Pojedinci pamte i pitaju se do kada
Neki dan sam na društvenim mrežama listajući novosti pronašao objavu – tekst: „Znači, ako se ometa molitva i hod za život, onda je to aktivizam, ako se ometa Parada ponosa, onda je to huliganizam. Dokle?“ U prvi mah bio sam zatečen tako dobrom, hrabrom i mudrom objavom i nastavio sam dalje listati što ima još od novih objava.
Odlučio sam nastaviti listati objavu za objavom i vratiti se ponovno na tu zapaženu objavu. Poslije nekoliko minuta ispunio sam svoju znatiželju za novostima i želio sam se vratiti na tu, kako rekoh, mudru objavu. Uzalud sam pokušavao nekoliko minuta tražiti tu objavu. „Gospodari te društvene mreže“, dakako, vrlo su brzo povukli ili izbrisali tu objavu. Sreća da sam zapamtio ime i prezime toga objavitelja pa sam tu objavu opet uspio vidjeti, iako sam je jedva pronašao. Objavitelj te objave pita se „dokle“. Dokle takva dvostruka mjerila – oni koji se ne slažu s „LGBT-paradama“ jesu huligani, a oni koji su u Hrvatskoj protiv molitelja na trgovima i protiv „Hoda za život“ jesu aktivisti. Ta me objava ponukala i da još dublje spoznam i istražim što je to aktivizam, a što huliganstvo ili huliganizam. Dakako, nakon svega moguće je donositi i neke važne zaključci, sinteze svega vezanog uz ovu temu.
Što je aktivizam
Aktivizam je planirano ponašanje da bi se postigli socijalni ili politički ciljevi kroz aktivnosti kakve su podizanje čovjekove svijesti, stvaranje koalicija, vođenje političkih kampanja, proizvodnja propagandnog materijala, stvaranje publiciteta, kao i poduzimanje drugih akcija kako bi se utjecalo na socijalne promjene. Socijalni rad u zajednici posebno stimulira razvoj onih oblika aktivizma koji stimuliraju promjene i utječu na poboljšanje uvjeta života, posebno marginalnih grupa i ugroženih pojedinaca. Uvjet za to je samoorganiziranje pojedinaca i grupa. Ovisno o kontekstu vremena i društvene sredine, riječ aktivizam dobiva različite prizvuke. U SFRJ se pod aktivizmom podrazumijevao politički rad, a jedini politički rad bio je rad za Komunističku partiju Jugoslavije. Dolaskom višestranačja, termin aktivizam proširio se i na aktere svih partija, a dolaskom novih društvenih pokreta širi se i na njihove aktiviste. U kontra-kulturnim krugovima Zapada pod riječju aktivist najčešće se podrazumijeva radikalno lijevi aktivist ili aktivist novih društvenih pokreta. Aktivist je pojedinac koji se bavi aktivizmom i čije akcije imaju cilj izazvati socijalnu promjenu. U socijalnom radu „uloga aktivista“ može značiti i odbacivanje takozvanog „objektivnog“ ili neutralnog stajališta u cilju poduzimanja određenih akcija u korist klijenta i promjenu socijalnog sustava. Naročito onih norma koje neposredno ili posredno štete ili mogu štetiti klijentima. Aktivisti posvećeni društvenim promjenama obično su na jednom području više angažirani negoli na drugima pa tako postoje mirovni aktivizam, ekološki aktivizam, feministički aktivizam, LGBT aktivizam itd. Konkretne aktivnosti aktivizma mogu biti u najrazličitijoj formi: kampanje, peticije, akcije za podizanje svijesti javnog mišljenja, građanska neposlušnost, osiguravanje pravne pomoći, bojkot, lobiranje, prosvjedi, izravne akcije. Aktivizam se može provoditi svakodnevno na različite načine, uključujući stvaranje umjetnosti (artivizam), kompjutersko hakiranje (haktivizam) ili jednostavno načiomn na koji netko odluči trošiti svoj novac (ekonomski aktivizam). Primjerice, odbijanje kupovine odjeće ili druge robe od nekog poduzeća u znak prosvjeda protiv eksploatacije radnika od strane toga poduzeća može se smatrati izrazom aktivizma. Međutim, najvidljiviji i najutjecajniji aktivizam često dolazi u obliku kolektivne akcije, u kojoj brojni pojedinci zajedno koordiniraju čin prosvjeda kako bi ostvarili veći utjecaj. Kolektivna akcija koja je svrsishodna, organizirana i održavana tijekom određenog razdoblja postaje poznata kao društveni pokret. Povijesno gledano, aktivisti su se koristili literaturom, uključujući pamflete, traktate i knjige kako bi širili ili propagirali svoje poruke i pokušali uvjeriti svoje čitatelje u pravednost svoga cilja. Istraživanja su sada počela proučavati način na koji se suvremene aktivističke grupe koriste društvenim medijima kako bi olakšale građanski angažman i kolektivnu akciju kombinirajući politiku s tehnologijom. Ljevičarski i desničarski on-line aktivisti često se koriste različitim taktikama za postizanje svojih ciljeva.
