riječi ne dopiru do njegova srca. A ako si ti taj mladi čovjek koji danas čita ove retke, želim da zapamtiš: tvoj život nije utrka s drugima. Ne kasniš zato što još nisi ostvario ono što si zamislio. Imaš pravo učiti, pogriješiti, ponovno pokušati i polako otkrivati put kojim te Bog želi voditi. Samo nemoj zaboraviti uključiti Njega u svoje planove. Dok danas po zagovoru svetog Ivana Pavla II. prikazuješ svoju osobnu nakanu, sjeti se i svih mladih koji se osjećaju izgubljeno, koji traže ljubav na pogrešnim mjestima ili misle da nemaju budućnost. Pomoli se da pronađu ljude koji će ih usmjeriti prema dobru. Jer mlad čovjek kojemu netko pruži ruku, pokaže ljubav i pomogne otkriti koliko vrijedi, može jednoga dana učiniti toliko dobra da to danas ne možemo ni zamisliti. Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Razmatranje je nadahnuto porukama svetog Ivana Pavla II. mladima, osobito njegovom Porukom za XV. svjetski dan mladih (1999., br. 3), u kojoj je izrekao poziv: „Ne bojte se biti sveci novoga tisućljeća!” Citirani tekst hrvatski je prijevod njegova izvornog poziva.
Šesti dan devetnice – Grijeh
Dragi prijatelju, postoji nešto što je zajedničko svima nama, bez obzira na to koliko imamo godina, koliko dugo vjerujemo ili koliko često odlazimo u crkvu. Svi griješimo. Svi imamo trenutke u kojima kažemo nešto što nismo trebali, povrijedimo nekoga, donesemo pogrešnu odluku ili učinimo ono za što dobro znamo da nije ispravno. I znaš što je najteže? Ponekad nam nije toliko teško priznati pogrešku drugima koliko oprostiti samima sebi. Vraćamo se na ono što smo učinili, razmišljamo što je moglo biti drukčije i nosimo osjećaj krivnje koji nam ne da mira. Možda i ti danas imaš nešto iz prošlosti čega se nerado sjećaš. Nešto što bi najradije izbrisao i počeo ispočetka. Ako je tako, želim te podsjetiti na jednu važnu istinu: Bog zna sve o tebi, pa ipak nije odustao od tebe. Sveti Ivan Pavao II. toliko je govorio o Božjem milosrđu upravo zato što je znao koliko je čovjeku potrebno. U svojoj enciklici Dives in misericordia podsjetio nas je da Božje milosrđe nije slabost, nego posebna snaga ljubavi koja je veća od grijeha. Razmisli malo o tome. Bog ne opravdava naše pogreške, ali nam uvijek pruža priliku da se promijenimo. Tvoj grijeh može biti velik, ali Božje milosrđe je veće.
Možda se ponekad pitaš koliko puta Bog može oprostiti istu pogrešku. Koliko puta možeš ponovno doći pred Njega i obećati da ćeš biti bolji, a onda opet pasti? Ali sjeti se koliko je Isus puta pokazao milosrđe upravo onima koje su drugi već osudili. Nije im govorio da je grijeh nevažan, nego im je pružao priliku za novi početak. I tu je nešto što često zaboravljamo: Bog ne želi da cijeli život provedeš gledajući u svoje pogreške, nego da se okreneš Njemu i kreneš dalje. Sveti Ivan Pavao II. i sam je dobro poznavao ljudsku patnju i slabost. Znao je da čovjek nije samo ono što se vidi izvana. Iza nečije šutnje, ljutnje ili pogrešnog postupka ponekad se kriju velike rane. To ne znači da je sve što činimo opravdano, nego da jedni prema drugima trebamo imati više razumijevanja. Zato nemoj prebrzo osuđivati druge. Ne znaš koliko se netko bori da postane bolji. A kada ti sam pogriješiš, nemoj dopustiti da te sram udalji od Boga. Upravo tada Mu se približi. Otiđi na ispovijed, iskreno Mu predaj ono što te muči i dopusti da Njegovo milosrđe ponovno donese mir u tvoje srce. Nema ljepšeg osjećaja od onoga kada čovjek zna da mu je oprošteno i da može početi iznova.
