Neki dan primio sam mail za savjet i pomoć na osobnom duhovnom planu. Riječ je o zavjetovanju Bogu ili davanju zagovornog obećanja koje nije uspješno realizirano. Pitanje tog maila, te osobe glasi: “Poštovani! Muči me jedno pitanje vezano uz davanje obećanja Bogu. Znam da Isus kaže da ne bismo trebali polagati zakletve, nego da naša riječ treba biti jednostavno „da“ ili „ne“ (ako se ne varam). Unatoč tome, Crkva dopušta zavjetovanje, a mnogi vjernici to čine, čak i privatno u molitvi. Moram priznati da i ja često nešto obećam Bogu, a onda padnem, te pretpostavljam da time činim grijeh. Zanima me što bismo trebali učiniti kada želimo Bogu pokazati da se želimo promijeniti, da nešto nastojimo popraviti ili ostaviti neki grijeh. Konkretno, rekao sam u molitvi Bogu da ću prestati padati u jedan određeni grijeh počevši od sljedećeg dana. Izdržao sam pet-šest dana, a onda sam ipak posrnuo i sada se osjećam jako loše. Molim vas za savjet i pomoć.”
Na ovo pitanje duhovne naravi pojedinačnog trenutnog neuspjeha valja odgovoriti analitički te tako pokazati niz osnovnih pojmova koji su sadržani u tekstu kao svojevrsna duhovna problematika. Samo tako se može naći moguće rješenje za dobar savjet. Valja razlučiti niz problema ili bolje rečeno stvarnosti koji su u samom tekstu maila: obećanje, (ne)strpljenje, samo-osuđivanje. Riječ je o unutarnjoj duhovnoj borbi pojedinca, katolika koji nije uspio održati osobno obećanje-zavjet. Moramo priznati da se to svakome od nas može dogoditi. Događa se da se na duhovnom planu ponekad precjenjujemo a ponekad podcjenjujemo, ili da smo nezadovoljni sa samim sobom. Nismo ponekad svjesni svojih mogućnosti i osobne realizacije datog obećanja.
Što je obećanje?
Obećanje je uvjeravanje nekoga da će se nešto dogoditi ili ispuniti, što uključuje davanje riječi ili jamstva da će se nešto učiniti. To je izraz namjere ili obaveze da se nešto učini, najčešće u odnosu na budućnost, i može se shvatiti kao sporazum između dviju strana gdje jedna strana pristaje učiniti nešto prije ispunjenja određenog uvjeta ili isteka roka. Dato obećanje nosi u sebi obavezu ispunjenja, a neispunjenje može dovesti do gubitka povjerenja, tuge, žalosti i drugih negativnih emocija kod osobe koja je očekivala ispunjenje. Obećanje može biti čvrsto, tvrdo, prazno, lažno ili nadobudno, a važno je da se ono drži ili ispuni kako bi se održalo povjerenje i poštovanje. Obećanje je nešto što trebamo ispoštovati. Ukoliko nešto nekome obećamo taj netko se oslanja na našu riječ i vjeruje nam. Vjeruje da će se dogoditi ono što smo obećali. Ukoliko ne ispoštujemo našu riječ gubimo povjerenje kod te osobe, a nekad su i trajno narušeni daljnji odnosi. Obećanje nosi u sebi pozitivnu energiju realizacije nekog djela. Ukoliko do toga ne dođe kod osobe koja očekuje ispunjenje obećanja dolazi do tuge, žalosti, zbunjenosti, negodovanja, što su zapravo sve negativne emocije pune negativne energije. Kada nekome nešto obećamo mi imamo obavezu to ispuniti. Zato prije nego što nekome nešto obećamo moramo dobro razmisliti da li možemo ispuniti naše obećanje. Ukoliko shvatimo da ga ne možemo ispuniti ili ga možemo ispuniti djelomično, to moramo objasniti drugoj osobi ili ništa ne obećavati. Ako uopće ne možemo izvršiti ono što netko traži od nas, a zahtjeva od nas da obećamo, tada moramo osobi objasniti razloge da ne možemo ništa obećati s obzirom da smo svjesni da nismo u mogućnosti ispuniti obećanje s obzirom da postoje opravdani i realni razlozi za to. Ukoliko želite nekome nešto obećati, a ta osoba to niti ne očekuje, tada jednostavno ništa ne trebate reći, jer do obećanja s vaše strane ne treba niti doći. Ukoliko znate da možete samo djelomično ispuniti neko obećanje, morate biti iskreni prema drugoj osobi i reći koji dio obećanja možete izvršiti, a koji ne možete s obzirom na date okolnosti.