Definicije aktivizma
Aktivizam je definiran kao „politika ili praksa djelovanja s odlučnošću i energijom“, bez obzira na politički značaj, dok je društvena akcija definirana kao „organizirana akcija koju poduzima grupa radi poboljšanja društvenih uvjeta“, bez obzira na normativni status. Nakon naleta takozvanih „novih društvenih pokreta“ u Sjedinjenim Državama tijekom 1960-ih došlo je do pojave novog shvaćanja aktivizma kao racionalne i prihvatljive demokratske opcije prosvjeda ili žalbe. Međutim, povijest postojanja pobune kroz organizirani ili ujedinjeni prosvjed u povijesti datira još od pobuna robova iz 1. stoljeća prije Isusa Krista u Rimskom Carstvu, gdje se pod vodstvom bivšeg gladijatora Spartaka 6.000 robova pobunilo i bilo raspeto na križeve od Kapue do Rima u onome što je postalo poznato kao Treći ustanak robova. U engleskoj povijesti Seljačka pobuna izbila je kao reakcija na nametanje biračkog poreza i bila je paralelna s drugim pobunama i revolucijama u Mađarskoj, Rusiji i, nedavno, primjerice, u Hong Kongu. Godine 1930., pod vodstvom Mahatme Gandija, tisuće prosvjednika Indijaca sudjelovalo je u Maršu soli, tj. prosvjedu protiv poreza njihove vlade, što je rezultiralo zatvaranjem 60.000 ljudi i konačno neovisnošću njihove zemlje. U zemljama širom Azije, Afrike i Južne Amerike, istaknuti aktivizam koji su organizirali društveni pokreti, a posebno pod vodstvom građanskih aktivista ili socijalnih revolucionara, potaknuo je povećanje nacionalnog samopouzdanja ili, u nekim dijelovima svijeta u razvoju, kolektivističko komunističko ili socijalističko uređenje i pripadnost. Aktivizam je imao velik utjecaj i na zapadna društva, posebno tijekom 20. stoljeća, kroz društvene pokrete kao što su Laburistički pokret, Pokret za prava žena i Pokret za građanska prava.
Huliganizam ili huliganstvo
Huliganizam – huliganstvo posuđenica je iz engl. „hooligan“ („muškarac sklon nasilništvu ili sitnom kriminalu“, termin koji opisuje ponašanje koje krši pravila društvenih norma, bontona, zakona i opće destruktivno ponašanje). Sam termin huliganstva dolazi od irskog prezimena Hooligan (ili Houlihan), a pojavio se u Velikoj Britaniji potkraj 19. stoljeća i opisuje devijantno ponašanje i način življenja uličnih banda i pojedinaca koji su im pripadali. Danas je taj termin opće prihvaćen i opisuje ponašanje pojedinaca ili skupine ljudi koji se svojim destruktivnim ponašanjem ne uklapaju u društvene norme i zakone te vandaliziraju svoju okolinu. Takva vrsta ponašanja pripisuje se obično navijačkim skupinama iz različitih športova, najčešće ekipnih, kao što su nogomet, košarka, rukomet… Huliganizam se uvijek događa u malim skupinama ljudi kojima se nasilje čini atraktivno. Najčešće se radi o osobama koje nasilnim činom žele „postati netko“. Baklja ili Bengalska vatra koja se najčešće baca kako bi se proslavilo postignuti pogodak ili kako bi izrazilo nezadovoljstvo zbog primljenog pogotka novčano kažnjava klub ili dovodi do prekida utakmice. Huligani su zapravo osobe koje svoje nagomilano nezadovoljstvo svakodnevnom egzistencijom prenose na stadione stvarajući nemire i time štete onima koji su na tribine došli pogledati utakmicu, igračima na terenu i klubu. Šport i igra za njih imaju potpuno nevažnu ulogu.
