Možeš primiti sve sakramente i živjeti naizgled miran suživot s ljudima (iako te možda odaje vlastita samodopadnost) međutim to nimalo ne znači da si počeo razmišljati o Božjoj stvarnosti u svom životu.
Bog ne ide protiv tvoje slobodne volje i dok se tako trudiš svidjeti ljudima, zaboravljaš da je jedino važno Božje mišljenje. U čemu je problem? Možda ti samo netko nije posvjedočio da je Bog za tebe visio na križu i da si po tom križu i zorom uskrsnuća oslobođen ljudskih mišljenja, ograničenih procjena jer Bog vidi srce, a ljudi samo vanjštinu. Nažalost, suvremeni čovjek zaboravio je razvijati svoju duhovnu dimenziju. Izabrao je na kršćanstvo gledati kao na dio tradicije hrvatskog naroda kojem pripada, napor i stega u duhovnom molitvenom životu za takvog su čovjeka suvišni jer je najvažnije svidjeti se crkvenim službenicima, dok se vrlo malo ljudi pita hoće li se svidjeti Isusu Kristu.
Drugim riječima, Isusove riječi koje Crkva nudi zamijenjene su prosječnim govorom svakidašnjice i shvaćene su isključivo kao priča za vjeronaučni sat koja se nikako ne može povezati sa sadašnjim životom. I tu je cijela tragedija čovjekova duhovnog života. Ne povesti Boga u svakidašnji život znači izabrati život bez Njega, znači ne tražiti Boga – biti ustrajan u ustajalom načinu života koji ne provocira na promjenu. Čovjekova se pak duhovnost najviše očituje u odnosu prema ljudima koji su mu najbliži, a Isus nam je također lijepo objasnio tko je naš bližnji. Tu se susreće Krist – tu se živi kršćanstvo.
Kad si uistinu susreo Krista onda te unutarnja radost unatoč zemaljskoj nesavršenoj stvarnosti motivira da krećeš uvijek iznova i iznova naprijed u borbu za dobro. To je radost koja nadilazi zemaljsku stvarnost i prolazne trenutke koju ista nudi. To je uskrsna radost Isusa Krista! To je Galileja našeg suvremenog vremena. To je prvina uskrsnuća kršćana koju nećemo moći prepoznati ukoliko ćemo biti previše bazirani na prolazne svjetske trendove, zakone, “ideale”… ne shvaćajući pritom da je sve navedeno tu da služi nama, a ne obrnuto.
Za portal bogjetu.com piše mag.relig. Sandra Čueklj