Strpljivost
Danas ljudi imaju sve manje strpljenja, jer misle da nemaju vremena u ovom tzv. užurbanom svijetu. Time što nemaju strpljenja pokazuju koliko sve žele postići u što kraćem vremenskom roku. (Sve što se događa u životu događa se nakon proteka određenog vremenskog razdoblja. To je zato što svojim mislima, razmišljanjima i definiranjem svojih misli potičemo stvaranje događaja u stvarnom životu.) Strpljivost je vrlo važna katolička krepost koja je nužna za dobar duhovni život. Pogotovo kada smo u pitanju mi sami, odnos prema molitvi, budućnosti, ili prema ljudima s kojima živimo. Uvijek valja imati veliku dozu strpljivosti sa samim sobom. Jer duhovni osobni rast uvijek ima padova i uspona, različitih problema, grijeha koji se ponavljaju i kojih je teško eliminirati kroz kratko vremensko razdoblje.
Samo-osuđivanje
Mnogo ljudi nije sigurno u sebe, svoje stavove i svoje postupke. Često puta, ukoliko im nešto ne uspije, kritiziraju sebe. Što se više kritiziraju to se češće događaju situacije u kojima imaju malo uspjeha ili su potpuno promašene. To kritiziranje je samo-osuđivanje sebe. Na takav način si govore da nisu dovoljno dobri, da nisu dovoljno vrijedni i da ne zaslužuju uspjeh. No, ne bi trebalo biti tako i pretjerivati u samo-osuđivanju. Takve probleme, pa i teže probleme „crnih noći“ imale su mnoge svete osobe. Stanje samo-osuđivanja treba prepuštati u molitvi Bogu i tražiti od njega snagu da izdržimo na pravom putu duhovnosti.
Pitanje osobne duhovnosti
Ono je kompleksne naravi. Svaki vjernik ima svoju osobnu duhovnost koja može biti kod nekoga površna, a kod nekoga dublja te zahvaća um, srce, svijest, savjest i volju. Dakako da je u tekstu primljenog maila riječ o profinjenoj osobi koja duboko osjeća u sebi potrebu za rastom u osobnoj duhovnosti. Taj rast nije odmah postignut. No, za rast u osobnoj duhovnosti uvijek je potrebna velika intelektualno duhovna širina. Širina koja obuhvaća cjelovite biblijske spoznaje o čovjeku, grijehu, našim nesavršenostima, Božjem milosrđu, Božjoj strpljivosti, Božjoj providnosti. A isto tako moramo biti duboko svjesni svojih mogućnosti, svoje ljudske snage, svojih slabosti, unutarnjih duhovnih borbi. I kada to realno analiziramo tada s voljom idemo naprijed bez obzira na trenutno neriješen problem nekog grijeha kojeg ponavljamo. Duhovna borba traje cijeli život. Možda ne sa istim grijesima, ali je ona očita i prisutna u životu svakog čovjeka. Bio on papa, biskup, svećenik ili sasvim priprosti vjernik.
Sveti Augustin
Znamo da je sveti Augustin u mladosti ljudski govoreći živio svakakvim životom. Životom običnog hedonista kojem su svi ovozemaljski užici bili životni prioritet, a krepostan život nije ni poznavao da bi ga mogao cijeniti. Njegova majka Monika molila se čak 18. godina za njegovo obraćenje. Molila je da se odrekne starog načina života i da prihvati kršćansku viziju života. Kolika li je to velika strpljivost bila da je Monika 18. godina konstantno molila i vjerovala u obraćenje svoga sina, dakako uz pomoć Božju. Zamislite 18. godina moliti iste molitve, na istu nakanu i ne odustati? Zamislite kolika je to vjera i volja bila? Koliko je tu vjerojatno bilo brige, strahova, ljubavi, suza i molitava na koljenima? Ali je uz Božju pomoć uspjela. Augustin se obratio i postao ne samo običan vjernik, nego jedan od najizvrsnijih katoličkih teologa u povijesti Crkve. Duhovnost, molitva priproste sv. Monike urodila je izvrsnim plodovima i darova Duha Svetoga u osobnosti sv. Augustina.