Tko su aktivisti i koji su njihovi ciljevi
Kao što su se društveni mediji pitali tko stoji iza molitelja na trgovima hrvatskih gradova, i to pokušali duboko analizirati, isto se tako, koliko vidim, već obični građani pitaju tko su aktivisti i „dokle“ će se krivim i posprdnim medijskim terminima označavati molitelji na trgovima. Vrlo dobro znamo da ih se posprdno naziva „klečavcima“, redikulima, kmečavcima. Zar tako nešto nije kazneno djelo? I dokle će se oni koji se ne slažu s Paradom ponosa zvati huliganima, čudnim buntovnicima. Tko su aktivisti koji ponekad ometaju njih – „klečavce“ i Hod za život – i što je njihov cilj? Postoji niz pitanja… Što je od prve vidljivo u njihovu aktivizmu, a što je prikriveno kao mogući drugi ili treći korak njihova djelovanja? Predstavljaju li oni neku političku partiju ili opciju više partija totalno lijevog usmjerenja, takozvanu radikalnu ljevicu? Jesu li to predstavnici samo radikalno lijevih opcija ili nekih novih društvenih pokreta koji su se na sve načine kadri obrušiti na hrvatsku tradiciju, na vjernike i Crkvu?
Glavni gradski trgovi – mjesta očitovanja demokratskih prava i slobodnog izražavanja
Glavni gradski trgovi od pamtivijeka su bili mjesta slobodnog izražavanja, mjesta gdje je svatko mogao doći, održati govor, biti slušan. Tako je bilo u Ateni, Rimu i ostalim svjetskim gradovima od poznate starogrčke filozofije, demokracije, do našeg doba. Tako je i danas u civiliziranim državama svijeta. Dakako da je govornik uvijek izricao svoja uvjerenja bez prezira i mržnje prema bilo kome, sa željom da pošalje snažnu osobnu poruku građanima toga grada. Po tome je ključu i sv. Pavao nastupio javno na gradskom trgu u Ateni govoreći o živom Bogu Isusu Kristu i uskrsnuću duše i tijela. Govor kao takav nije imao velikog odjeka na Atenjane jer oni nisu vjerovali u uskrsnuće tijela. U naše vrijeme isto tako slobodu svoga izražavanja, svojih uvjerenja mogu izražavati svi na gradskim trgovima. Nitko nema pravo nikome priječiti izražavanje svoga stajališta na glavnom gradskom trgu. Tako je Jelačićev plac i svaki drugi grad u HR mjesto gdje imaju slobodu svi doći, svi govoriti, nastupati. I nikoga se ne smije zbog njegovih uvjerenja vrijeđati ni omalovažavati ni na nikakav način napadati, a isto tako ni one koji se ne slažu s određenim stajalištima pojedinaca i zajednica. Zato se s pravom pita objavitelj objave s početka ove kolumne „dokle“. Dokle će se blagonaklono gledati na jedne, a s prezirom na druge? Dokle će jedni biti pozitivci potrebni društvene potpore jer su ugroženi, a drugi posprdni huligani, klečavci, redikuli, kmečavci, konzervativci kojima nije mjesto na trgu itd. Posao medija i medijskih djelatnika nije to da već u samom startu dijele ljude na „dobre i loše dečke“, da izriču sudove, da jedne protežiraju, a druge omalovažavaju i preziru. Slobodno novinarstvo ne bi smjelo biti navijačko novinarstvo, jer ono iritira, stvara napetosti i moguće sukobe s pitanjem „dokle“, ni takvo da bilo koga konstantno omalovažava ili, ne daj Bože, već u samom startu prezire. Kad sam bio dječarac učili su nas sasvim priprosti ljudi na selu: „Nikoga ne preziri, jer ti se to može jednog dana vratiti“. U perspektivi to je značilo da postoji mogućnost da će mene netko prezirati. Konačni sud o svemu i svakome dati će vrijeme. Ono što valja ostat će, a ono što je možda ljudski govoreći „klimavo“, na slabim nogama, nestat će.