I zato te danas, šestoga dana naše devetnice, želim pozvati da prestaneš bježati od onoga što te opterećuje. Ako si nekoga povrijedio, pokušaj to ispraviti. Ako već dugo nosiš neki grijeh, nemoj odgađati povratak Bogu. Ako te muči nešto što si učinio prije mnogo godina, a već si se iskreno pokajao i primio oproštenje, nemoj se stalno vraćati na to kao da Božje milosrđe nije dovoljno veliko. Bog ti ne pruža novu priliku zato što si je zaslužio, nego zato što te voli. Dok danas po zagovoru svetog Ivana Pavla II. prikazuješ svoju osobnu nakanu, pomoli se i za sve one koji su se udaljili od Boga, koji misle da za njih više nema oprosta ili su izgubili nadu da se mogu promijeniti. A posebno se sjeti onih koji trpe, bolesnih, starih, nemoćnih i osamljenih. Njihova slabost nije grijeh niti znak manje vrijednosti, nego prilika da im pokažemo ljubav i blizinu kakvu je Isus pokazivao ljudima. I za kraj, zapamti ovo: nije svet onaj čovjek koji nikada nije pao, nego onaj koji se uvijek iznova vraća Bogu. Zato, koliko god puta posrnuo, nemoj odustati od puta prema Njemu. Njegova vrata još su uvijek otvorena. Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Razmatranje je nadahnuto učenjem svetog Ivana Pavla II. o grijehu, obraćenju i Božjem milosrđu, osobito enciklikom Dives in misericordia (Bogat milosrđem, br. 6, 13–14). U njoj Papa posebno naglašava da je Božja ljubav snažnija od grijeha te da je sakrament pomirenja mjesto osobitog susreta s Božjim milosrđem.
Sedmi dan devetnice – Milosrđe
Dragi prijatelju, jesi li ikada doživio da ti netko oprosti onda kada si bio uvjeren da to ne zaslužuješ? Ili da ti pruži ruku baš u trenutku kada su ti svi drugi okrenuli leđa? Ako jesi, onda barem malo znaš koliko je milosrđe dragocjeno. Svi mi volimo kada drugi imaju razumijevanja za naše pogreške, kada nas ne osuđuju i kada nam daju novu priliku. Ali kada trebamo isto to učiniti za nekoga drugoga, stvari ponekad postanu puno teže. Lako je govoriti o opraštanju dok nas nitko nije povrijedio. Lako je govoriti o dobroti dok se netko prema nama ne ponese loše. A ipak, upravo se u takvim trenucima vidi koliko smo spremni živjeti ono što nas je Isus učio. Sveti Ivan Pavao II. bio je veliki navjestitelj Božjeg milosrđa. U svojoj enciklici Dives in misericordia napisao je: „Milosrđe je najdublji izvor pravednosti.” Znao je da svijetu nisu potrebni samo ljudi koji će govoriti o dobru, nego ljudi koji će to dobro pokazivati svojim životom. I zato te danas želim podsjetiti na nešto važno: milosrđe nije samo ono što tražimo od Boga kada nam je teško. Milosrđe je i ono što smo pozvani pružiti drugima kada je njima teško.
Možda u svojem životu imaš osobu kojoj još uvijek nešto zamjeraš. Možda te netko davno povrijedio, iznevjerio tvoje povjerenje ili ti rekao riječi koje ni danas nisi zaboravio. I nitko ne može reći da to nije boljelo. Ali znaš što? Ponekad upravo mi najviše patimo zbog gorčine koju godinama nosimo u sebi. Stalno se vraćamo na iste događaje, u mislima ponavljamo razgovore i pitamo se zašto je netko prema nama bio takav. A druga osoba možda je već odavno nastavila sa svojim životom. Oprostiti ne znači reći da ono što se dogodilo nije bilo pogrešno. Oprostiti znači odlučiti da ta pogreška više neće upravljati cijelim tvojim životom. I ne mora se sve dogoditi odjednom. Za neke je rane potrebno mnogo vremena, molitve i pomoći. Oprost također ne znači da moraš ponovno vjerovati osobi koja te povrijedila ili se vratiti u odnos koji ti nanosi štetu. Ali možeš moliti Boga da tvoje srce polako oslobađa od mržnje. Sveti Ivan Pavao II. to nam je pokazao i vlastitim primjerom kada je posjetio čovjeka koji je na njega pucao i osobno mu oprostio. Nije to učinio zato što je ono što se dogodilo bilo nevažno, nego zato što je vjerovao u snagu milosrđa. A možda danas i ti možeš napraviti jedan mali korak. Ne mora to biti ništa veliko. Možda samo prestati nekome željeti zlo, pomoliti se za osobu s kojom si u svađi ili pokazati malo više razumijevanja prema nekome tko prolazi kroz teško razdoblje.
