Što je pakao i tko će završiti u njemu?

Pakao je stvarnost o kojoj se ne propovijeda često, ali je toliko važna za razumijevanje. Biblija, Gospodin Isus i mnogi sveci govore o paklu. To je više od koncepta, ideje ili taktike zastrašivanja. To je stvarno mjesto gdje pravi ljudi odlaze i provode vječnost. Međutim, moramo razumjeti što je zapravo pakao i tko tamo ide.

Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj knjizi iz 1994., ‘Prelazak praga nade’ priznao je kako se o paklu propovjeda premalo u katoličkoj crkvi. Kaže, “propovjednici, učitelji… više nemaju hrabrosti propovijedati o paklu.” (str. 183) “U stvari, drevni sabori su odbacili teoriju prema kojoj će svijet biti regeneriran nakon uništenja, i svako stvorenje će biti spašeno; teorija koja je ukinula pakao”, ali nastavlja govoreći da su te ideje i savjeti bili pogrešni. “Kristove riječi su nedvosmislene. U Matejevu evanđelju on jasno govori o onima koji će ići na vječnu kaznu (Matej 25,46). [Ali] tko će to biti? Crkva se o tome nikada nije očitovala.” (str. 185-186) – hrabro i odvažno poručuje sveti papa.

Što je pakao?
Pakao je stvarno mjesto. Novi zavjet je pun referenci na pakao i njegovo postojanje.

Evo što Biblija kaže:
“Bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv ne umire i oganj se ne gasi.” (Marko 9:47-48)

“I dim njihove muke diže se u vijeke vjekova; i nemaju odmora ni danju ni noću, ovi štovatelji zvijeri i njezina lika, i tko god primi žig njezina imena.” (Otkrivenje 14:11)

“Uđite na uska vrata; jer široka su vrata i lagan je put koji vodi u propast, i mnogo je onih koji njime ulaze. Jer uska su vrata i tvrd je put koji vodi u život i malo je onih koji ga nalaze.” (Mt 7,13-14)

Pakao je vječno mjesto. Nema spasa od muka i torture i nema znaka izlaza. Ne postoji “datum završetka” ili “datum isteka”. Kad se jednom uđe u pakao, više se ne izlazi. U Bibliji vidimo da je Isus osoba koja najčešće govori o paklu, više nego bilo tko drugi u Bibliji. On neprestano poučava o postojanju i opasnostima pakla. Zašto? Jer Bog ne želi da itko ode u pakao.

Tko ide u pakao?
Katekizam Katoličke Crkve objašnjava: “Učenje Crkve potvrđuje postojanje pakla i njegovu vječnost. Odmah nakon smrti duše onih koji umru u stanju smrtnog grijeha silaze u pakao, gdje trpe kazne pakla, ‘vječne vatre’. Glavna kazna pakla je vječna odvojenost od Boga, u kojem jedino čovjek može imati život i sreću za koje je stvoren i za kojima čezne.” (KKC 1035)

Znamo da oni koji umru u stanju smrtnog grijeha idu u pakao, ali što je smrtni grijeh? Crkva uči da grijeh, da bi bio smrtan, mora ispunjavati tri uvjeta: grijeh mora biti težak, mora biti počinjen s punim znanjem osobe koja čini grijeh (osoba mora znati da je to grijeh), i mora biti počinjeno s namjernim pristankom grešnika (netko mora odlučiti počiniti grijeh). Smrtni grijesi nisu slučajni i nisu rezultat toga što vas je netko natjerao da nešto učinite. Oni su odbacivanje Božjeg zakona i, prema tome, odbacivanje Božje ljubavi. Na primjer, kršenje bilo koje od 10 zapovijedi je smrtni grijeh, nedolazak na misu nedjeljom je smrtni grijeh. Ljutnja, zavist, mržnja, hereza, bogohuljenje, nepostojanje milosrđa, sve su to primjeri smrtnog grijeha. Oni koji dobrovoljno odluče odbaciti Boga su poslani u pakao jer biraju pakao radije nego prisutnost i ljubav Božju. Dakle, nije Bog taj koji šalje osobu u pakao, već je sam grešnik taj koji bira pakao. Bog samo odobrava njihov izbor.

Sveti Justin, mučenik kaže: “Oni koji se trude živjeti po Božjim pravilima, a koji se kaju kada sagriješe, oni nastoje živjeti svetim životom i Bog će ih nagraditi besmrtnošću. Međutim, oni koji svjesno odbace Božje zapovijedi zauvijek će patiti u paklu.”

Crkva ne može odrediti ni pretpostaviti tko se nalazi u paklu, ali nam daje sakramente koji su siguran put k Bogu, odnosno siguran zaobilazak pakla.

Pakao je stvaran. Vječan je. Zbog same te istine moramo biti svjesni da se redovito služimo sakramentom pomirenja i potičemo one koje poznajemo da čine isto. Trebamo moliti za one koji su u smrtnom grijehu i moliti za one koji nisu u crkvi. Spasiti svoju dušu i dušu osobe koja vam nešto znači je najveće djelo koje možete učiniti.

(Foto: Pixabay)