Molitva Isusu protiv negativnih misli
Molim te, Isuse, promijeni moje misli. Neka postanu misli optimizma i nade. Ne dopusti da crne misli usmjere moje djelovanje, da me zaustave u životnim planovima, u nastojanju oko dobra. Promijeni me u tom dubokom prostoru gdje se u meni rađa dobro i zlo. To moraš preobraziti, podići na razinu svojih spasiteljskih misli.
Gospodine, preobrazi mi pogled. Često gledam crno, negativno. Često u ljudima oko sebe vidim samo loše. Često ni na sebi ne vidim ništa dobra, kao da mi je pogled zarobljen negativnim sadržajima. Očisti moje oči, moj pogled i preobrazi me kako bih mogao sve dobro vidjeti.
Molim te, Gospodine, uđi u događaje svakodnevnog života. Molim te za preobrazbu svijeta u meni i izvan mene. Prvo pročisti moju nutrinu. Vjerujem da to možeš učiniti odmah, da je to tajna vezana uz moju otvorenost tvome pohodu, da već danas možeš u meni ozdraviti bolesnu sliku svijeta. Svijet nije samo prostor zla, nego je i tvoje stvorenje, nosi pečat tvoje ljubavi. Pored svega što u tome svijetu negativno doživljavam, vidim, čujem, to je ipak remek-djelo tvoje ljubavi.
Nadalje, Isuse, molim te da preobraziš i svijet izvan mene: svijet rata pretvori u svijet mira, svijet mržnje preobrazi u svijet ljubavi. Svijet straha preobrazi u svijet sigurnosti i povjerenja! Svijet očaja i beznađa ispuni sigurnom nadom koja od tebe dolazi! Učini čudo svoga preobraženja i danas, kako bi se, barem u nekim blagoslovljenim trenutcima, razlili svjetlo i sjaj tvoga lica na ovaj svijet u kojemu živimo. Tada će biti manje mraka, manje straha, manje mržnje, manje zla. Pohodi nas, Isuse! Molimo Te!
Pojedinci pamte i pitaju se do kada
Dvostruka mjerila
Neki dan sam na društvenim mrežama listajući novosti pronašao objavu – tekst: „Znači, ako se ometa molitva i hod za život, onda je to aktivizam, ako se ometa Parada ponosa, onda je to huliganizam. Dokle?“ U prvi mah bio sam zatečen tako dobrom, hrabrom i mudrom objavom i nastavio sam dalje listati što ima još od novih objava. Odlučio sam nastaviti listati objavu za objavom i vratiti se ponovno na tu zapaženu objavu. Poslije nekoliko minuta ispunio sam svoju znatiželju za novostima i želio sam se vratiti na tu, kako rekoh, mudru objavu. Uzalud sam pokušavao nekoliko minuta tražiti tu objavu. „Gospodari te društvene mreže“, dakako, vrlo su brzo povukli ili izbrisali tu objavu. Sreća da sam zapamtio ime i prezime toga objavitelja pa sam tu objavu opet uspio vidjeti, iako sam je jedva pronašao. Objavitelj te objave pita se „dokle“. Dokle takva dvostruka mjerila – oni koji se ne slažu s „LGBT-paradama“ jesu huligani, a oni koji su u Hrvatskoj protiv molitelja na trgovima i protiv „Hoda za život“ jesu aktivisti. Ta me objava ponukala i da još dublje spoznam i istražim što je to aktivizam, a što huliganstvo ili huliganizam. Dakako, nakon svega moguće je donositi i neke važne zaključci, sinteze svega vezanog uz ovu temu.
