Je li savjest povezana sa čovjekovom željom da bude dobar ili je čovjek na savjest na neki način prisiljen samom egzistencijom? Koja je povezanost ljudske dobrote s izvanrednim Božjim darom čovjeku po kojem mu progovara na specifičan način? Može li čovjek ignorirati savjest?
Savjest kao duhovni organ u čovjeku uvijek progovara na specifičan način. Savjest je poveznica čovjeka s Bogom. Čovjek je u svojoj slobodi može ignorirati i pokušati je čak zamijeniti svjetskim glasnicima koji propagiraju tzv. život iz snova. Iz navedenog proizlazi kako čovjek nije prisiljen na suradnju sa savješću odnosno s Bogom već mu je Bog dao priliku da sam odluči želi li ga u svom životu.
Savjest je putokaz koji čovjek može i treba slijediti ukoliko želi duhovno napredovati, a provjera posjedovanja savjesti očituje se u unutarnjosti čovjekovog bića. Savjest djeluje kada to čovjek ni ne želi priznati, no dobro je spomenuti kako je čovjek sposoban oglušiti se na istu ukoliko mu tako odgovara. Savjest je ustvari prva stepenica koja čovjeku može omogućiti odnos s Bogom na pravi način. Po savjesti čovjek može odrediti kreće li se njegov život u dobrom smjeru. No, prije svega navedenog, iznimno je važno da u čovjeku postoji iskrena želja da Boga pusti u svoj život odnosno želja za suradnju s Bogom. To podrazumijeva uskladiti svoj život s Božjim zapovijedima odnosno savjetima koje Bog daje čovjeku kao recept za kvalitetan život.
Za postizanje te razine duhovnosti potrebno je da čovjek shvati kako je Bog izuzetno zainteresiran za njegovu dobrobit te da zapovijedi nisu tu kako bi čovjeku zagorčale život već da ga usmjere na pravi način življenja. Potrebno je da čovjek shvati da je Bogu važan na izuzetno poseban način. Bog na čovjeka gleda pogledom kojem je čovjeku teško zamisliti s obzirom na ograničenost shvaćanja Božje dobrote. Ova se kriva prosudba događa jer čovjek sudi po svojim ljudskim mjerilima i lošim iskustvom s ljudima pa često puta može doći u napast da pomisli kako i Bogu nije važan u potpunosti. Međutim, upravo se u trenucima kada se čovjek zbog počinjenog zla osjeća loše može ustvrditi kako je Bog čovjeku puno bliže nego što to čovjek očekuje.
Upravo se po savjesti očituje Božji plan spasenja za čovječanstvo. Po savjesti čovjek se uvijek ima priliku vratiti na pravi put i okrenuti kompas svog života k Bogu. Bog se do kraja svijeta nikada neće umoriti pozivajući čovjeka na ispravno djelovanje koje za posljedicu ima unutarnje zadovoljstvo koje ni jedna izvanjska svjetska prestižna filozofija modernog vremena ne može nadmašiti. Osim unutarnjeg zadovoljstva, djelovanje sukladno savjesti uključuje i poticaj za slavljenjem Boga. To je razina duhovnosti na koju je Isus apelirao u svojim prispodobama i općenito svojem javnom djelovanju među ljudima. Stil duhovnog života je djelovati tako da ništa izvanjsko ne može narušiti odnos koji čovjek ima s Bogom. To je čvrstina koju je moguće postići ukoliko se nakon što se slijedi unutarnji glas savjesti nastavi putem sakramenata i ostalih blagodati koje Bog nudi preko Crkve.
Dakle, savjest je povezana sa čovjekovom željom da bude dobar jer upravo po savjesti Bog čovjeku ukazuje da je nešto dobro ili zlo pa to čovjeku otvara mogućnost želje da djeluje dobro. Važno je naglasiti kako čovjek može željeti dobro iz razloga proslave Boga, ali nažalost i iz vlastite obijesti da se prividno osjeća dobro jer ukoliko dobro ne čini iskreno, već zbog pohvala u društvu i sličnih afiniteta, tada sam sebe zavarava jer se dugoročno neće osjećati dobro ukoliko ne čini dobro iz iskrenih razloga proslave Boga. Svaka kamuflaža dobrote će se prije ili kasnije manifestirati u nezadovoljstvu, frustraciji, nervozi koje čovjeka neće dovesti bliže Bogu nego će ga od njega udaljiti.
Stoga, čovjek može ignorirati savjest neko vrijeme, no prije ili kasnije će ga zaokupljati agonija nezadovoljstva i traženja smisla, svrhe u svijetu u kojem se nalazi. Dakle, savjest je uvertira postizanja istinskog duhovnog života na koji je Isus pozvao navješćujući Božje kraljevstvo za vrijeme svog boravka na zemlji.
Ovaj esej nagrađen je na 16. književnom natječaju Stjepan Kranjčić u Križevcima – 3. nagrada.
mag.relig. Sandra Čukelj, bogjetu.com