Što ako se sramim ispovijediti kod svog župnika?
Što ako se sramim ispovjediti kod svog župnika? – upitao je jedan čovjek svećenika koji na duhovnim obnovama odgovara na pitanja vjernika.
[Pitanje] Dugo nisam bio na ispovijedi i ne znam što da radim. Puno pomažem u župi pa znam da će svećenik prepoznati moj glas i bojim se da će svaki put kad se vidimo pomisliti na grijehe koje sam ispovjedio. Što da napravim?
[Odgovor] Kao prvo, jako lijepo je što puno pomažete u župi. To je znak vaše vjere i vaše želje da služite Bogu.
Što se tiče ispovijedi, jednostavan odgovor je jednostavno otići u obližnju župu i pronaći svećenika kojeg ne poznajete. To nije tako zgodno, ali ako je to ono što vam je potrebno da udobno odete na ispovijed, onda je vrijedno dodatnog truda!
U Crkvi imamo običaj ljudima s razlogom dati mogućnost da idu na ispovijed “iza pregrade”. Neki ljudi u ispovjedaonicu ulaze sa “strahom i trepetom” pa im je lakše doći anonimno. Važan dio ispovijedi nije da svoje grijehe osobno dijelite s ovim ili onim svećenikom kojeg poznajete.
Najvažniji dio ispovijedi je iskreno i ponizno ispovijedati svoje grijehe i primati sakramentalno odrješenje i oprost. Ako je potrebno pronaći svećenika kojeg ne poznajete, krenite!
Iako vas ne bi trebalo biti sram bilo kojeg svećenika za ispovijed, ipak puno je važnije ispovjediti se u miru, udobnosti i s potpunom iskrenošću, a tako dobru ispovijed u tom slučaju možete postići samo kod svećenika kojeg ne poznajete.