Što je aktivizam
Aktivizam je planirano ponašanje da bi se postigli socijalni ili politički ciljevi kroz aktivnosti kakve su podizanje čovjekove svijesti, stvaranje koalicija, vođenje političkih kampanja, proizvodnja propagandnog materijala, stvaranje publiciteta, kao i poduzimanje drugih akcija kako bi se utjecalo na socijalne promjene. Socijalni rad u zajednici posebno stimulira razvoj onih oblika aktivizma koji stimuliraju promjene i utječu na poboljšanje uvjeta života, posebno marginalnih grupa i ugroženih pojedinaca. Uvjet za to je samoorganiziranje pojedinaca i grupa. Ovisno o kontekstu vremena i društvene sredine, riječ aktivizam dobiva različite prizvuke. U SFRJ se pod aktivizmom podrazumijevao politički rad, a jedini politički rad bio je rad za Komunističku partiju Jugoslavije. Dolaskom višestranačja, termin aktivizam proširio se i na aktere svih partija, a dolaskom novih društvenih pokreta širi se i na njihove aktiviste. U kontra-kulturnim krugovima Zapada pod riječju aktivist najčešće se podrazumijeva radikalno lijevi aktivist ili aktivist novih društvenih pokreta. Aktivist je pojedinac koji se bavi aktivizmom i čije akcije imaju cilj izazvati socijalnu promjenu. U socijalnom radu „uloga aktivista“ može značiti i odbacivanje takozvanog „objektivnog“ ili neutralnog stajališta u cilju poduzimanja određenih akcija u korist klijenta i promjenu socijalnog sustava. Naročito onih norma koje neposredno ili posredno štete ili mogu štetiti klijentima. Aktivisti posvećeni društvenim promjenama obično su na jednom području više angažirani negoli na drugima pa tako postoje mirovni aktivizam, ekološki aktivizam, feministički aktivizam, LGBT aktivizam itd. Konkretne aktivnosti aktivizma mogu biti u najrazličitijoj formi: kampanje, peticije, akcije za podizanje svijesti javnog mišljenja, građanska neposlušnost, osiguravanje pravne pomoći, bojkot, lobiranje, prosvjedi, izravne akcije. Aktivizam se može provoditi svakodnevno na različite načine, uključujući stvaranje umjetnosti (artivizam), kompjutersko hakiranje (haktivizam) ili jednostavno načiomn na koji netko odluči trošiti svoj novac (ekonomski aktivizam). Primjerice, odbijanje kupovine odjeće ili druge robe od nekog poduzeća u znak prosvjeda protiv eksploatacije radnika od strane toga poduzeća može se smatrati izrazom aktivizma. Međutim, najvidljiviji i najutjecajniji aktivizam često dolazi u obliku kolektivne akcije, u kojoj brojni pojedinci zajedno koordiniraju čin prosvjeda kako bi ostvarili veći utjecaj. Kolektivna akcija koja je svrsishodna, organizirana i održavana tijekom određenog razdoblja postaje poznata kao društveni pokret. Povijesno gledano, aktivisti su se koristili literaturom, uključujući pamflete, traktate i knjige kako bi širili ili propagirali svoje poruke i pokušali uvjeriti svoje čitatelje u pravednost svoga cilja. Istraživanja su sada počela proučavati način na koji se suvremene aktivističke grupe koriste društvenim medijima kako bi olakšale građanski angažman i kolektivnu akciju kombinirajući politiku s tehnologijom. Ljevičarski i desničarski on-line aktivisti često se koriste različitim taktikama za postizanje svojih ciljeva.
Definicije aktivizma
Aktivizam je definiran kao „politika ili praksa djelovanja s odlučnošću i energijom“, bez obzira na politički značaj, dok je društvena akcija definirana kao „organizirana akcija koju poduzima grupa radi poboljšanja društvenih uvjeta“, bez obzira na normativni status. Nakon naleta takozvanih „novih društvenih pokreta“ u Sjedinjenim Državama tijekom 1960-ih došlo je do pojave novog shvaćanja aktivizma kao racionalne i prihvatljive demokratske opcije prosvjeda ili žalbe. Međutim, povijest postojanja pobune kroz organizirani ili ujedinjeni prosvjed u povijesti datira još od pobuna robova iz 1. stoljeća prije Isusa Krista u Rimskom Carstvu, gdje se pod vodstvom bivšeg gladijatora Spartaka 6.000 robova pobunilo i bilo raspeto na križeve od Kapue do Rima u onome što je postalo poznato kao Treći ustanak robova. U engleskoj povijesti Seljačka pobuna izbila je kao reakcija na nametanje biračkog poreza i bila je paralelna s drugim pobunama i revolucijama u Mađarskoj, Rusiji i, nedavno, primjerice, u Hong Kongu. Godine 1930., pod vodstvom Mahatme Gandija, tisuće prosvjednika Indijaca sudjelovalo je u Maršu soli, tj. prosvjedu protiv poreza njihove vlade, što je rezultiralo zatvaranjem 60.000 ljudi i konačno neovisnošću njihove zemlje. U zemljama širom Azije, Afrike i Južne Amerike, istaknuti aktivizam koji su organizirali društveni pokreti, a posebno pod vodstvom građanskih aktivista ili socijalnih revolucionara, potaknuo je povećanje nacionalnog samopouzdanja ili, u nekim dijelovima svijeta u razvoju, kolektivističko komunističko ili socijalističko uređenje i pripadnost. Aktivizam je imao velik utjecaj i na zapadna društva, posebno tijekom 20. stoljeća, kroz društvene pokrete kao što su Laburistički pokret, Pokret za prava žena i Pokret za građanska prava.
