Ne boj se svojih padova, Bog je tvoj roditelj koji te uvijek podiže
Upravo danas gledam u jednog dječaka, koji se tek uči hodati. Nespretan je i nesiguran u svojim koracima još uvijek, i lako padne. Tako se i danas poljuljao, izgubio ravnotežu i pao. U istom trenutku počeo je plakati. No, onda se odigralo ono što mi je privuklo pažnju…
Umjesto fokusa i negativnog reagiranja na taj pad, zapljeskali smo mu i rekli “Bravo!”. Dječak se istog trena počeo smijati i u istom trenutku nastavio svoju igru kao da ništa nije bilo. Kakva lekcija!
Siguran sam da je i na to Isus mislio kad je rekao da moramo biti poput djece – da se moramo naučiti lako nositi sa svojim padovima. Ovaj dječak, prije svoje reakcije i bola, pogledao je u svog oca i čekao odgovor od njega. I da je on reagirao strahom, i dječak bi reagirao strahom i bolom.
Zato je bitno uvijek prvo pogledati u lice svog nebeskog Oca jer ćemo onda vidjeti Njegovu ljubav i nećemo očajavati jer nas On ne osuđuje.
A ti, prijatelju moj? Kako se ti osjećaš nakon pada? Kako reagiraš ti i ljudi oko tebe ako vide tvoj pad? Osjećaš li strah ili stid? Koriš li sebe, počinješ li očajavati? Siguran sam da i u onim tvojim najtežim i najozbiljnijim padovima, Otac nebeski tebi pristupa s ohrabrenjem i riječju “Bravo!”, da odmah to pokušava okrenuti na dobro, vratiti ti osmijeh i vjeru u sebe.
Jer, iza tog pada stoji nešto više, stojiš ti, stoji tvoj trud da hodaš. Zato, nemoj dopustiti da te bilo koji pad obeshrabri. Ako pozitivno reagiraš na svoje padove, oni te neće zaustaviti na tvom putu. Puno veći problem od pada je očaj nakon pada.
Ti prijatelju nisi stvoren za to jer si ti ljubljeno dijete Božje koje smije i pasti, i kojeg Otac ne osuđuje nego pridiže. Da je onaj dječak u svom padu ostao sam, da nije čuo one riječi ohrabrenja i ljubavi, trpio bi i dugo plakao zbog boli.
Zato je važno da se u svojim padovima ne izoliraš nego da se upravo tada otvoriš iscjeljujućoj Božjoj ljubavi i Njegovim nježnim riječima “Ne boj se, i dalje te volim, i dalje si moje ljubljeno dijete”.
Bog te razumije. Ako si u djetinjstvu bio kažnjavan u takvim trenucima, tada sigurno još nosiš u srcu tu blokadu i misao da te Bog ne voli ako pogriješiš. Danas ju sruši. Danas dopusti Bogu da te oslobodi boli i umora, te krivnje, straha od slabosti i da te vodi u tvom rastu, nježno i strpljivo, bez straha od padova – koji se često javi kod osoba koje idu pravim putem.
Jer, ako se bojiš pada, sigurno nikad nećeš naučiti hodati u slobodi djeteta Božjeg – a Bog to želi. Primi srcem ove riječi i dopusti da te danas povedu bliže Njemu. Bog je vječna ljubav, prijatelju.