I zato te danas, sedmoga dana naše devetnice, želim pozvati da se prisjetiš koliko je puta Bog bio milosrdan prema tebi. Koliko ti je puta dao novu priliku, koliko ti je puta oprostio i koliko si se puta mogao vratiti Njemu unatoč svojim pogreškama. A onda pokušaj barem djelić te ljubavi darovati nekome drugome. Možda poznaješ nekoga tko je usamljen, bolestan, zaboravljen ili jednostavno nema nikoga tko bi ga saslušao. Nemoj čekati da učiniš nešto veliko. Ponekad je dovoljno nazvati, posjetiti, pomoći ili samo iskreno pitati: „Kako si?” Dok danas po zagovoru svetog Ivana Pavla II. prikazuješ svoju osobnu nakanu, zamoli Boga i za milosrdno srce. Srce koje neće uživati u tuđim pogreškama, koje neće olako osuđivati i koje će znati prepoznati čovjeka iza njegovih slabosti. A ako si upravo ti onaj kojemu je danas najpotrebnije milosrđe, nemoj se bojati doći pred Boga sa svime što nosiš. Ne moraš prvo srediti cijeli svoj život da bi Mu se približio. Dođi Mu takav kakav jesi i dopusti da te Njegova ljubav polako mijenja. Jer Božje milosrđe nije rezervirano za one koji nikada nisu pogriješili. Ono je dar upravo nama koji toliko puta trebamo novi početak. Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Razmatranje je nadahnuto učenjem svetog Ivana Pavla II. o Božjem milosrđu i opraštanju, osobito enciklikom Dives in misericordia (Bogat milosrđem, br. 14), u kojoj se nalazi misao da je istinsko milosrđe najdublji izvor pravednosti. Papa je to svjedočio i vlastitim primjerom kada je 27. prosinca 1983. posjetio i oprostio čovjeku koji je pokušao izvršiti atentat na njega.
Osmi dan devetnice – Marija
Dragi prijatelju, postoji nešto posebno u majčinskoj ljubavi. Koliko god godina imali, koliko god odrasli i samostalni postali, nekako nam uvijek dobro dođe majčina riječ, njezina blizina ili barem osjećaj da postoji netko tko iskreno brine za nas. Majka često primijeti da nešto nije u redu i prije nego što joj išta kažemo. A kada nam je teško, ponekad nam ne treba nikakav veliki savjet, nego samo netko tko će nas saslušati i biti uz nas. I upravo zato mislim da je tako lijepo što nam je Isus pod križem darovao svoju Majku. Marija nije samo žena o kojoj čitamo u Evanđelju. Ona je i naša nebeska Majka kojoj se uvijek možemo obratiti. Sveti Ivan Pavao II. to je jako dobro razumio. Još kao mladić izgubio je svoju zemaljsku majku, a tijekom života razvio je duboku ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji. Njegovo papinsko geslo bilo je „Totus Tuus” – „Sav tvoj”, čime je izražavao svoje potpuno predanje Mariji, a po njoj Isusu. I znaš što je u tome najljepše? To što nas Marija nikada ne želi zadržati samo za sebe. Ona nas uvijek vodi svome Sinu. Baš kao što je na svadbi u Kani rekla slugama: „Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5). U tih nekoliko riječi nalazi se možda i najljepši savjet koji nam je mogla ostaviti.