Huliganizam ili huliganstvo
Huliganizam – huliganstvo posuđenica je iz engl. „hooligan“ („muškarac sklon nasilništvu ili sitnom kriminalu“, termin koji opisuje ponašanje koje krši pravila društvenih norma, bontona, zakona i opće destruktivno ponašanje). Sam termin huliganstva dolazi od irskog prezimena Hooligan (ili Houlihan), a pojavio se u Velikoj Britaniji potkraj 19. stoljeća i opisuje devijantno ponašanje i način življenja uličnih banda i pojedinaca koji su im pripadali. Danas je taj termin opće prihvaćen i opisuje ponašanje pojedinaca ili skupine ljudi koji se svojim destruktivnim ponašanjem ne uklapaju u društvene norme i zakone te vandaliziraju svoju okolinu. Takva vrsta ponašanja pripisuje se obično navijačkim skupinama iz različitih športova, najčešće ekipnih, kao što su nogomet, košarka, rukomet… Huliganizam se uvijek događa u malim skupinama ljudi kojima se nasilje čini atraktivno. Najčešće se radi o osobama koje nasilnim činom žele „postati netko“. Baklja ili Bengalska vatra koja se najčešće baca kako bi se proslavilo postignuti pogodak ili kako bi izrazilo nezadovoljstvo zbog primljenog pogotka novčano kažnjava klub ili dovodi do prekida utakmice. Huligani su zapravo osobe koje svoje nagomilano nezadovoljstvo svakodnevnom egzistencijom prenose na stadione stvarajući nemire i time štete onima koji su na tribine došli pogledati utakmicu, igračima na terenu i klubu. Šport i igra za njih imaju potpuno nevažnu ulogu.
Tko su aktivisti i koji su njihovi ciljevi
Kao što su se društveni mediji pitali tko stoji iza molitelja na trgovima hrvatskih gradova, i to pokušali duboko analizirati, isto se tako, koliko vidim, već obični građani pitaju tko su aktivisti i „dokle“ će se krivim i posprdnim medijskim terminima označavati molitelji na trgovima. Vrlo dobro znamo da ih se posprdno naziva „klečavcima“, redikulima, kmečavcima. Zar tako nešto nije kazneno djelo? I dokle će se oni koji se ne slažu s Paradom ponosa zvati huliganima, čudnim buntovnicima. Tko su aktivisti koji ponekad ometaju njih – „klečavce“ i Hod za život – i što je njihov cilj? Postoji niz pitanja… Što je od prve vidljivo u njihovu aktivizmu, a što je prikriveno kao mogući drugi ili treći korak njihova djelovanja? Predstavljaju li oni neku političku partiju ili opciju više partija totalno lijevog usmjerenja, takozvanu radikalnu ljevicu? Jesu li to predstavnici samo radikalno lijevih opcija ili nekih novih društvenih pokreta koji su se na sve načine kadri obrušiti na hrvatsku tradiciju, na vjernike i Crkvu?
