Prekrasno je bilo pratiti inauguracijsko misno slavlje sa Trga sv. Petra u Rimu. Pogotovo zbog bogatstva liturgije, liturgijskog pjevanja, a i navještaja (pjevanja) evanđelja na latinskom i grčkom jeziku. Na jezicima po kojima je kršćanstvo ušlo i ulazilo stoljećima u Zapadni svijet, i na kraju krajeva u univerzalnu Katoličku Crkvu.
Ono drugo što je mene osobno impresioniralo na inauguracijskoj sv. misi je podatak da je tu po diplomatskim predstavnicima bio prisutan cijeli svijet. Osobno sam očekivao da će papa Lav XIV. na samom svom početku pontifikata održati mnogo dužu propovijed. No, dobro je da se to nije dogodilo. Jer tada bi čitava prekrasna liturgija i liturgijsko slavlje potrajalo mnogo duže. Papa je u propovijedi pošao od činjenice Crkve bez pastira koja je kratko vrijeme bila u vremenu nakon smrti pape Franje.
Ono što me oduševilo je osobni stav poniznosti pape Lava XIV. koji je jasno rekao da „dolazi sa strahom i poniznošću, i da želi služiti“….Čini mi se, a mislim da se ne varam, da su u čitavom govoru bile ključne riječi: ljubav i jedinstvo kao odrednice crkvenih pastira općenito. A pogotovo da su one bile u srži njegovog po meni programatskoga govora na početku pontifikata. Papa Lav XIV. je u posljednje vrijeme kao kardinal boravio u Rimu, i vjerujem da je stekao vrlo dobru sliku univerzalne Katoličke Crkve u svijetu, a isto tako sliku partikularnih crkava diljem svijeta. Poznate su mu vrlo dobro crkvene prilike u Južnoj i Sjevernoj Americi. Poznate su mu prilike krajevnih, partikularnih crkava diljem Europe. A isto tako crkvene prilike u misijskim zemljama Afrike i na drugim kontinentima. Papa Lav XIV. vrlo dobro zna i poznaje stanje Katoličke Crkve na svim kontinentima.
On zna da postoje različitosti pristupa raznim teološko moralnim pitanjima na Zapadu, u Europi, Americi, Africi, itd. Zato je u svojoj homiliji pozvao „na stvaranje bratstva i zajedništva u različitosti“. To vrijedi dakako za Katoličku Crkvu u cjelini, ali može se odnositi i na pristup Crkve prema drugim društveno političkim pitanjima u svijetu. „Volimo kao što je volio Isus“… riječi su poticaja pape Lava XIV. To je snažan poticaj svakom zrelom katoliku, a i ljudima dobre volje za postizanje osnovnog, temeljnog bratstva i zajedništva. Uz to treba nadodati Papinu jasno izrečenu činjenicu: „od Petra se traži da služi drugima“.
To je bila također snažna poruka iz kratke homilije. Rekao bih da je nakon ove inauguracijske sv. mise sve puno jasnije onima koji žele otkriti plan pontifikata pape Lava XIV.. Jasnije su nam te moguće konture, obrisi pontifikata koji je započeo. U središte svega dolazi ljubav, služenje, stvaranje zajedništva, izgrađivanje novoga svijeta u kojem će carevati mir. „Svima pružiti ljubav…“ Osobno smatram da će Papa Lav XIV. u svom pontifikatu biti papa koji povezuje, papa koji služi, papa koji ljubi, papa kojemu je stalo da se premošćuju različitosti u Crkvi, ali isto tako na svim područjima izvan nje, u svijetu općenito.
A to zapravo ono što treba ovom vremenu u kojem živimo. Doista je dosta svakakvih podjela među ljudima. Dosta je stvaranja različitih tabora koji su daleko od izvornog življenja evanđelja, ali i vidljivi na političkim scenama diljem svijeta. Prije samih konklava i tijekom njih imao sam nekih svojih favorita, ali sada mi se uistinu čini da je Duh Sveti preko kardinala odabrao „vrsnog“ papu za ovo vrijeme. Neka ga Bog poživi, podari mu dobro zdravlje, kako bi u svijet koji je ispunjen željom za prevlašću i dominiranjem unio pravi evanđeoski duh služenja općem dobru, i dakako miru u svijetu koji je sada opterećen i ispaćen raznim podjelama.
Za portal www.bogjetu.com napisao vlč. Vladimir Trkmić