„Prepusti prošlost Božjem milosrđu, sadašnjost Božjoj ljubavi, a budućnost Božjoj providnosti.“
Moj savjet piscu, autoru teksta duhovne borbe sa početka kolumne je upravo ovaj gornji naslov, snažna rečenica sv. Augustina. Ta rečenica je zapravo moćni duhovni savjet svakome od nas. Valjalo bi ju zapamtiti i često ponavljati u svom životu. Zašto? Zato što u sebi sadrži cjeloviti, realan, duhovan pogled na ljudski život. Kako znamo mnogi ljudi, mnogi naši suvremenici žive u prošlosti. Kako? Tako da sebe optužuju za prošlost, te si ne mogu oprostiti neke krive osobne životne poteze u životu. Ne mogu si oprostiti što su učinili neke grijehe, neke nepodopštine, nisu izvršili obećanja dana Bogu ili ljudima. Misli su im često u onome što je bilo prije deset ili više godina. Ne žive sadašnjost, progoni ih i opterećuje prošlost. To nije dobro. Život treba živjeti sada, tu gdje jesam. Sa tim ljudima koji su tu u mojoj bliskoj blizini i mom životnom okruženju. Treba se prepustiti Bogu i biti duboko svjestan da me Bog ljubi. Ljubi me takvog kakav jesam: nesavršen, grešan, neodgovoran i nevjeran u obećanjima, zagovorima. Ali na meni je da to priznam, da jasno sebi i Bogu kažem da sam takav kakav jesam u dubini duše. Ne valja se zalijetati i Bogu obećavati osobnu duhovnu preobrazbu preko noći, sa jednim potezom. Bolje je reći: „Isuse slab sam, pokušavam biti bolji, budi mi na pomoć. Daj mi svoga Duha, daj mi snage da polako rastem kao dijete Božje iz dana u dan, korak po korak. Daj mi krepost strpljivosti koja mi je potrebna u duhovnoj borbi sa samim sobom i sa drugima. Ne daj mi da ostanem u stanju samo-osuđivanja“ A što je sa budućnošću? I oko osobnih pogleda na budućnost mnogi su u strahu, neizvjesnosti, panici, puni pitanja na koja nemaju odgovore, i ne mogu ih dobiti. Neke je zahvatila ili zahvaća panika, depresivnost, malodušnost kao da nemaju ni zrnca vjere. Budućnost je nepredvidljiva. Tu sv. Augustin lijepo kaže: „Budućnost prepusti Božjoj providnosti.“ A što je Božja providnost? Božja providnost je Božji zahvat u svijetu; Božji čin stalnog uređivanja događaja, njegovo predviđanje, upravljanje i briga za čitav svijet. Vjerovanje u Božju providnost je vrlo važno kršćansko vjerovanje da Bog po svom naumu makar ponekad i preko patnje vodi svijet, ljude, i svakoga od nas. Zato ne moramo biti tjeskobni, žalosni, jadni, zabrinuti što će biti sutra, što će biti u skoroj ili daljnjoj budućnosti.
Molitva za snagu i strpljivost
Svemogući Oče, upućujem ti ovu molitvu dok tražim vodstvo tijekom ovog teškog razdoblja u mom životu. Pomozi mi da prevladam ovu prepreku koja stoji ispred mene, jer znam da je to sve: neravnina na cesti koju je moguće savladati s Tobom uz mene. Daj mi hrabrosti da ostanem čvrst u svojim naporima, jer iako se danas možda borim, sutra će uvijek donijeti novi dan. Koliko god molio da ovo teško razdoblje prođe, znam da moram biti strpljiv i ići naprijed koliko god mogu. Uz tebe koji me čuvaš, znam da će se sve nevolje riješiti prije nego kasnije. Hvalim tvoje ime u svemu što činim. Amen
za portal bogjetu.com piše vlč. Vladimir Trkmić