Glavni gradski trgovi – mjesta očitovanja demokratskih prava i slobodnog izražavanja
Glavni gradski trgovi od pamtivijeka su bili mjesta slobodnog izražavanja, mjesta gdje je svatko mogao doći, održati govor, biti slušan. Tako je bilo u Ateni, Rimu i ostalim svjetskim gradovima od poznate starogrčke filozofije, demokracije, do našeg doba. Tako je i danas u civiliziranim državama svijeta. Dakako da je govornik uvijek izricao svoja uvjerenja bez prezira i mržnje prema bilo kome, sa željom da pošalje snažnu osobnu poruku građanima toga grada. Po tome je ključu i sv. Pavao nastupio javno na gradskom trgu u Ateni govoreći o živom Bogu Isusu Kristu i uskrsnuću duše i tijela. Govor kao takav nije imao velikog odjeka na Atenjane jer oni nisu vjerovali u uskrsnuće tijela. U naše vrijeme isto tako slobodu svoga izražavanja, svojih uvjerenja mogu izražavati svi na gradskim trgovima. Nitko nema pravo nikome priječiti izražavanje svoga stajališta na glavnom gradskom trgu. Tako je Jelačićev plac i svaki drugi grad u HR mjesto gdje imaju slobodu svi doći, svi govoriti, nastupati. I nikoga se ne smije zbog njegovih uvjerenja vrijeđati ni omalovažavati ni na nikakav način napadati, a isto tako ni one koji se ne slažu s određenim stajalištima pojedinaca i zajednica. Zato se s pravom pita objavitelj objave s početka ove kolumne „dokle“. Dokle će se blagonaklono gledati na jedne, a s prezirom na druge? Dokle će jedni biti pozitivci potrebni društvene potpore jer su ugroženi, a drugi posprdni huligani, klečavci, redikuli, kmečavci, konzervativci kojima nije mjesto na trgu itd. Posao medija i medijskih djelatnika nije to da već u samom startu dijele ljude na „dobre i loše dečke“, da izriču sudove, da jedne protežiraju, a druge omalovažavaju i preziru. Slobodno novinarstvo ne bi smjelo biti navijačko novinarstvo, jer ono iritira, stvara napetosti i moguće sukobe s pitanjem „dokle“, ni takvo da bilo koga konstantno omalovažava ili, ne daj Bože, već u samom startu prezire. Kad sam bio dječarac učili su nas sasvim priprosti ljudi na selu: „Nikoga ne preziri, jer ti se to može jednog dana vratiti“. U perspektivi to je značilo da postoji mogućnost da će mene netko prezirati. Konačni sud o svemu i svakome dati će vrijeme. Ono što valja ostat će, a ono što je možda ljudski govoreći „klimavo“, na slabim nogama, nestat će.
Molitva Isusu protiv negativnih misli
Molim te, Isuse, promijeni moje misli. Neka postanu misli optimizma i nade. Ne dopusti da crne misli usmjere moje djelovanje, da me zaustave u životnim planovima, u nastojanju oko dobra. Promijeni me u tom dubokom prostoru gdje se u meni rađa dobro i zlo. To moraš preobraziti, podići na razinu svojih spasiteljskih misli.
Gospodine, preobrazi mi pogled. Često gledam crno, negativno. Često u ljudima oko sebe vidim samo loše. Često ni na sebi ne vidim ništa dobra, kao da mi je pogled zarobljen negativnim sadržajima. Očisti moje oči, moj pogled i preobrazi me kako bih mogao sve dobro vidjeti.
Molim te, Gospodine, uđi u događaje svakodnevnog života. Molim te za preobrazbu svijeta u meni i izvan mene. Prvo pročisti moju nutrinu. Vjerujem da to možeš učiniti odmah, da je to tajna vezana uz moju otvorenost tvome pohodu, da već danas možeš u meni ozdraviti bolesnu sliku svijeta. Svijet nije samo prostor zla, nego je i tvoje stvorenje, nosi pečat tvoje ljubavi. Pored svega što u tome svijetu negativno doživljavam, vidim, čujem, to je ipak remek-djelo tvoje ljubavi.
Nadalje, Isuse, molim te da preobraziš i svijet izvan mene: svijet rata pretvori u svijet mira, svijet mržnje preobrazi u svijet ljubavi. Svijet straha preobrazi u svijet sigurnosti i povjerenja! Svijet očaja i beznađa ispuni sigurnom nadom koja od tebe dolazi! Učini čudo svoga preobraženja i danas, kako bi se, barem u nekim blagoslovljenim trenutcima, razlili svjetlo i sjaj tvoga lica na ovaj svijet u kojemu živimo. Tada će biti manje mraka, manje straha, manje mržnje, manje zla. Pohodi nas, Isuse! Molimo Te!