SVEĆENIK: I kada se sve ruši kažem Bogu hvala

Danas je bio jak dan. Toliko jak da više nisam mogao misliti. Nisam osjećao tijelo, ni um, kao da me je i duša napustila. Praznina bića. Ali čuo sam danas nekoliko puta hvala.

Odgovorih – Bogu hvala. Svako dobro je od Boga. I rekoh si da mi ništa ni ne treba. Ako se Bog negdje poslužio samnom, neka je. Nije bitno jel sam umoran ili prazan. Bitno je da se djelo Božje ostvaruje i da se ne griješi.

Dao bih sve osjećaje i iskustvo molitve za osmijeh ljudi kojima sam poslan. Dosta mi je. Ustvari dosta mi je i bez hvala i bez osmijeha, jer Bog zna što radi. Ostao sam i bez želje. Na kraju dana. Tek zahvala prije počinka.

Ipak, vidjevši ovu sliku maloga siromaha i čovjeka kako se gledaju, ipak sam u smiraj dana poželio nešto. Poželio sam i previše.

Kad bih uspio spojiti dvije ljubavi iz ovih četiri očiju što se gledaju, imao bih sve. Bio bih ljubav.

fra Krešimir Josip Bahmec www.bogjetu.com