Možda se i ti danas nalaziš u nekom životnom razdoblju u kojem ti je teško. Možda brineš za zdravlje, obitelj, djecu ili budućnost. Možda imaš nakanu za koju već dugo moliš i ponekad ti se čini da se ništa ne mijenja. U takvim trenucima lijepo je znati da se možeš obratiti Mariji i zamoliti je da tvoje molitve prinese Isusu. Sjeti se samo svadbe u Kani. Marija je primijetila da je ponestalo vina i prije nego što su mladenci uopće zatražili pomoć. Nije napravila ništa veliko pred ljudima, nije privlačila pažnju na sebe, nego je jednostavno došla Isusu i rekla Mu što nedostaje. I možda je baš to ono što danas trebaš učiniti. Reći Mariji što ti nedostaje, što te boli i za što se nadaš da će se promijeniti. Ne moraš tražiti posebne riječi. Možeš joj se obratiti sasvim jednostavno, kao dijete majci. A onda pokušaj imati povjerenja da Bog čuje tvoju molitvu, čak i kada odgovor ne dolazi onako brzo ili onako kako si zamislio. Sveti Ivan Pavao II. toliko je vjerovao u Marijin zagovor da je i nakon atentata na svoj život posebno zahvaljivao Gospi za njezinu majčinsku zaštitu. Njegova povezanost s Marijom nije bila samo lijepa pobožnost, nego način života. Učio nas je da s Marijom lakše možemo ostati blizu Isusu, osobito kada dođu dani u kojima nam ponestane snage.
I zato te danas, osmoga dana naše devetnice, želim pozvati da barem nekoliko trenutaka provedeš s Marijom. Možda možeš izmoliti jednu deseticu krunice, zastati pred njezinom slikom ili joj jednostavno u tišini povjeriti ono što nosiš u srcu. Ako imaš majku, sjeti je se danas s ljubavlju. Ako je više nemaš, pomoli se za nju. A ako tvoj odnos s majkom nije bio onakav kakav si priželjkivao, nemoj misliti da zbog toga ne možeš pronaći utjehu u Marijinoj blizini. Ona poznaje i radost i bol, i ljubav i gubitak. Stajala je pod križem svojega Sina i dobro zna koliko ljudsko srce može patiti. Dok danas po zagovoru svetog Ivana Pavla II. prikazuješ svoju osobnu nakanu, zamoli i Mariju da te prati svojim majčinskim zagovorom. I zapamti, dragi prijatelju: ne moraš kroz sve što te čeka prolaziti sam. Imaš nebesku Majku kojoj se možeš obratiti, a ona će te uvijek upućivati Onome koji te najviše voli – svojemu Sinu Isusu.Zato joj danas mirno povjeri svoje brige. I neka te kroz sve dane života prate njezine riječi: „Što god vam rekne, učinite!” Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Razmatranje je nadahnuto učenjem svetog Ivana Pavla II. o Blaženoj Djevici Mariji, osobito enciklikom Redemptoris Mater (Otkupiteljeva Majka, br. 21) te njegovim Pismom montfortanskoj redovničkoj obitelji (2004.), u kojem objašnjava geslo „Totus Tuus” kao potpuno pripadanje Isusu po Mariji. Marijine riječi „Što god vam rekne, učinite!” preuzete su iz Evanđelja po Ivanu (Iv 2,5).
Deveti dan devetnice – Euharistija
Dragi prijatelju, stigli smo do posljednjeg dana naše devetnice. Devet dana zajedno smo molili, razmišljali o životu i po zagovoru svetog Ivana Pavla II. predavali Bogu svoje nakane. I danas ti želim postaviti jedno jednostavno pitanje: kada si posljednji put došao Isusu, a da od Njega nisi ništa tražio? Onako, samo da budeš s Njim. Da Mu zahvališ, da malo zastaneš i kažeš: „Isuse, evo me. Tu sam.” Znaš, toliko smo navikli moliti kada nam nešto treba. Kada nas nešto boli, kada se bojimo za budućnost ili kada ne znamo kako riješiti neki problem. I to je sasvim u redu, jer Bog želi da Mu dolazimo sa svim svojim brigama. Ali ponekad zaboravimo da je najveći dar koji nam je Isus ostavio upravo On sam. U Euharistiji nam se ne daruje samo Njegova pomoć, nego On sam, stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina. Sveti Ivan Pavao II. toliko je volio Euharistiju da joj je posvetio i posebnu encikliku Ecclesia de Eucharistia. U njoj nas je podsjetio na prekrasnu istinu: „Crkva živi od Euharistije.” I zaista, razmisli koliko je to veliko. Isti Isus koji je liječio bolesne, tješio uplakane, opraštao grešnicima i dao svoj život za nas, danas nas čeka u svakoj svetoj misi. Ne negdje daleko, nego tako blizu da Ga možemo primiti u svoje srce.
Možda ti se nekada dogodilo da si bio na svetoj misi, a mislima potpuno negdje drugdje. Razmišljao si o poslu, obvezama, problemima koji te čekaju ili o nečemu što se dogodilo prethodnog dana. Dogodi se to svima nama. Ali baš zato je dobro s vremena na vrijeme podsjetiti se kamo zapravo dolazimo. Na svetu misu ne dolazimo samo ispuniti nedjeljnu obvezu. Dolazimo susresti živoga Isusa. Onoga koji nas poznaje bolje od bilo koga drugoga. Onoga pred kojim ne moramo glumiti da je sve dobro kada nije. Možda ti se čini da je tvoja vjera slaba, da ne moliš dovoljno ili da se već dugo nisi iskreno približio Bogu. Nemoj dopustiti da te to obeshrabri. Ako si se udaljio, uvijek se možeš vratiti. Ako te nešto teško pritišće na savjesti, otiđi na ispovijed i pripremi svoje srce za svetu pričest. A ako imaš priliku, uđi ponekad u crkvu i izvan svete mise. Sjedni nekoliko minuta pred svetohranište ili zastani na euharistijskom klanjanju. Ne moraš cijelo vrijeme nešto govoriti. Ponekad je dovoljno biti u tišini pred Isusom i dopustiti da se tvoje srce malo odmori od svega što nosi. Neće možda svi tvoji problemi odmah nestati, ali možeš otići s više mira i snage da se s njima suočiš. I nemoj zaboraviti da nas susret s Isusom treba mijenjati i izvan crkve. Ako primamo Njegovu ljubav, pokušajmo je donijeti i ljudima s kojima živimo, radimo i svakodnevno se susrećemo.
I evo nas, dragi prijatelju, na kraju ovih devet dana. Ne znam s kakvom si nakanom započeo ovu devetnicu. Možda si molio za zdravlje, za svoju obitelj, za posao, za pomirenje s nekim ili za nešto o čemu nikome nisi govorio. Ne znam ni je li se u međuvremenu nešto promijenilo. Možda već imaš razlog za zahvalnost, a možda još uvijek čekaš. Ali želim te zamoliti da danas ne završiš ovu devetnicu s mišlju da je završilo i tvoje druženje s Bogom. Nemoj dopustiti da ovih devet dana budu jedini dani u kojima si Mu iskreno otvorio svoje srce. Nastavi razgovarati s Njim, odlaziti na svetu misu, primati sakramente i tražiti Ga u svojoj svakodnevici. Ako možeš, ovih dana otiđi na svetu misu i prikaži je za nakanu koju si nosio tijekom devetnice. Zahvali Isusu za sve što ti je već darovao i povjeri Mu ono što još uvijek čekaš. A svetom Ivanu Pavlu II. zahvali za njegov zagovor i za sve ono čemu nas je svojim životom naučio. I za sam kraj želim ti ostaviti jednu misao: možda ti Bog još nije dao ono za što si Ga molio, ali ti je već darovao nešto neizmjerno veliko – samoga sebe. Zato nemoj izgubiti nadu. Nastavi vjerovati, nastavi moliti i nastavi živjeti s Njim. Devetnica danas završava, ali tvoj put s Bogom nastavlja se već sutra. Oče naš..
Sada slijede litanije koje se nalaze – OVDJE
Razmatranje je nadahnuto učenjem svetog Ivana Pavla II. o Euharistiji, osobito njegovom enciklikom Ecclesia de Eucharistia (Crkva živi od Euharistije, 2003., br. 1, 6 i 11). Riječi „Crkva živi od Euharistije” početna su misao te enciklike i sažimaju Papino učenje o Euharistiji kao središtu kršćanskog života.
Litanije se mole na kraju svakog dana devetnice, odnosno nakon razmatranja dana. Nalaze se ovdje
bogjetu.com